Posjetite

Lifestyle

Šta nas čeka nakon četrdesete godine?

Mladost nekako sama po sebi donosi bezbrižnost. Živi se za trenutak, za sreću i radost svakog izlaska, za neprospavane noći u društvu prijatelja. Godina po godina i dolazimo u zrele četrdesete. Duh nam može biti i dalje mlad, ali tijelo odaje znake i pokazuje prve probleme.

Više brige o zdravlju u mladosti – lakše se nosite sa problemima nakon četrdesete

Budimo iskreni, ni jedan tinejdžer nije otišao ranije na spavanje jer će njegovo tijelo sačuvati vitalnost duži niz godina. Pa ipak, sa razvojem farmaceutske industrije raste i broj preparata za njegu lica i tijela koji pomažu i prije nego što se jave prvi problemi. Ključ je u edukaciji. Korišćenje krema za njegu kože i kose u dvadesetim odložiće efekat starenja, a i praktikovaće se zdrava rutina njege. Štetnost izlaganja suncu se najviše ogleda u zrelim godinama jer koža pamti, pa kao razlog pjega, bora, crvenila možemo naći i u pretjeranom izlaganju suncu 10-20 godina ranije.

Redovni medicinski pregledi, redovna fizička aktivnost i zdrava ishrana je rezerva da se tijelo kasnije što efikasnije bori sa prvim znacima starosti.

Slabljenje vida kao jedan od prvih znakova da ste ušli u četrdesete
Mnogi će ovaj simptom opisati kao osjećaj da se pretvaraju u starca i htjeli to da priznaju ili ne, svako emotivno doživi priznanje da se vid nepovratno gubi. Što ranije priznate da imate problem, rješenje će biti jednostavnije. Vid na svim daljinama nije više tako jasan, sada je to već osjetno? Posjetite oftalmologa i provjerite kakva vam korektivna dioptrija treba. Ako ste ranije imali potrebu za jednim parom naočara npr. za čitanje, gotovo je sigurno da će vam trebati dodatan par za daljinu,a vjerovatno i za srednju udaljenost. Umjesto da imate tri para, olakšajte sebi život i uzmite naočare sa multifokalnim (progresivnim) staklima. One objedinjuju korektivne dioptrije za sve tri udaljenosti.

Progresivna stakla omogućavaju postepen prelaz između dioptrija, vidno polje je široko i omogućava vid kao da problem i ne postoji. Mnoge brine njihova cijena, ali prije svega treba razmišljati da se na taj način rješava zdravstveni problem i to tako efikasno da se, nakon privikavanja, stiče osjećaj da su multifokalne naočare neophodnost od jutra do mraka. Više o multifokalnim staklima saznajte ovdje.

Optičar će vas upoznati sa procesom privikavanja na progresivne naočare. Da bi pravim dioptrijskim dijelom gledali pravu daljinu potrebna je vježba, a za neke akcije i češće pomjeranje glave, a ne samo očiju. Vježba se pre svega u kući, pa se tek onda smije vježbati silazak niz stepenice ili vožnja auta. A kada se očni živac navikne da se više ne napreže dodatno za jasan fokus, vi možete obavljati svaku aktivnost nesmetano.

Okvir multifokalnih naočara birajte prema obliku lica i na njih gledajte ne samo kao optičko pomagalo, već i estetski dodatak da samouvjereno koračate kroz četrdesete, ponosno pokazujući da se u tim godinama osjećate jednako dobro.

Briga o sebi u svakom dobu je bitna. Možda nećete moći da bez posljedica živite brzo kao mladi, ali alternative postoje. One čine da problemi budu sitnice, a da se vi nalazite baš u onim godinama kada vam je najljepše i da se radujete svemu što budućnost donosi. (zenasamja.me)

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Veze i Ljubav

Zašto su direktni muškarci toliko privlačni ženama?

Ima puno razloga zbog kojih žene vole direktne muškarce – mnogo je lakše kad nema igara, mogu da se opuste i budu to što jesu, manji je pritisak da se dopadnu.

Direktni muškarci pokazuju ono samopouzdanje od koga žene osjećaju olakšanje – dovoljno nesigurnosti su iskusile sa pasivnim muškarcima, emotivno nedostupnim, pasivno-agresivnim, sa kojima iskrena komunikacija nije moguća.

