Posjetite

Zanimljivosti

Umjetnik ilustrira osjećaje koje izazivaju mentalne bolesti i poremećaji (FOTO)

Bilo da govorimo o Melanholiji (1514) Albrechta Durera ili The Scream (1893) Edvarda Muncha, umjetnici stoljećima prikazuju mentalne poremećaje.

Nedavno je kanadski umjetnik rođen u Koreji, Sillvi također odlučio istražiti ove tmurne uličice. Ono što je ovog umjetnika motivisalo da napravi svoju verziju jeste što se prikazi tih bolesti romantiziraju ili demoniziraju. Umjetnik nije želio ilustrovati čudovišta nego je pokušao ilustrovati osjećaje koje prouzrokuju mentalni poremećaji.

Depresija je poremećaj raspoloženja koji uzrokuje trajni osjećaj tuge i gubitka interesa. Također se naziva i velikim depresivnim poremećajem ili kliničkom depresijom, utiče na to kako se osjećate, mislite i ponašate te može dovesti do različitih emocionalnih i fizičkih problema. imate poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, a ponekad se možete osjećati kao da život ne vrijedi živjeti.

Bipolarni poremećaji su poremećaji u mozgu koji uzrokuju promjene u raspoloženju, energiji i sposobnosti osobe. Bipolarni poremećaj je kategorija koja uključuje tri različita stanja – bipolarni I, bipolarni II i ciklotimski poremećaj.

Osobe s bipolarnim poremećajima imaju ekstremna i intenzivna emocionalna stanja koja se javljaju u različito vrijeme, koja se nazivaju epizodama raspoloženja. Ove epizode raspoloženja kategorizirane su kao manične, hipomanične ili depresivne. Osobe s bipolarnim poremećajima uglavnom imaju i razdoblja normalnog raspoloženja. Bipolarni poremećaji mogu se liječiti, a osobe s tim bolestima mogu voditi pune i produktivne živote.

Alzheimerova bolest je progresivni poremećaj zbog kojeg se moždane stanice troše (degeneriraju) i umiru. Alzheimerova bolest je najčešći uzrok demencije – neprestani pad razmišljanja, ponašanja i socijalnih vještina koji narušavaju sposobnost osobe da samostalno funkcionira.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) je anksiozni poremećaj u kojemu se ljudi neprestano ponavljaju, neželjene misli, ideje ili senzacije (opsesije) zbog kojih se osjećaju kao da se žele nešto ponavljati (prisile). Ponavljajuće se ponašanje, poput pranja ruku, provjere stvari ili čišćenja, može značajno ometati u svakodnevnim aktivnostima i društvenim interakcijama.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može javiti kod ljudi koji su doživjeli ili bili svjedoci traumatičnih događaja poput prirodne katastrofe, ozbiljne nesreće, terorističkog čina, rata / borbe, silovanja ili drugog nasilnog osobnog napada.

PTSP je u prošlosti bilo poznato pod mnogim imenima, poput “granate” tijekom Prvog svjetskog rata i “borbeni umor” nakon Drugog svjetskog rata. Ali PTSP se ne događa samo u borbi protiv veterana. PTSP se može pojaviti kod svih ljudi, kod ljudi bilo koje nacionalnosti, nacionalnosti ili kulture, i bilo koje dobi. PTSP pogađa otprilike 3,5 posto odraslih u SAD-u, a procjenjuje se da će se jednom od 11 osoba dijagnosticirati PTSP tijekom njihovog života. Žene imaju dvostruko veću vjerojatnost od PTSP-a od muškaraca.

Anoreksija – je poremećaj prehrane koji je karakteriziran nenormalno malom tjelesnom težinom, intenzivnim strahom od debljanja i iskrivljenom percepcijom težine. Osobe s anoreksijom pridaju veliku vrijednost kontroliranju svoje težine i oblika, koristeći ekstremne napore koji imaju tendenciju da značajno ometaju njihov život.

