Posjetite

Život

Živite li još uvijek svoje jučer, ili odgađate danas radi onoga što će doći sutra?

Koliko puta ste zavarali druge rekavši im da ste krenuli dalje? Koliko puta ste lagali sebe uvjeravajući se da živite punim plućima, miljama daleko od onoga što je kožu paralo? Zašto ste se uvjeravali da živite, a zapravo ste samo egzistirali na mjestu? Šta ste čekali i šta čekate da napravite taj korak naprijed, da odmaknete od prošle verzije sebe?

Često, rekli bi i prečesto, željni utjehe i onoga poznatog osjećaja, odlutamo mislima i duhom u prošlost. Odlutamo u ono jučer, koje možda ni nije bilo za nas dovoljno dobro, ali opet ga odlučimo raspoznavati kao nešto najbolje i najljepše šta nam se dogodilo.. Kao nešto šta smo odavno izgubili i sada smo mizerni i nikakvi, jer smatramo da ne možemo učiniti i doživjeti nešto mnogo ljepše, prenosi atma.hr.

Tad, isključujemo sva osjetila, gubimo dodir sa stvarnosti, pretvaramo se u hodajuće zombije, prazne ljušture. Jer, fizički egzistiramo tu u sadašnjem trenutku, a emocionalno i psihički smo godinama unatrag. Ondje, gdje je duša prolazila prve velike, fatalne lekcije, rastajala se od upečatljivih ljudi ili započinjala karmičke odnose. Ondje, uz sve nedaće kroz koje prolazimo u danu, pronalazimo utjehu. Mislimo da smo tad bili spretniji, sretniji i bolji, puno jači i otvoreniji prema svijetu. Mislimo, ako vratimo ta mjesta ili ljude, zaustavit ćemo vrijeme i vratiti sebe kakvi smo bili.

Tad, živjeli smo zaista onako istinski, do daske. Jer, morali smo proći nešto toliko upečatljivo i jako, kako bismo naučili najveće lekcije i napredovali. Morali smo napustiti sve znano i neznano, kako bismo stvorili ovu verziju koja smo danas. I umjesto da na prošlost gledamo sa zahvalnošću u očima, mi gledamo s čežnjom i boli. Jer, više nismo ondje. Nismo bezbrižni, postajemo zatvoreni i izolirani od svih, tišti nas dosta toga što ne znamo ili ne želimo izraziti i dijeliti, pa se okrećemo onome starome.

Ali, shvaćate li da se život čovjekov ondje gubi? Shvaćate li da ondje ne postoji više ništa osim uspomena i zarobljene verzije vas kakvi ste bili? Shvaćate li da je sve moralo i trebalo biti ovako, da bi danas živjeli slobodan i naučili boriti se za sebe?

Ne znamo je li teže živjeti od onoga jučer što nikada više neće doći, uzdizati u nebesa ono što smo bili, umjesto da cijenimo bitke koje smo prošli i da sebe kakvi smo sad bodrimo da koračamo hrabro dalje.. Ne znamo je li teže biti tako glavom u oblacima, živjeti u svijetu prošlosti ili živjeti u budućnosti?

Biti godinama, čak i desetljećima naprijed, daleko od svih. Sam u svojim nerealnim brigama i pogrešno postavljenim situacijama. Ondje, želimo vidjeti i spriječiti kraj, spoznati sve teške lekcije koje nam na put mogu doći, misleći kako ćemo konstantnim zamišljanjem i brigom olakšati sebi put u budućnost. Ne shvaćamo, izazvat ćemo kontra efekt. Ne shvaćamo da naše misli i uvjerenja kroje naš daljnji put. Strah je emocija isto kao i mir i ljubav. Emocija koja vibrira i odašilje sve ono negativno, tako da već si na dobrome putu da si kreiraš sve to loše što te tišti. I reci mi, tko će tad biti kriv? Ti ili život, sudbina ili Bog?

Ko će biti kriv kada brigom navučeš sve ono čega si se bojao? Kada ti dani budu obojeni sivom nijansom, a prepreke iza svakog ugla?