Zabavljanje je iscrpljujuće kad moraju stalno da pogađaju kako se neko osjeća i da se suzdržavaju da ne pokažu svoja prava osjećanja. Direktni muškarci ne uzrokuju anksioznost, ne ostavljaju žene da se pitaju, da pogađaju, da brinu.

Upoznavanje nije stresno i komplikovano

Ako ste direktni, žena će se brzo opustiti i zabavljaće se u vašem društvu. Dejting treba da bude zabavan, a ne stresan. Neposrednost omogućava prijatnu šetnju, nasuprot trke s preponama, koju nameću dvosmisleni i indirektni muškarci.

Direktan muškarac je prisutan i uključen, ako pokazuje interesovanje, ono je iskreno, a to je prijatno i ugodno.

Žene ne žele da se osjećaju tjeskobno jer se postupci i riječi nekog muškarca sukobljavaju, one žele nekoga ko zna šta hoće i umije to jednostavno da kaže i pokaže.

Neposredni muškarci zrače samopouzdanjem

Samopouzdanje je seksi. Direktnost i neposrednost ukazuju na to da je muškarac zadovoljan sobom, da je spreman da preuzme inicijativu, da je otvoren i dostojan povjerenja.

Radi se o jednostavnoj sposobnosti da čovjek slijedi ono što želi, a ako je ona ono što želi, žena će biti polaskana. Sviđaće joj se muškarac koji pravi planove, daje prijedloge, iskazuje svoju zainteresovanost.

Sa direktnim muškarcem ona ne gubi vrijeme

Direktan muškarac ne “zavlači” – ako više nije zainteresovan, on to saopštava, ne pokušavajući da drži ženu “u rezervi”.

Ako želi samo seks, ona je u poziciji da odluči da li joj to odgovara, ili ne želi da se upliće – jasno joj je rečeno da nema razloga da gradi emotivne kule u vazduhu.

Neposredan muškarac je ne dovodi u zabunu, on kaže šta mu smeta i šta mu se sviđa, šta može da prihvati, a šta ne. To ženi daje slobodu da i ona izrazi to isto i otvara teren za postizanje kompromisa, ili za zaključak da ne vrijedi gubiti vrijeme zbog kompromisa.

Kad je igra poštena, veće su šanse da niko ne bude povrijeđen, čak i kad igra ne ispunjava očekivanja i kad se završi nezadovoljavajuće.

Pored neposrednog muškaraca, žene se osjećaju prijatno.

Neposredan i iskren muškarac ne uzrokuje stres i anksioznost. Žene imaju suviše iskustva sa osjećanjima koja im se vraćaju kao bumerang, jer ne nailaze na feedback, sa nejasnim porukama i tjeskobom, sa iscrpljenošću, psihičkom i fizičkom, koju uzrokuje emotivna magla.

Kad su stvari jasne, one su jednostavne, a jednostavnost omogućava opuštanje. Sa direktnim muškarcem žena zna na čemu je i ne mora da brine, da “tripuje” i izmišlja uzroke, razloge i opravdanja.

Ako nešto ne razumije, može da pita, jer zna da će dobiti iskren odgovor.

Direktan muškarac ima snagu karaktera

Ako je neposredan, muškarac je stvaran. Može mu se vjerovati. Govori ono što misli, radi ono što kaže da će uraditi, ne radi ono što mu ne odgovara.

Na njega žena može da se osloni, lako mu je vjerovati, jer je iskren u svojim namjerama i jasan po pitanju onoga što ga motiviše u vezi. Potreban je snažan karakter da bi se jasno izrazila osjećanja, a žene žele emocionalno inteligentne partnere, koji umiju da kažu šta osjećaju, šta ih plaši, šta ih pokreće.

Muškarci koji to znaju o sebi, u stanju su da razumiju i ono što žena saopštava o sebi. Komunikacija je dvosmjerna i otvorena, a to sve olakšava.

Nastavite čitati

Majčinstvo

Neukusne šale: 17 rečenica koje ljudi govore trudnicama bez ustručavanja

Postoji jedan znak koji nosite na čelu dok ste trudni: Ovaj znak kaže “Čak i ako te ne poznajem, ne ustručavaj mi se reći kako izgledam, što misliš o tome kako izgledam, kako ja izgledam u usporedbi sa tvojim očekivanjima ili drugim trudnicama koje znaš, dokle misliš da se moj cerviks proširio il bilo što drugo. Samo naprijed!”