Poremećaj manjka pažnje / hiperaktivnost (ADHD) jedan je od najčešćih mentalnih poremećaja koji pogađa djecu. ADHD utječe i na mnoge odrasle osobe. Simptomi ADHD-a uključuju nepažnju (nije u stanju zadržati fokus), hiperaktivnost (višak pokreta koji ne odgovara postavka) i impulsivnost (ishitrena djela koja se događaju u trenutku bez razmišljanja).

Procjenjuje se da 8,4 posto djece i 2,5 posto odraslih ima ADHD. ADHD se često prvi put prepoznaje kod djece školske dobi kada dovodi do poremećaja u učionici ili problema sa školskim radom. Može uticati i na odrasle. Češća je pojava među dječacima nego djevojčicama.

Anksiozni poremećaji uključuju poremećaje koji dijele obilježja pretjeranog straha i anksioznosti i s tim povezane poremećaje u ponašanju. Strah je emocionalni odgovor na stvarnu ili uočenu neposrednu prijetnju, dok je anksioznost iščekivanje buduće prijetnje. Očito se ta dva stanja preklapaju, ali se i razlikuju, pri čemu se strah češće povezuje s naletima autonomnog uzbuđenja potrebnim za borbu ili bijeg, razmišljanjima o neposrednoj opasnosti i ponašanju u bijegu i tjeskobom koja je češće povezana s napetošću mišića i budnošću u pripremi za buduće opasnosti i oprezno ili izbjegavajuće ponašanje. Ponekad se razina straha ili tjeskobe smanjuje prožimajući ponašanja izbjegavanja. Panični napadi istaknuti su unutar anksioznih poremećaja kao posebna vrsta reakcije na strah. Napadi panike nisu ograničeni na anksiozne poremećaje, već se mogu primijetiti i kod drugih mentalnih poremećaja.

Antisocijalni poremećaj ličnosti: obrazac nepoštovanja ili kršenja prava drugih. Osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti možda nije u skladu s društvenim normama, može lagati ili obmanjivati ​​druge ili može djelovati impulsivno.

Antisocijalni poremećaj ličnosti, koji se ponekad naziva i sociopatija, mentalno je stanje u kojem osoba dosljedno ne poštuje ispravno i pogrešno i zanemaruje prava i osjećaje drugih. Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti imaju tendenciju da se suprotstave, manipuliraju ili tretiraju druge oštro ili sa bezobzirnom ravnodušnošću. Ne pokazuju krivnju ili kajanje zbog svog ponašanja.

Pojedinci s antisocijalnim poremećajem ličnosti često krše zakon, postajući kriminalci. Oni mogu lagati, ponašati se nasilno ili impulsivno i imati problema s konzumiranjem droga i alkohola. Zbog ovih karakteristika ljudi s ovim poremećajem obično ne mogu ispunjavati odgovornosti vezane uz obitelj, posao ili školu.(week.ba)

Zanimljivosti

Gejša nikada neće proći tamo gde može da bude viđena: Priča o najpoznatijim damama Japana

Saradnica National Geographic-a, Ivana Dukčević, upoznaje nas sa historijatom gejši, sa njihovim obrazovanjem i načinom života, ali i otkriva iznenađujuću činjenicu da ovo zanimanje nekada nije bilo isključivo zanimanje žena.

Velika, crna vještačka perika koja imitira prenaglašeni volumen kose vezane u punđu, bez mnogo detalja; crveni i crni kreon oko očiju i crveni karmin preko cijelih usana; drvene japanke na nogama (geta) i kimono s bijelom kragnom čije su šare i cvjetni motivi veoma svedeni, a dezen uvijek u skladu sa trenutnim godišnjim dobom, najbolji su pokazatelj da je pored vas upravo prošla prava gejša u svojoj “radnoj odeći”. I to u predvečerje, nekom od sporednih ulica Kjota ili Kanazave, jer gejša nikada neće proći tamo gdje može da bude viđena, piše Nationalgeographic.rs.

Iako se u Gionu, u Kjotu, ponekim srećnim i nepripremljenim turistima ukaže rijetka prilika da na trenutak sretnu pravu gejšu, kako bi izbjegle poglede velikog broja turista koji pokušavaju da ih “presretnu” i fotografišu gejše mahom odlučuju da do ugovorene večernje adrese idu taksijem. Nerado se fotografišu, a njihove usluge i danas su veoma solidno plaćene.

