Možda je gotovo nemoguće odoljeti obasipanju svoje djece ljubavlju, ali poljubiti ih u usta nije najzdraviji način da pokažete koliko vam znače, piše Bright Side. 

Osim što utiče na njihovo razumijevanje ličnih granica, može predstavljati određene zdravstvene rizike.

Može uticati na njihove desni

Ljubljenje vaše djece u usta prije nego što narastu mliječni zubi može biti posebno štetno. Prijenos sline uzrokuje širenje bakterija koje mogu uticati na meka tkiva i desni vašeg djeteta. Djeca mogu razviti bolesti desni zbog loše oralne higijene, a ljubljenje djeteta u usta može biti dodatni faktor rizika, prenosi Week.ba.

Rizik od  karijesa

Karijes je najčešća hronična bolest kod djece i odraslih a ljubljenje vaše djece u usta može povećati njihove šanse za razvoj ovog stanja. Mliječni zubi nisu jaki kao zubi odraslih što ih čini osjetljivijima na bakterije. Budući da je caklina na mliječnim zubima relativno tanka , sklonija je karijesu i propadanju.

Može izazvati alergije

Osim što uzrokuje probleme sa zubima, ljubljenje djeteta u usta može izazvati alergijske reakcije. To može biti posebno štetno za novorođenčad. Kada nekoga ljubite, nesvjesno prenosite čestice hrane ili kozmetičkih proizvoda na njihovu kožu. A vaše novorođenče može biti alergično na određenu hranu ili umjetne sastojke u proizvodima za njegu kože.

Moglo bi oslabiti njihov imunološki sistem

Poljubac u usne može prenijeti respiratorne viruse. Iako ti virusi mogu izgledati kao obična prehlada, mogu biti opasni za bebe jer njihov imunološki sistem još nije u potpunosti razvijen. Bebina pluća su mala i svaka infekcija može izazvati probleme s disanjem.

Rođenje djeteta vjerojatno je najupečatljiviji događaj u životu svakog roditelja. 

Za svaku su novopečenu mamu njena djeca uistinu posebna, no za našu današnju junakinju bila su još i više, piše Bright Side.  Prije nego što je rodila svoje blizance, Savannah Combs nije ni slutila koliko će njena djeca biti jedinstvena. A sada želi nadahnuti ljude širom svijeta da zavole i prihvate svaku posebnu karakteristiku koju ljudi mogu imati.

Dolazak blizanaca za njihovu je mamu u startu bio izazov.

Blizanci Mckenli i Kennadi Ackerman rođeni su s Downovim sindromom. Njihova mama, Savannah Combs, dočekala ih je 12. maja 2021., dva mjeseca prije termina. Bebe se čak i od strane doktora smatraju vrlo jedinstvenima.

Medicinski stručnjaci komentarisali su: “Na svakih 1000 blizanačkih trudnoća, oko dvije će imati barem jedno dijete s Downovim sindromom. Međutim, šansa prije trudnoće da će trudnoća biti blizanačka i da će oba blizanca imati Downov sindrom je  oko jedan prema 5 miliona.

Njihova mama je znala da barem jedna od beba ima rizik da se rodi s Downovim sindromom i na to je upozoravana tokom trudnoće. Ali Savannah to nije potvrdila dijagnostičkim testom.

Danas, sretna četveročlana porodica samo napreduje.

Sada, kada su oba roditelja prihvatila stanje svoje djece, porodični život apsolutno cvjeta. Savannah kaže da obje bebe “postižu svoje prekretnice i da napreduju.” Obje djevojčice dva puta sedmično imaju časove fizikalne i radne terapije i pokazale su veliki napredak u svom razvoju, prenosi Week.ba

Neki bi mogli imati dojam da su djeca s Downovim sindromom uvijek sretna, ali mama blizanaca savjetuje da se na to ne računa. Dok je Kennadi zapravo pravo sunašce, Mckenli nije baš nalik svojoj sestri blizankinji.  Savannah voli svoju jedinstvenu djecu više od svega. U svojoj objavi na Facebooku ona piše: “Ovu zakrivljenu ružičastu djecu s dodatnim hromosomom ne bih mijenjala ni za što. Mama vas jako voli.”

Savannah kaže : “One imaju osjećaje. Imaju srce koje kuca. Znaju razgovarati. One znaju kako raditi stvari koje vi radite. One će stići do cilja. Možda su korak u zaostatku, ali one će to učiniti. Naučila sam da su ova djeca vesele i sretne mala bića.”

Sretna mama želi podsjetiti ljude da djecu s Downovim sindromom treba tretirati kao i svu drugu djecu koja nemaju to stanje. “Isti su poput nas. Neću se prema njima ponašati drugačije jer imaju Downov sindrom,” kaže Savannah.

Bullying se odnosi na kontinuirano, namjerno poduzimanje radnji kojima se drugoj osobi nanosi fizička ili emocionalna bol. 

