Posjetite

Život

Gdje je granica između starosti i najboljih godina?

Ta ruža koja cijelo ljeto tako divno cvjeta, jutros je ponovo otvorila bulke. Za par dana će ih pretvoriti u šipke, a onda opet otvoriti nove.

Čitam da američki psiholozi savjetuju ljude da se sa godinama života trebaju ponašati upravo kao ruže. Neke latice vremenom će opasti i ne treba žaliti za njima, nego otvarati nove pupoljke, što bi značilo: sticati nova znanja, vjerovati u sebe, koristiti svoju zrelost kao resurs za nove poduhvate.

Gledala sam staricu kako pokušava da pređe na drugu stranu ulice. Mlada djevojka za volanom nestrpljivo je trubila, požurujući je. Takvu nestrpljivost obično pokaže iskusan vozač, prema onom ko prvi put sjeda za volan.

Starica je koračala lagano, nesigurno, već uplašeno pred kolonom automobila koja se već počela formirati. Cupkala je mlada vozačica nervozno i na ka kraju kroz prozor doviknula: „Što ne sjediš kod kuće, kud ćeš takva stara!“

Ništa nije tako neumitno prolazno kao mladost, a ona, baš tako prolazna i nezadrživa, voli da pokaže svoju nadmoć nad starošću. Baš mladost, koju niko nije trajno zadržao, a toliko se uzaludno trudimo, daje sebi slobodu da kaže: „Kud si krenula, stara si, kasno je…“

Dobrodošli i oni stariji od 65

Nedavno me zvao sugrađanin želeći da pohađa kurs grafičkog dizajna i pitao me: „Da li biste me primili na kurs?“

„Pa zašto vas ne bih primila?“

„Zato što imam 65 godina, rekao je!“

„To nije prepreka, naravno da ste dobrodošli!“

„Ali nedavno sam želio da upišem kurs engleskog i tamo su mi rekli: ne primamo kandidate tih godina, usporavaćete grupu!“

Pomislim šta bi se desilo da se raspitivao za kurs plesa, na primjer.

Svoju lekciju sam naučila od Jima, dragog i dobrog šefa. Moje kćerke su bile male i djevojčičasto slatke s kikicama i šnalama i Jim se trudio da ih uči engleski, da ih počasti slasnim američkim bombonama.

Mladalački nadobudna procjenjivala sam da je Jim star. Da li zbog sijede kose, ili zbog saharskih vjetrova koji su ga šibali dok je radio u afričkim mirovnim misijama, djelovao mi je srednjovječno. Sada bih rekla srednjovječno, ali tada sam mislila da je Jim, koji je gazio drugu polovinu pedesetih, zapravo star.

Ne znam zašto me je Jim volio. Ali prema meni je bio krajnje popustljiv, tolerisao kašnjenje, smijao se mojim pokušajima da budem duhovita. Sve do momenta kada je Jim sušio pokisli kaputić moje djevojčice, grijao joj ručice i rekao: „Volio bih da imam baš ovakvu kćerku. Nadam se da ću uskoro dobiti dijete“, nastavljao je.

Na to sam ja, sigurna u čvrstinu svoje mladost i pozicije, nespretno i ničim izazvano rekla: “Malo je kasno, o tome je trebalo misliti ranije!“

Odlučila roditi treće dijete

I tako se završila njegova naklonost, Jim je po prvi put pokazao da zna da bude ljut i neprijatan, jako ga je povrijedila moja procjena i rekao je, za mene tako opominjuću i otrježnjujuću rečenicu: “Ko si ti da procjenjuješ šta je za mene rano, a na šta sam ja zakasnio!“

Bezbroj puta kasnije razmišljajući o ovoj situaciji, definišem je kao prethodnicu i prelomnu tačku za mnoge moje kasnije životne odluke.

Imala sam 39 godina kada sam odlučila da dobijem treće dijete. “Prekasno je“, govorili su mi mnogi. Od najbližih, do slučajnih i neupitanih prolaznika. Na pijaci, u redovima za plaćanje računa, na porodičnim sjedeljkama, komšije kojima ne znam ni ime, ocjenjivali su moje godine kao pozne, odluku kao neracionalnu.