Riječ “gejša” nastala je od japanskih reči gei (umjetnost) i sha (sufiks za osobu ženskog pola), i znači – umjetnica. Gejše su osobe koje nakon pet godina školovanja uspiju da ovladaju vještinama kao što su: sviranje na nekoliko nacionalnih instrumenata (na primjer šamisen), plesanje nacionalnog plesa, pjevanje narodnih pjesama, ceremonija služenja čaja i poznavanje društvenih igara. Poželjno je da su obrazovane, kako bi mogle da pričaju interesantne priče i vode razgovore sa grupom muške klijentele koja ih unajmljuje kao neku vrstu pratnje. Društvo grupe gejši najčešće se organizuje prilikom poslovnih banketa i grupnih proslava koje čine muškarci, kako bi im veče učinile prijatnijim.

Sredinom XIX veka, dolaskom Zapadnjaka u još uvek srednjovjekovni Japan mnogi od njih nisu umjeli da razlikuju prostitutke i zabavljačice (oiran) od gejši, te su svrstavši ih u istu grupu gejše potpuno pogrešno izjednačene sa prostitutkama. Istine radi, neke od zabavljačica su se novopridošlicama predstavljale kao gejše kako bi sebi dale na značaju, pa su negde na toj relaciji nastale i prve zabune.

Gejše mogu postati osobe koje nisu mlađe od 25, i to mogu ostati do svoje 75. godine života. Najviše gejši danas radi u Kjotu gdje ih nazivaju geiko, i u gradiću Kanazavi koji nazivaju “Mali Kjoto”. Za poznavaoce, pravu gejšu je lako razlikovati od turistkinja, najčešće domaćih – Japanki, ali i Zapadnjakinja, koje u poslednjih nekoliko godina iznajmljuju odjeću na dan, i šetaju duž glavnih gradskih atrakcija. Gradski studio zadužen za ovu vrstu zabave, zakonski se obavezao da će turistkinje oblačiti u odjeću čiji se motivi razlikuju od autentičnih, kako ne bi nastala zabuna između njih i pravih gejši.

Lice gejši ponekad je obojeno u bijelo (shiro-nuri), osim tri pruge pozadi na vratu (komata) koje ostaju u boji kože što se u japanskoj tradiciji doživljava erotičnim detaljem ženskog tela. Majko nose šareniji kimono od gejši, sa većim obijem (leđna dekoracija kimona), više detalja na odjeći i ukrasa na punđi (od njihove kose), a na nogama imaju okobo, tradicionalne drvene nanule sa visokim platformama. Takođe, razlika između majko i gejši je u tome što prve imaju punđu od svoje kose, a gejše isključivo nose perike sa veoma malo dekoracije.

Gejša nekada nije bilo isključivo zanimanje žena, već i muškaraca. Postojali su još u XIII vijeku, a njihov naziv na japanskom bio je taikomochi ili hōkan. Iako su bili lični družbenici šoguna, povezuju ih i sa zanimanjem komičara, imitatora, zabavljača nalik “dvorskoj ludi” na evropskim dvorovima, čak sa dobošarima. Sve do XVIII vijeka bilo ih je više od žena, ali je od XIX vijeka njhov broj počeo naglo da opada. Danas u Japanu postoji samo jedan.

Krajem XX vijeka, izvjestan broj strankinja po prvi put je uspio da stekne zvanje gejši u Japanu, a tri su i danas aktivne. Osim obaveznog dopuštenja roditelja da uče za gejše i odličnog poznavanja japanskog jezika, prilikom aplikacije za učenje od buduće gejše traži se i da nije viša od 160 centimetara i teža od 43 kilograma, što mnogim Zapadnjakinjama predstavlja prepreku.

Nastavite čitati

Zanimljivosti

Pet najdugotrajnijih carstava u historiji

Carstvo – riječ koja zvuči prilično moćno, ali ne samo što zvuči već ono to i jeste.