Bullying u školi najčešće se pojavljuje u dva oblika – u obliku fizičkog i/ili verbalnog nasilja. Nasilje u školi ostavlja duboke i bolne psihološke posljedice za zlostavljano dijete. Nisko samopouzdanje, sklonost anksioznosti, depresiji i suicidalnim mislima samo su neke od posljedica koje zlostavljanje u školi može ostaviti na žrtvi.

Međutim, često se zapostavlja pitanje zašto određena djeca vrše nasilje nad drugom djecom. Za smanjenje nasilja u školi jako je bitno razumjeti izvore ovakvog antisocijalnog ponašanja i znati kako postupiti u situaciji ako saznate da je upravo vaše dijete bully.

Zašto neka djeca vrše bullying nad drugom djecom?

Bullying se može pojaviti u različitim oblicima, od fizičkog zlostavljanja do verbalnog nasilja. S razvojem tehnologije razvila se i virtualna verzija bullyinga – cyberbullying. Bullying u školi može uključivati:

– zadirkivanje i vrijeđanje
– uništavanje tuđih stvari
– udaranje i guranje
– namjerno izostavljanje osobe iz aktivnosti

Razlozi zašto neka djeca zlostavljaju drugu djecu mogu biti razni.

I sami su žrtve zlostavljanja – kada su i sami žrtve zlostavljanja, bilo u školi ili kod kuće, djeca se znaju okrenuti zlostavljanju druge djece. Osim toga, djeca ponekad zlostavljaju kako bi sami izbjegli zlostavljanje u školi.
Nisko samopouzdanje – zlostavljanje je ponekad reakcija djeteta na nisko samopouzdanje iz razloga što time dobiva na važnosti te mu to daje osjećaj kontrole i moći. U ovom slučaju važno je istražiti zašto dijete ima nisko samopouzdanje i pomoći mu izgraditi samopouzdanje na drugačije, zdravije načine.
Očekivanja drugih – percipirana očekivanja vršnjaka, roditelja ili učitelja itekako utječu na ponašanje djeteta. Djeca stoga ponekad vrše bullying jer misle da drugi to od njih očekuju ili kako bi se uklopili u društvo. Važno je pomoći djetetu da stekne prijatelje na način koji ne povrjeđuje druge osobe.
Svjedoče zlostavljanju kod kuće – kada je zlostavljanje (fizičko ili verbalno) “normalan” oblik odnosa kod kuće, djeca će vjerovatnije takav oblik odnosa prenijeti i izvan kuće, tj. u školu.

Neovisno o tome zašto dijete vrši agresiju nad drugim djetetom važno je poduzeti određene korake kako bi se zlostavljanje zaustavilo i kako bi se moglo pomoći i žrtvi i zlostavljaču.

Nekoliko je bitnih stavki i koraka koje morate poduzeti ukoliko saznate da je vaše dijete bully.

Komunikacija – ključna je u svakom odnosu, pa tako i u odnosu roditelja prema djetetu. Prije svega, važno je djetetu dati do znanja da ga volite, ali da se njegovo ponašanje mora promijeniti te da mu u tome možete pomoći. Nadalje, vrlo je važno razgovarati s djetetom kako biste dokučili korijen problema, tj. razloge vršenja nasilja. Način na koji reagujete na činjenicu da dijete vrši nasilje nad drugim djetetom uvelike ovisi o razlozima zbog kojih to radi.
Učenje empatije – razvijanje i poticanje empatije je izrazito važno za socijalni i emocionalni razvoj djeteta, ali i za cjelokupno funkcionisanje društva. Razgovarajte s djetetom o sagledavanju situacije iz perspektive drugog, zlostavljanog djeteta, o tome kako se to dijete osjeća zbog postupaka vašeg djeteta. Ponekad djeca nisu svjesna kakav uticaj njihove radnje imaju na druge osobe, stoga je potrebno osvijestiti činjenicu da nanose bol drugoj osobi. Vrlo je važno da dijete spozna zašto zlostavljanje druge osobe nikada nije prihvatljivo te kako postupati prema drugima na način koji uzima njihove osjećaje u obzir.
Učenje vještina regulacije emocija – zlostavljanje je često posljedica manjka vještina povezanih s regulacijom emocija. Nasilje može biti način na koji se dijete neprikladno nosi s emocijama. Učenje kontrole impulsa i nošenja s emocijama kao što su strah i ljutnja izrazito je korisno za djecu koja ih na neadekvatan način izražavaju.
Preuzimanje odgovornosti – spoznaja da je njihovo ponašanje bilo krivo i preuzimanje odgovornosti za to ponašanje iznimno su važne stavke za zaustavljanje maltretiranja. U razgovoru s djetetom smislite načine na koje se može ispričati drugom djetetu – usmenim izvinjenjem, pismom, kolačima koje zajedno ispečete ili pozivnicom na dječju zabavu. Vrlo je važno nastaviti nadzirati djetetovo ponašanje nakon toga i razgovarati o njegovim odnosima s vršnjacima. (krenizdravo.hr)