Štaviše, mnogi su, konstatujući da sam trudna, bez uvoda pitali: “A koliko vaš stan ima kvadrata?“ Jer balkanska duša ima usađen format o tome da su godine i kvadrati stana nužno povezani sa porodičnom srećom, valjda misle da je u većem prostoru više ljubavi. Da li u većoj kvadraturi rastu srećnija i pametnija djeca? Sve manje mogu da podnesem direktnu proporcionalnot ove tvrdnje.

Pred samu trudnoću sam pohađala postdiplomski studij. “Pa šta će ti to, pa kasno je, kasno je…”

I gdje je sad ta granica? Da li starost počinje onda kad izgubite blještavilo uma, ili kad vaše nausnice izgledaju kao je s njih moguće očitati bar kod? Svjedočili smo nedavno sceni kada šef želi da plati svom zaposleniku da usavrši Excel. No on je to zdušno odbijao i govorio: „Star sam, šta će meni to, ne želim…“

Istovremeno znamo da u Americi na primjer, ljudi sa 65 godina upisuju fakultet. Štaviše, da tokom života ostvare izvjesnu ušteđevinu kako bi aktivno starili. Mi bi bili skloni to ismijavati, ne shvatajući da je to način za održavanje kognitivne svježine i da naši balkanski motivi nisu kompatibilni sa ovakvim idejama.

Nošen željom da napomene da je starost neumitna, američki autor Michael Kinsley je napisao zanimljiv priručnik pod nazivom: “Starost – vodič za početnike!“

Starci, a početnici

I upravo je to sad pitanje: kada postajemo starački početnici? Gdje je ta linija gdje rano prelazi u kasno, ili gdje “sad je pravo vrijeme“ prelazi u “kasno je sad“. Ili: gdje je granica između najboljih godina za nove početke i momenta kada postaješ “usporivač grupe“.

I ko meni treba da odredi da li i na koji način usporavam neku grupu? Ko mi daje za pravo da trubim na pješačkom prelazu, jer starica ne prelazi ulicu željenom/očekivanom brzinom. Gdje je granica kada prestaješ biti mladić, a postaješ starački početnik?

Legendarni glumac Bata Stojković je rekao: „Kad jednom ostariš, zažaličeš da dvije stvari, za onim što si pogrešio i za onim što si propustio. Manje će boleti one gde si pogrešio, a više one koje si propustio.“

Zato, dragi starački početnici, koliko god godina imali, vjerujemo da je aktivno starenje način da ponovo otvorimo pupoljke.

Molim vas nemojte prebrzo da starite, jer s kim ću ja onda ostati mlada? Cvjetajmo i blistajmo, jer granica je zapravo tamo gdje je sam povučeš! (aljazeera.com)

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Istinita priča o bratu koji je odustao od obrazovanja da bi pomogao svojoj sestri da diplomira

Ljudi mogu uspostaviti jedinstvene veze jedni sa drugima, a te veze mogu trajati i cijeli život.

Međutim, postoji ona koju niko ne može prekinuti ili uporediti: veza između braće i sestara. Nevidljiva linija koja povezuje braću i sestre jedinstvena je i nezamjenjiva, a teme današnjeg djela savršen su primjer za to. Ništa se ne može uporediti sa plemenitošću žrtvovanja karijere ovog brata zarad sestrine budućnosti, piše BrightSide.

27-godišnja Tajlanđanka po imenu Chanita postavila je slike svoje mature na društvene mreže, a objava je brzo stekla popularnost. Iako njene slike izgledaju obično i neupadljivo, priča iza njih mogla bi vas natjerati da zaplačete.

Kao što Chanita i njena porodica dobro znaju, školovanje i nastavak studija da biste stekli diplomu nije jednostavan zadatak. Ova ljupka djevojka upravo je diplomirala na Univerzitetu Rajabhat u južnoj tajlandskoj provinciji Nakhon Sri Thammarat, iako se mislilo da će to učiniti  2018. godine, prenosi Week.ba.

Prema  izvještajima , Chanitina diploma je bila odgođena iz raznih razloga, od kojih je najhitniji bio finansijski. Tajlanđanka dolazi iz kuće sa niskim primanjima, zajedno sa svojim starijim bratom i majkom, radnicom s niskim primanjima koja se nekoliko puta žrtvovala kako bi osigurala da njena djeca imaju tipičan, ali respektabilan način života.