Priznajte, jako malo povjerenja imate u život, još manje u sebe. Mislite da možete kontrolirati sve što se događa, kako bi si osigurali bolju sadašnjost i budućnost. A zaboravljate da jedino sebe možete kontrolirati. Kontrolirati svoje emocije i uvjerenja, ono što dajete drugima i reagirati ispravno na ono što od života primate.

Znate li, previše godina potratimo pokušavajući skužiti život i budućnost, isto tako i ispravljajući ono što se ispraviti ne možete. Ni niste tu da bi ispravljali nešto što ste već prošali. Te lekcije služile su da raspoznate one sljedeće. Služile su vam kako bi naučili šta je dobro, a šta loše. Kako se nikada više na istoj vatri ne bi opekli. Kako bi, gledajući svoje ožiljke na koži bili sretni jer ste se izvukli, jer ste postali snažniji i bolji.

Bi li zaista voljeli skužiti život, proživjeti brzinski sve ono što tek treba doći, tek kako bi vidjeli svoj kraj? Je li poanta zaista u tome kako ćete skončati ili je poanta u tome koliko ćete ispunjeno živjeti? Oprostite nam, ali mislimo da je važnije kako ćeš živjeti i koliko ćeš sebe dati. Život je ono što se događa sad, upravo u ovome trenutku. Jučer i sutra, tek su obrisi onoga što je bilo ili što može biti. Vi ste jedini istinski kreator svoje stvarnosti, a ujedno i budućnosti.

Tek, kad shvatite da od ispravljanja i prošlosti nemate ništa, kao niti od straha, moći ćete živjeti lišeni nedoumica i boli. Nemojte propustiti sebe, propustiti druge ljude, odbaciti prilike i negirati sadašnji trenutak. Nije nebitan, itekako je bitan i velik. Jer u njemu prolazite sve emocije, lekcije i prikazujete  si zapravo gdje stremite.

Neka vam dani budu ispunjeni smijehom, srećom, pozitivnim i hrabrim mislima. S puno manje brige i čežnje za onim čega više nema. Fokusirajte se na sve ono dobro šta imate i budite zahvalni za sve što ste prošli. Da budete sretni, to vam želimo. Ne jučer, danas, da bi mogli biti kompletno sretni jednom, sutra.

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Istinita priča o bratu koji je odustao od obrazovanja da bi pomogao svojoj sestri da diplomira

Ljudi mogu uspostaviti jedinstvene veze jedni sa drugima, a te veze mogu trajati i cijeli život.

Međutim, postoji ona koju niko ne može prekinuti ili uporediti: veza između braće i sestara. Nevidljiva linija koja povezuje braću i sestre jedinstvena je i nezamjenjiva, a teme današnjeg djela savršen su primjer za to. Ništa se ne može uporediti sa plemenitošću žrtvovanja karijere ovog brata zarad sestrine budućnosti, piše BrightSide.

27-godišnja Tajlanđanka po imenu Chanita postavila je slike svoje mature na društvene mreže, a objava je brzo stekla popularnost. Iako njene slike izgledaju obično i neupadljivo, priča iza njih mogla bi vas natjerati da zaplačete.

Kao što Chanita i njena porodica dobro znaju, školovanje i nastavak studija da biste stekli diplomu nije jednostavan zadatak. Ova ljupka djevojka upravo je diplomirala na Univerzitetu Rajabhat u južnoj tajlandskoj provinciji Nakhon Sri Thammarat, iako se mislilo da će to učiniti  2018. godine, prenosi Week.ba.

Prema  izvještajima , Chanitina diploma je bila odgođena iz raznih razloga, od kojih je najhitniji bio finansijski. Tajlanđanka dolazi iz kuće sa niskim primanjima, zajedno sa svojim starijim bratom i majkom, radnicom s niskim primanjima koja se nekoliko puta žrtvovala kako bi osigurala da njena djeca imaju tipičan, ali respektabilan način života.

Obrazovanje je više privilegija nego prirodno pravo u porodicama kao što je Chanitina. Zbog toga, kada je upisala školu za javnu upravu, njena porodica se borila da finansira školovanje svoje djece.