U nastavku navodimo 17 stvari koje ljudi govore trudnicama.

Velika si kao kuća.

Ne izgledaš trudno s leđa. (U redu ako vam je komentator najbolji prijatelj. Inače NE!)

Bolje je da uskoro rodiš tu bebu ili ćeš eksplodirati.

Ajme kako si slatka. Podsjećaš me na Teletubbyse.

Sjećaš se onog koktela s rumom koji smo pili zajedno kad još nisi shvatila da si trudna? Da li se ikad brineš zbog toga?

Ne shvaćaj ovo pogrešno, ali u toj haljini izgledaš ogromno.

Jesi li sigurna da je unutra samo jedna beba?

Kako će izvući to iz tebe?

Imam prijateljicu koja treba roditi otprilike u isto vrijeme kad i ti i njen trbuh je dvostruko veći / upola manji od tvojeg.

Cipele su ti odvezane. Hahahahahahaha! Samo se šalim.

Postaju li kukovi svake žene toliko široki tokom trudnoće?

Zar te ne izluđuje kad razmišljaš o tome kako će se dijete smjestiti u vaginu?

Ako ti ovdje pukne vodenjak, plaćaš račun za pranje tepiha

Planiraš li dojiti?

Hoćeš li se roditi prirodnim putem ili dobiti epiduralnu?

Opa, čak se i tvoje lice udebljalo.

Kako uspijevaš voziti auto?

(Izvor: Miss.7mama)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Ekranizam je sličan autizmu: Dijete razvija unutrašnje svjetove

Često viđamo djecu, pa čak i bebe, kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone, tablete i druge ekrane, a ono o čemu mnogi roditelji ne razmišljaju je, da vrijeme provedeno ispred njih, može ostaviti velike posljedice po dječje zdravlje.

U stručnoj terminologiji psihoterapeuti koriste novi izraz “ekranizam”, koji označava negativne uticaje ekrana na mozak, a psiholozi tokom rada sa djecom najčešće primjenjuju neurofeedback terapiju.

Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale uslijed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.

Prema riječima psihološkinja i psihoterapeutkinje Ankice Baković, pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete “daje od sebe”.

“To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga – sanjarenje. Pokazalo se da postoje određena odstupanja od djece koja po rođenju nisu neurorizična, a u prvim godinama života, do treće, vide se podbacivanja. Pored svih dosadašnjih dijagnoza kojima se bavimo, a ciljano se misli na dijagnoze iz spektra pervazivnog razvojnog poremećaja, takvo dijete ne spada u tu kliničku sliku, a na ponašajnom planu jako je slično poteškoćama iz spektra autizma”, kazala je Baković.

Negativni uticaji ekrana

Objasnila je da tokom razgovora sa roditeljima dođe do informacija kako dijete u svojim prvim godinama života ispred ekrana dnevno provede četiri do pet sati, a neka djeca i više.

“Poteškoće koje vidimo u funkcionisanju djeteta u njegovim prvim godinama života često su izazvane dugotrajnim boravkom ispred ekrana. Dugotrajno se smatra sve što je duže od pola sata, s tim da neuropedijatri kažu da do djetetove treće godine to ne bi trebalo biti ni pola sata. Djeca sa kojom se ja bavim, ispred ekrana bila su četiri, pet ili više sati ukupno tokom dana. Dijete gleda u mobilni ili tablet ujutro dok jede, dok mama napravi ručak, nakon što malo odspava opet je ispred ekrana, pa ponovo dok jede… “, dodala je.

Prema njemim riječima, tako provedeno vrijeme može imati dva negativna uticaja.

“Prvi je to da dijete uvježbava ono čemu je izloženo. Ako je dijete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvježbava komunicirati sa ekranima. U prvim kontaktima djeteta sa ekranom, ono pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počne zatvarati u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji. Kasnije tu imamo kliničku sliku koja izgleda kao “orjentisanost prema sebi”, što mi često čujemo kao pojam sanjarenja”, objasnila je.

Psihološkinja je dodala da dijete tada razvija “unutrašnje svjetove”, koji su nezavisni od onog u kome žive.