Obrazovanje je više privilegija nego prirodno pravo u porodicama kao što je Chanitina. Zbog toga, kada je upisala školu za javnu upravu, njena porodica se borila da finansira školovanje svoje djece.

Njen brat je odlučio da napusti školu kako bi svojoj sestri omogućio što bolje obrazovanje uz uštedu novca. Chanita, s druge strane, nije bila svjesna bratove žrtve sve. Ovu priču saznala je  ubrzo nakon što je završila studije kada ju je majka obavijestila o ogromnoj žrtvi koju je podnio njen brat.

Na snimku se vidi Chanita kako svom bratu pozajmljuje kapu i haljinu. Najvjerovatnije mu ju je dala kako bi mu pokazala da je i njen uspjeh rezultat i zahvaljujući njemu, tako da ovu diplomu treba da proslave svi.

Chanita je tada pognula glavu i kleknula na koljena. Ovaj gest se koristi za izražavanje dubokog poštovanja prema drugoj osobi i, u nekim slučajevima, za traženje oprosta ili pomilovanja. Tada možemo vidjeti njenog starijeg brata kako joj uzvraća nježan gest milujući vrh glave svoje sestre.

Nastavite čitati

Život

Evo nekoliko savjeta uz koje ćete biti sretniji u 2023. godini

Okružite se dobronamjernim ljudima

Ako želite biti sretni, okružite se ljudima koje imaju dobru energiju i koji vam žel dobro. Izbacite iz svog života toksične pojedince koji crpe svu energiju. To zna biti teško, ali se isplati.

Isključite se na nekoliko sati svaki vikend

Svaki vikend odvojite par sati kada ćete se isključiti od ostatka svijeta. Ugasite mobitel, televiziju ili računar i posvetite se samo sebi i svojoj porodici. Zaigrajte neku društvenu igru i prepustite se smijehu.

Hodajte

U zdravom tijelu, nalazi se zdravi i sretan duh. Krećite se i bit ćete zadovoljniji.

Uživajte u malim stvarima

Male stvari čine život ljepšim. Pronađite ono nešto što vam mami osmijeh na lice i odvojite vrijeme za to svaki dan ili barem jednom tjedno. To može biti neka televizijska serija. Ako vas ne razumiju u vašoj okolini, nemojte se dati obeshrabriti negativnim komentarima. Uživajte.

Jedite zdravo, ali…

Zdrava prehrana je osnova zdravog života. No neka se povremeno na vašem jelovniku nađe i neki grešni zalogaji koji život čine zabavnijima.

Govorite o sebi na pozitivan način

Znate one riječi koje si mrmljate u bradu kad napravite nešto pogrešno? Umjesto izjave “kako sam to mogla tako napraviti”, radije si recite “Pametna sam, shvatit ću kako se to radi”.

Pomažite drugima

Znate li koji je najlakši način da se usrećite? Usrećite nekog drugog. Svaki dan postavite si pitanje: Kako mogu pomoći nekom drugome? Život će vam biti kvalitetniji i ispunjeniji.

Vizualizirajte

Želite li biti sretni, vizualizirajte sretne scenarije. Stavite sedmični podsjetnik u kalendar ako se inače ne biste sjetili. Uzmite par minuta u danu za ovu zabavnu aktivnost. Sklopite oči, duboko udahnite i vizualizirajte sebe kao osobu koja želite postati – neko ko je sretan, zdrav i zadovoljan svojim životom.(zadovoljna.hr)

Nastavite čitati

Život

Ostala je samo nostalgija: Ovako se nekada živjelo u Jugoslaviji

Generacije rođene nakon 90-ih odrasle su uz priče starijih o tome kako se nekada živjelo u Jugoslaviji.

Te priče uvijek su bile s puno topline i nostalgije.

Na YouTubeu postoji snimak koji je aktuelan već nekoliko godina, a koji prikazuje inserte života u bivšoj Jugoslaviji 70-ih godina.

U pričama o nekim prošlim vremenima u jednoj zajedničkoj državi uvijek ćete se naći u raspravi, da li je zaista bilo bolje ili ipak ne.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno, mnogo šta je bilo drugačije nego danas.

Nastavite čitati

Top pet