Njen brat je odlučio da napusti školu kako bi svojoj sestri omogućio što bolje obrazovanje uz uštedu novca. Chanita, s druge strane, nije bila svjesna bratove žrtve sve. Ovu priču saznala je  ubrzo nakon što je završila studije kada ju je majka obavijestila o ogromnoj žrtvi koju je podnio njen brat.

Na snimku se vidi Chanita kako svom bratu pozajmljuje kapu i haljinu. Najvjerovatnije mu ju je dala kako bi mu pokazala da je i njen uspjeh rezultat i zahvaljujući njemu, tako da ovu diplomu treba da proslave svi.

Chanita je tada pognula glavu i kleknula na koljena. Ovaj gest se koristi za izražavanje dubokog poštovanja prema drugoj osobi i, u nekim slučajevima, za traženje oprosta ili pomilovanja. Tada možemo vidjeti njenog starijeg brata kako joj uzvraća nježan gest milujući vrh glave svoje sestre.

Nastavite čitati

Život

Evo nekoliko savjeta uz koje ćete biti sretniji u 2023. godini

Okružite se dobronamjernim ljudima

Ako želite biti sretni, okružite se ljudima koje imaju dobru energiju i koji vam žel dobro. Izbacite iz svog života toksične pojedince koji crpe svu energiju. To zna biti teško, ali se isplati.

Isključite se na nekoliko sati svaki vikend

Svaki vikend odvojite par sati kada ćete se isključiti od ostatka svijeta. Ugasite mobitel, televiziju ili računar i posvetite se samo sebi i svojoj porodici. Zaigrajte neku društvenu igru i prepustite se smijehu.

Hodajte

U zdravom tijelu, nalazi se zdravi i sretan duh. Krećite se i bit ćete zadovoljniji.

Uživajte u malim stvarima

Male stvari čine život ljepšim. Pronađite ono nešto što vam mami osmijeh na lice i odvojite vrijeme za to svaki dan ili barem jednom tjedno. To može biti neka televizijska serija. Ako vas ne razumiju u vašoj okolini, nemojte se dati obeshrabriti negativnim komentarima. Uživajte.

Jedite zdravo, ali…

Zdrava prehrana je osnova zdravog života. No neka se povremeno na vašem jelovniku nađe i neki grešni zalogaji koji život čine zabavnijima.

Govorite o sebi na pozitivan način

Znate one riječi koje si mrmljate u bradu kad napravite nešto pogrešno? Umjesto izjave “kako sam to mogla tako napraviti”, radije si recite “Pametna sam, shvatit ću kako se to radi”.

Pomažite drugima

Znate li koji je najlakši način da se usrećite? Usrećite nekog drugog. Svaki dan postavite si pitanje: Kako mogu pomoći nekom drugome? Život će vam biti kvalitetniji i ispunjeniji.

Vizualizirajte

Želite li biti sretni, vizualizirajte sretne scenarije. Stavite sedmični podsjetnik u kalendar ako se inače ne biste sjetili. Uzmite par minuta u danu za ovu zabavnu aktivnost. Sklopite oči, duboko udahnite i vizualizirajte sebe kao osobu koja želite postati – neko ko je sretan, zdrav i zadovoljan svojim životom.(zadovoljna.hr)

Nastavite čitati

Život

Ostala je samo nostalgija: Ovako se nekada živjelo u Jugoslaviji

Generacije rođene nakon 90-ih odrasle su uz priče starijih o tome kako se nekada živjelo u Jugoslaviji.

Te priče uvijek su bile s puno topline i nostalgije.

Na YouTubeu postoji snimak koji je aktuelan već nekoliko godina, a koji prikazuje inserte života u bivšoj Jugoslaviji 70-ih godina.

U pričama o nekim prošlim vremenima u jednoj zajedničkoj državi uvijek ćete se naći u raspravi, da li je zaista bilo bolje ili ipak ne.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno, mnogo šta je bilo drugačije nego danas.

Nastavite čitati

Top pet