Otkad je svijeta, praktički postoje i razna carstva, a neka od njih postala su toliko globalno jaka da su se protezala i na više od jednog kontinenta. Neka su trajala samo decenijama, neka stoljećima, a neka i hiljadama godina. Stranica worldatlas.com pobrojila je 10, a mi smo izabrali 5 najdugotrajnijih carstava u historiji!

Sveto Rimsko Carstvo (27. p.n.e. – 1453.)

Najdugovječnije carstvo u historiji bilo je Rimsko. Carstvo je nastalo još 27. godine prije nove ere, nakon što su građanski ratovi doveli do sloma Rimske republike. Rim je postao carstvo te je imao teritorij cijele Zapadne i Južne Evrope, dijela Afrike, ali i Azije. Zapravo, teritorij je u jednom trenutku postao toliko veliki da ga je u 3. stoljeću car Dioklecijan podijelio na dva dijela – Zapad i Istok. Zapadno Carstvo palo je 476. godine, no Istočno, poznato i kao Bizantsko, opstalo je sve do 1453. kada su Osmanlije osvojile Carigrad.

Kušitsko Kraljevstvo (1069. p.n.e. – 330.)

Većim dijelom teritorija nalazilo se na području današnjeg sjeveroistočnog Sudana. Kraljevstvo je u početku nastalo kao grad država Napata, a kasnije je Napata postao glavni grad kraljevstva. U 8. stoljeću prije nove ere kušitski kraljevi postali su i faraoni egipatske 25. dinastije. Ipak, vlast nad Egiptom nije dugo trajala jer već u 7. stoljeću u Egipat ulaze Asirci i tjeraju Kušite. Kasnije je prijestonica umjesto Napate koju su zauzeli Egipćani postao grad Meroe, a 330. godine kraljevstvo je prestalo postojati uništavanjem Meroea sa strane Aksamita.

Rimsko Carstvo (800. – 1806.)

Stvaranje Svetog Rimskog Carstva bio je pokušaj obnove propalog Zapadnog tri stoljeća ranije. Počelo je krunjenjem Karla Velikog za cara, a na vrhuncu Carstvo su činile današnje Njemačka, Švicarska, Lihtenštajn, Luksemburg, Češka, Austrija, Slovenija, Belgija, Nizozemska te veliki dijelovi Poljske, Francuske i Italije. Godine 1648., završetkom Tridesetogodišnjeg rata, Carstvo se rascjepkalo, a 1806., “zahvaljujući” Napoleonu, ono je prestalo postojati, piše Raport.ba.

Mletačka Republika (797. – 1797.)

Ova republika potrajala je ravno hiljadu godina. Mlečani su kontrolisali teritorij u unutrašnjosti Italije, kao i Veneciju i njenu okolicu, ali i dobar dio Hrvatske i Albanije. Ponos države bila je moćna i snažna mornarica, ali ipak ni ona nije pomogla protiv Napoleona, koji je u zauzeo grad 1797. godine te je tako završila priča o Mletačkoj Republici.

Carstvo Silla (57. p.n.e. – 935.)

Ovo carstvo bilo je smješteno na području današnje Južne Koreje. Sa širenjem teritorija počelo je u 1. stoljeću prije nove ere, a u 6. i 7. stoljeću doseglo je svoju maksimalnu veličinu protegnuvši se na teritorij koji bi odgovarao teritoriju današnje Južne Koreje. Do kraja 9. stoljeća počelo je postupno propadati, a 935. konačno ga je pokorilo kraljevstvo Goryeo.

Nastavite čitati

Aktuelno

Obradovali najmlađe pacijente: Djeda Mrazevi se spustili niz fasadu pedijatrije

Djeda Mrazevi obradovali su danas najmlađe pacijente tradicionalnim spuštanjem niz staklenu fasadu Ljubljanske pedijatrijske klinike, a potom ih darovali.

Na organizovanju prijatnog događaja ovog hladnog ponedeljka ujutru, iz Kliničkog centra Ljubljana zahvaljuju se Hitradio centru i speleolozima Pećinske spasilačke službe.

Oni su obučeni u Djeda Mrazove zakucali na vrata bolničkih soba. (Anadolija)

Nastavite čitati

Top pet