Dojenje je prirodan proces i smatra se najboljim načinom hranjena djeteta. Zbog brojnih prednosti mnoge žene donose odluku da će dojiti, međutim radi se o procesu tokom kojeg se znaju pojaviti i određeni izazovi.

Jedan od potencijalnih izazova može biti hiperlaktacija, a kako biste lakše prebrodili ovu (ali i svaku drugu) potencijanu prepreku koja vam se nađe na putu, važno je biti informiran.

Zato vam u nastavku donosimo dogovore na pitanja što je točno hiperlaktacija, zbog čega se događa i šta poduzeti ako do nje dođe koje nam je dala savjetnica za dojenje Udruge RODA Vedrana Blažek Habijanec:

1. Što je točno hiperlaktacija? Koji su njezini simptomi?

Dok se neke majke brinu da nemaju dovoljno mlijeka, druge doživljavaju hiperlaktaciju. Hiperlaktacija je stanje u kojem tijelo majke koja doji proizvodi više mlijeka nego što je potrebno za njezino dijete.

Hiperlaktacija može predstavljati neke izazove dojenju, ali u većini slučajeva savlada se prilično lako. Treba naglasiti da većina majki isprva ima višak mlijeka, prije nego što se regulira proizvodnja.

Ako se pretjerana proizvodnja mlijeka nastavi nakon prvih šest sedmica ili nešto više, možemo posumnjati da majka ima problem s prevelikom proizvodnjom mlijeka ili hiperlaktacijom.

Možemo reći da razlikujemo pojačanu produkciju mlijeka od hiperprodukcije mlijeka. Tretiramo je ovisno o njezinoj fazi i jačini. Iako postoje opšte preporuke o tome kako savladati pojačanu proizvodnju mlijeka, postupci kojima se reguliše proizvodnja mlijeka s vremenom dovode do smanjenja produkcije te ih se zbog toga ne preporučuje primjenjivati duži period bez pratnje stručne osobe.

Ako mama sumnja da ima problem s pojačanom proizvodnjom ili hiperprodukcijom, najsigurnije je da se javi stručnoj osobi koja će pratiti cijeli proces te će savjete prilagoditi individualno toj mami i njezinoj situaciji.

SIMPTOMI 

Uobičajeni simptomi kod majke mogu uključivati:

– trajni osjećaj natečenosti/prepunjenosti u dojkama

– pretjerano curenje mlijeka tijekom i nakon podoja koje može, ali i ne mora biti praćeno snažnim otpuštanjem mlijeka koje ponekad može biti i bolno

– ponavljajući problemi sa zastojem mlijeka i mastitisima (upalama dojke).

Simptomi kod dojenčeta mogu uključivati:

– zagrcavanje tokom podoja

– podrigivanje

– pojačano bljuckanje nakon podoja

– opšti nemir/nezadovoljstvo tokom podoja

– probavne smetnje kao što je pojačano ispuštanje plinova

– eksplozivne/pjenušave ili zelene stolice, a moguće su i stolice s tragovima krvi

– iznadprosječan dobitak na masi ili obrnuto – slabiji dobitak na masi.

2. Zbog čega se događa hiperlaktacija?

Razlozi zbog kojih se događa hiperlaktacija mogu varirati od žene do žene.

Dojke nekih majki vrlo su osjetljive na stimulaciju, čak i najmanja stimulacija dojki može potaknuti dodatnu proizvodnju mlijeka, možemo reći da je ona češća kod majki s velikima kapacitetom dojki.

Neki od razloga pojačane proizvodnje mlijeka su:

– prebrza izmjena dojki – prebrzi prijelaz bebe na drugu dojku – prije nego što je dijete završilo prvu dojku

– dodatno izdajanje dojki

– hormonalni poremećaj kod majke (hyperprolactinemia)

– genetski urođena predispozicija

– korištenje nekih lijekova i/ili uzimanje nekih biljaka.

3. Postoje li načini na koje se može uticati na količinu mlijeka?

Naravno da postoje, oni ovise o uzroku problema s količinom mlijeka.

Prvo treba odrediti fazu laktacije i jačinu produkcije, zatim naći uzrok problemu s produkcijom i skladno dobivenim informacijama ponuditi rješenje.

U prvoj je fazi proizvodnja mlijeka pod utjecajem hormona: neovisno o pražnjenju dojki, mlijeka će biti u obilju, iako često i temeljito pražnjenje dojki u ovoj fazi utječe na količinu mlijeka koje će nadoći u kasnijoj fazi.

U kasnijoj fazi na produkciju mlijeka najviše utječe često i temeljito pražnjenje dojki.
Što se češće i temeljitije dojke prazne, više će mlijeka stvarati.