“U ranoj životnoj dobi je naučeno da u ekranu postoji jedan svijet, a dijete za sebe razvija drugi svijet i ta dva svijeta između sebe ne komuniciraju. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran, jer ekran se ne usklađuje sa djetetom i ne prati njegovu komunikaciju, pa je onda dječiji mozak uvježban u isključivanje. Kada vidimo da se to otelo kontroli, da dijete ne vidi drugu djecu, povlači se u svoje svjetove i kutke, ili kada mi nešto pričamo a ono nas ignoriše, ne obraća pažnju na braću i sestre, nove goste i slično, onda je sitacija alarmantna”, naglasila je.

Ono što je veoma važno znati, smatra ona, je da “ono što uvježbava, dijete na kraju i uvježba”.

“Djeca se rađaju zdrava, a zdrav mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen, uvježbava. Ako ga stavite ispred ekrana, on se uvježbava u svojim isključivanjima”, rekla je.

Druga negativnost koja proizilazi iz ekranizma, navodi Baković, je to što je dijete zbog vremena koje je provelo ispred ekrana propustilo mnogo toga, zbog čega mu je pričinjena ogromna šteta.

“Pored toga što je mozak djeteta bio jednosmjerno stimulisan u ranom životnom periodu, druga je šteta da svi ostali centri nisu bili stimulisani. Roditelji nama prsiholozima često dođu nakon neuropedijatra koji im je rekao da je magnet mozga uredan, ali njima nije jasno zašto dijete ne govori. Zdrave ćelije u mozgu, zdravi neuroni su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan kognitivni razvoj. Ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama sagraditi. Materijal može propasti. Iako ste imali sve, nemate kuću. Tako je i za zdrave ćelije u mozgu, jer one ne znače uredan kognitivni razvoj. Nužan je podražaj iz okoline”, naglasila je.

Mozak funkcioniše po zakonima prirode

U ranoj životnoj dobi djeteta postoje optimalne faze razvoja i periodi kada se treba uspostaviti, sposobnost fokusa, koordinacije govora, mišićne ekspresije, uspostavljanja kontakta vidom i slično.

“Naš mozak je dio prirode i on funkcioniše po zakonima prirode. Postoje tačno određeni periodi u razvoju djeteta šta se u kognitivno-mentalnom planu razvija svaki mjesec. Zna se koje sposobnosti djeteta se u kojem mjesecu života razvijaju, ali neće same od sebe, već uz podražaj iz okoline. Ako dijete ostane pod staklenim zvonom, izolovano od tog podražaja i “vegetira” ispred ekrana, neuroni se međusobno ne povezuju sami od sebe. Da bi se te ćelije u mozgu povezale, nastaju sinapse, mreža neurona, a mreža neurona je sposobnost. Prvi korak u tome nedostaje zbog ekranizma, a to je stimulacija iz okoline, plus jednosmjerna stimulacija koja dijete okreće prema njemu i zatvara ga, gdje imamo autističnu sliku i usporen jezičko-govorni razvoj”, objasnila je Baković.

Nerijetko joj se kroz rad dešavalo da dođe majka sa djetetom koje ne govori jezik kojim pričaju njegovi roditelji, već naprimjer engleski.

“To se dešava kada je dijete u toj jednosmjernoj komunikaciji bilo toliko uporno za preživljavanjem, pa čak i sa ekranom koji s njim nije pričao, da je počelo ponavljati za njim. Ekran s djetetom ne uspostavlja komunikaciju, ali iz očaja da komunicira s nekim, dijete počinje komunicirati u smislu klipova koje kupi iz sadržaja kojima je izloženo. Pustite djecu u baru, blato, drvo, kamen, da se suživi i stimuliše mozak”, istakla je.

Ovom problemu pristupa se u sklopu neurofeedback terapije. Psihološkinja navodi kako najprije napravi kliničku sliku djeteta, koja je ista u autizmu i pseudo-autizmu.

“Slika je ista, ali je tempo napredovanja djeteta različit. Kod prve kliničke slike – autizma, napredovanje je mnogo, mnogo sporije. Neurofeedback služi da smanji intenzitet poteškoća, ali mi je cilj raditi i prevenciju. Meni je sada na terapijama dominantno 2018. godište. Trudim pričati o tome, promovisati… Roditelji, koji dođu kod mene i spoznaju istinu da su učesnici štete koja je napravljena kod djeteta, su očajni. Ja im kažem “nemate koristi od tog očaja, hajde da sada dijete iščupamo, a vi promovišite okolo i pričajte. Ekrani za djecu ne dolaze u obzir”, zaključila je. (cdm.me)

Nastavite čitati

Top pet