Atma.hr prenosi tekst ukrajinske psihologinje Elene Shpundre, koji pokazuje kako na ljubav gleda zrela žena.
“Imam 42 godine, i s vremena na vrijeme volim reći da ne vjerujem u ljubav, romansu ili u sreću” do kraja života “. Prema muškarcima sam uglavnom otvorena, i bez ustezanja im stavljam do znanja šta volim, a šta ne. Takođe im bez mnogo okolišanja kažem da idu dovraga.
Nisam oduvijek bila ovakva. Ugađala sam muškarcima, kuhala im, kupovala poklone, čekala na njihove poruke, bila spremna s njima ići na kraj svijeta. Svaki put, bila sam spremna da se dam u potpunosti zbog ljubavi. Ali, ako nisam spremna za to više, znači li to da više ne mogu voljeti?
Kada smo mlađi, uglavnom se tražimo, i to može poprilično boljeti. Nekad je potrebno istražiti granice, da preispitaš sebe kako bi znao ko si.
Zrelost je doba kada se zaista susretneš sa samim sobom. Nakon mladenačke zasljepljenosti i razmišljanjima o žrtvovanju, počinjemo živjeti za sebe.
To ne znači da nam nije potreban niko drugi. Znači li to da smo postali uspješni, okrenuti ka sebi, puni samopouzdanja ili usamljeni? Ne.
Želimo ljubav, toplinu i odnose pune razumijevanja isto kao i kada smo imali 20 godina. Ali, do sada smo naučile da su u zdravoj vezi sve te stvari recipročne.
Zato ove stvari ne radim više:
1. Ne čekam poruke i pozive muškarca.
Ili prva pošaljem poruku ili isključim iz života one koji nemaju vremena ni da mi se jave ili napišu da su zauzeti.
2. Ne želim ići na sastanak, ako mi mjesto i vrijeme ne odgovaraju.
Ako muškarac nije zainteresiran za to koliko je žena zauzeta, za njezine želje, udobnost, to nikako nije dobro. Upravo takav muškarac nije mi potreban.
3. Ne opraštam mu ako mi ne kupi poklon za rođendan.
Volim muškarce koji troše novac na ženu koju vole. Ljudi koji škrtare na novcu obično škrtare i na svemu ostalom. Još ako ne zapamte datum koji je važan za njegovu partnericu, pokazuju koliko je ne cijene.
4. Ne mogu opravdati nečiji neuspjeh nakon 40-te godine.
To ne znači da samo tražim novac. Kada smo bili mladi eksperimentirali smo, pokušavali i padali, radili razne poslove … Već s 40 trebalo bi da imamo kakvu-takvu karijeru i pristojno mjesto u kojem živimo.
5. Neću prešutjeti ako mi se nešto ne sviđa.
Neću izludjeti muškarca sa stalnim pritužbama i neću zvocati. Ali, ako ne volim brzu vožnju, ako me to plaši, neću to prešutjeti. Neću davati nikakve signale, neću čekati da on to primijeti, neću se duriti, kazat ću otvoreno: “Nemoj voziti prebrzo, molim te. To me plaši. “
6. Ne bojim se postavljanja nijednog pitanja. I spremna sam na bilo koji odgovor.
Kada smo bile mlađe, plašile smo se da postavimo bilo koje pitanje koje se tiče nečeg što ne razumijemo. Nismo htjele da se izložimo stresu, plašile smo se da ćemo biti povrijeđene, ili da ćemo ga preplašiti. Ali upravo tim nedostatkom jasnoće povrijeđujemo sebe. Ne želim više biti povrijeđivana, i zato sam spremna sve razijasniti.
7. Više ne miješam seks s ljubavlju.
Seks može biti povezan s ljubavlju. S druge strane, ne mora imati nikakve dodirne tačke s ljubavlju.
Ljubav je za mene kada on šuti ujutro jer ja volim tišinu; kada pamti kako se moj pas zove, i koliko šećera stavljam u kafu; kada mi popravlja laptop, ili nešto što se pokvarilo; kada me iznenadi nečim lijepim … Ako nema ništa od ovoga, to znači da samo spavamo zajedno.
8. Nisam ljubomorna na njegove prijatelje ili prijateljice, niti na njegov posao.
Ili na njegovu djecu iz prošlog braka (veze). Ako me muškarac voli, on će naći vremena za mene. Mogu to prihvatiti jer i ja imam posao, i stalno sam zauzeta. Ako oboje nalazimo vremena jedno za drugo, to znači da je sve u redu – naša veza opstaje. Ako samo ja nalazim vrijeme za njega, a on je uvijek zauzet, to nikako nije dobro, i pokazuje da je vrijeme za promjenu.
9. Ne peglam njegove majice i košulje. Ne volim peglanje.
Ne volim peglati ni svoje stvari, a kamoli tuđe. Odbijam raditi bilo što za muškarca, ako to inače ne volim raditi. Ako me voli, ispeglat će svoju majicu.
10. Ne trudim se izgledati bolje zbog muškarca.
U stvari, kada upoznam nekog novog, mogu biti i cinična, suviše iskrena. Ne stidim se razgovarati o svojim problemima, i poteškoćama. Neko ko to želi, može uvijek saznati više o meni.
Imam skoro 42 godine i kao stabljika bambusa sam. Direktna, jaka, fleksibilna i ne toliko zahtjevna. Teško me je slomiti, saviti me prema svojoj volji, ili iskorijeniti me. Teškoće života su me očvrsnule, i dalje želim voljeti. Jednostavno se nisam spremna žrtvovati zbog nekog.
Ljubav je stvaranje, ne destrukcija i žrtvovanje. Onda, idemo stvarati. “