Dakle, kod prave hiperprodukcije dojke potičemo da smanje proizvodnju obrnutim načinom nego kad ih potičemo da proizvodnju povećavaju, tome pomaže i jedan određeni protein (FIL – feedback inhibitor of lactation), koji se nalazi u majčinom mlijeku.

Kod dojke koja duže vrijeme stoji i ne prazni se diže se razina FIL-a u mlijeku, on zatim šalje mozgu poruku da treba smanjiti proizvodnju mlijeka jer ga ima previše. Dakle, čista mehanika.

4. Šta dojilje mogu poduzeti u slučaju hiperlaktacije? Kako mogu olakšati tu situaciju?

1.) Kod uspostavljanja laktacije, okvirno do nekih 6 do 8 sedmica ili više, bitno je:

– da majka nudi dojke često, na zahtjev djeteta, minimalno 10 puta u 24 sata

– paziti na hvat i položaj za dojenje, ako je dojka prije podoja prepunjena i dijete je ne može pravilno uhvatiti, mama može primijeniti tehniku obrnutog pritiska kako bi dijete uhvatilo dojku pravilno i lakše posisalo jaki nalet mlijeka

– nuditi obje dojke tijekom podoja ako dijete to želi te paziti da se počne s istom dojkom u tom nekom periodu (1,5 – 2 – 3 h)

– dojiti u položajima u kojim je djetetova glava iznad dojke, tako da mlijeko teče u smjeru suprotnom od smjera gravitacije (biološki položaj, ležeći bočni položaj)

– tijekom podoja pustiti da višak mlijeka/jaki nalet mlijeka iscuri u gazu ili ga sakupiti u posudicu

– češće pustiti dijete da podrigne i izbaci višak progutanog zraka

– po potrebi nakon podoja staviti hladan oblog kako bi ublažio bol i oteklinu

– izbjegavati nepotrebna izdajanja jer potiču proizvodnju mlijeka

2.) Nakon što se uspostavila laktacija, nakon 6 do 8 ili više sedmica, mama je isprobala gore navedene preporuke, ali i dalje se bori s velikom proizvodnjom mlijeka, može pokušati sljedeće:

– preispitati menadžment dojenja (učestalost podoja, izmjene dojki)

– primijeniti metodu block feeding

Metoda block feeding prilagođava se svakom paru mama – beba individualno. Najčešće se kreće od dojenja na istoj dojci unutar minimalno 4 sata ili čak i duže ovisno o stupnju/jačini produkcije (6 – 9 – 12 h).

Znači, mama će i dalje dojiti često i na zahtjev, ali će uvijek prvo ponuditi istu dojku unutar određenog perioda, a pritom će trebati pripaziti na drugu dojku. To će napraviti tako što će po potrebi ponuditi gutljaj-dva dojke koja “stoji” ili će izdojiti kratko kap-dvije, tek toliko da spriječi zastoj mlijeka i upalu dojke. Nakon toga poželjno je staviti hladan oblog/hladan kupus kako bi se spriječilo naviranje mlijeka i ublažila otekline i bol. Ovu metodu nije preporučljivo primjenjivati kroz duže razdoblje.

Tokom primjene ove metode treba pratiti dojke i djetetove pelene.

3.) Pravu hiperprodukciju prepoznat ćemo po tome što mama uz sve gore navedene simptome ima i česte zastoje, mastitise uzrokovane prepunjenošću dojki.

Tada se savjetuje prvo “resetirati”/”reprogramirati” – izdojiti “do kraja” dojke ili dojku ako je samo jedna u pitanju, te zatim krenuti s metodom dojenja block feeding.

Može pomoći i:

a) uzimanje biljaka koje utiču na smanjenje proizvodnje mlijeka (kadulja, menta, peršun)
b) određeni lijekovi (pseudoefedrin, oralni kontraceptivi), isključivo na preporuku i u konzultaciji s liječnikom

* Imajte na umu da biljke i lijekovi mogu imati neželjene nuspojave za majku i dijete te ih treba uzimati isključivo na preporuku stručne osobe.

* Kod ekstremnih slučajeva hiperprodukcije bit će potrebno potražiti stručnu pomoć.

Mame koje proizvode više mlijeka nego što je to potrebno njihovu djetetu ili djeci mogu razmisliti i o doniranju mlijeka. Opcija je i čuvati izdojeno mlijeko u zamrzivaču te ga koristiti kada dijete počne jesti čvrstu hranu.

5. Postoje li opasnosti za bebu u slučaju hiperlaktacije?

Neke ozbiljne opasnosti ne postoje. (zadovoljna.dnevnik.hr)