Posjetite

Život

Živite li još uvijek svoje jučer, ili odgađate danas radi onoga što će doći sutra?

Koliko puta ste zavarali druge rekavši im da ste krenuli dalje? Koliko puta ste lagali sebe uvjeravajući se da živite punim plućima, miljama daleko od onoga što je kožu paralo? Zašto ste se uvjeravali da živite, a zapravo ste samo egzistirali na mjestu? Šta ste čekali i šta čekate da napravite taj korak naprijed, da odmaknete od prošle verzije sebe?

Često, rekli bi i prečesto, željni utjehe i onoga poznatog osjećaja, odlutamo mislima i duhom u prošlost. Odlutamo u ono jučer, koje možda ni nije bilo za nas dovoljno dobro, ali opet ga odlučimo raspoznavati kao nešto najbolje i najljepše šta nam se dogodilo.. Kao nešto šta smo odavno izgubili i sada smo mizerni i nikakvi, jer smatramo da ne možemo učiniti i doživjeti nešto mnogo ljepše, prenosi atma.hr.

Tad, isključujemo sva osjetila, gubimo dodir sa stvarnosti, pretvaramo se u hodajuće zombije, prazne ljušture. Jer, fizički egzistiramo tu u sadašnjem trenutku, a emocionalno i psihički smo godinama unatrag. Ondje, gdje je duša prolazila prve velike, fatalne lekcije, rastajala se od upečatljivih ljudi ili započinjala karmičke odnose. Ondje, uz sve nedaće kroz koje prolazimo u danu, pronalazimo utjehu. Mislimo da smo tad bili spretniji, sretniji i bolji, puno jači i otvoreniji prema svijetu. Mislimo, ako vratimo ta mjesta ili ljude, zaustavit ćemo vrijeme i vratiti sebe kakvi smo bili.

Tad, živjeli smo zaista onako istinski, do daske. Jer, morali smo proći nešto toliko upečatljivo i jako, kako bismo naučili najveće lekcije i napredovali. Morali smo napustiti sve znano i neznano, kako bismo stvorili ovu verziju koja smo danas. I umjesto da na prošlost gledamo sa zahvalnošću u očima, mi gledamo s čežnjom i boli. Jer, više nismo ondje. Nismo bezbrižni, postajemo zatvoreni i izolirani od svih, tišti nas dosta toga što ne znamo ili ne želimo izraziti i dijeliti, pa se okrećemo onome starome.

Ali, shvaćate li da se život čovjekov ondje gubi? Shvaćate li da ondje ne postoji više ništa osim uspomena i zarobljene verzije vas kakvi ste bili? Shvaćate li da je sve moralo i trebalo biti ovako, da bi danas živjeli slobodan i naučili boriti se za sebe?

Ne znamo je li teže živjeti od onoga jučer što nikada više neće doći, uzdizati u nebesa ono što smo bili, umjesto da cijenimo bitke koje smo prošli i da sebe kakvi smo sad bodrimo da koračamo hrabro dalje.. Ne znamo je li teže biti tako glavom u oblacima, živjeti u svijetu prošlosti ili živjeti u budućnosti?

Biti godinama, čak i desetljećima naprijed, daleko od svih. Sam u svojim nerealnim brigama i pogrešno postavljenim situacijama. Ondje, želimo vidjeti i spriječiti kraj, spoznati sve teške lekcije koje nam na put mogu doći, misleći kako ćemo konstantnim zamišljanjem i brigom olakšati sebi put u budućnost. Ne shvaćamo, izazvat ćemo kontra efekt. Ne shvaćamo da naše misli i uvjerenja kroje naš daljnji put. Strah je emocija isto kao i mir i ljubav. Emocija koja vibrira i odašilje sve ono negativno, tako da već si na dobrome putu da si kreiraš sve to loše što te tišti. I reci mi, tko će tad biti kriv? Ti ili život, sudbina ili Bog?

Ko će biti kriv kada brigom navučeš sve ono čega si se bojao? Kada ti dani budu obojeni sivom nijansom, a prepreke iza svakog ugla?

Priznajte, jako malo povjerenja imate u život, još manje u sebe. Mislite da možete kontrolirati sve što se događa, kako bi si osigurali bolju sadašnjost i budućnost. A zaboravljate da jedino sebe možete kontrolirati. Kontrolirati svoje emocije i uvjerenja, ono što dajete drugima i reagirati ispravno na ono što od života primate.

Znate li, previše godina potratimo pokušavajući skužiti život i budućnost, isto tako i ispravljajući ono što se ispraviti ne možete. Ni niste tu da bi ispravljali nešto što ste već prošali. Te lekcije služile su da raspoznate one sljedeće. Služile su vam kako bi naučili šta je dobro, a šta loše. Kako se nikada više na istoj vatri ne bi opekli. Kako bi, gledajući svoje ožiljke na koži bili sretni jer ste se izvukli, jer ste postali snažniji i bolji.

Bi li zaista voljeli skužiti život, proživjeti brzinski sve ono što tek treba doći, tek kako bi vidjeli svoj kraj? Je li poanta zaista u tome kako ćete skončati ili je poanta u tome koliko ćete ispunjeno živjeti? Oprostite nam, ali mislimo da je važnije kako ćeš živjeti i koliko ćeš sebe dati. Život je ono što se događa sad, upravo u ovome trenutku. Jučer i sutra, tek su obrisi onoga što je bilo ili što može biti. Vi ste jedini istinski kreator svoje stvarnosti, a ujedno i budućnosti.

Tek, kad shvatite da od ispravljanja i prošlosti nemate ništa, kao niti od straha, moći ćete živjeti lišeni nedoumica i boli. Nemojte propustiti sebe, propustiti druge ljude, odbaciti prilike i negirati sadašnji trenutak. Nije nebitan, itekako je bitan i velik. Jer u njemu prolazite sve emocije, lekcije i prikazujete  si zapravo gdje stremite.

Neka vam dani budu ispunjeni smijehom, srećom, pozitivnim i hrabrim mislima. S puno manje brige i čežnje za onim čega više nema. Fokusirajte se na sve ono dobro šta imate i budite zahvalni za sve što ste prošli. Da budete sretni, to vam želimo. Ne jučer, danas, da bi mogli biti kompletno sretni jednom, sutra.

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Djevojka pala vozački ispit bez da je upalila automobil, a razlog je nevjerovatan…

Djevojka (17) iz Lancashirea u Engleskoj pala je vozački ispit, a da nije stigla ni upaliti automobil i krenuti s vožnjom, prenosi LADbible.

Razlog pada je nevjerovatan i mnogi su, s kojima je podijelila ovu vijest, ostali šokirani.

Naime, kada je ispitivač sjeo u automobil primijetio je komadiće gumice za brisanje ispod svojih nogu i srušio djevojku jer je “automobil bio prljav i nespreman za vožnju”. Djevojka briznula u plač nakon što su je roditelji iznenadili novim psićem: ‘Drago nam je da smo se odvažili na ovaj potez’.

Najgore je, priča njezin otac Paul Turner, što automobil uopće nije njezin već od ispitivača kojima su ostali tragovi gumice jer su brisali nešto u svom zapisniku prije njezinog ispita.

“Nije kao da su bile prazne konzerve ili smeće posvuda… Cijela situacija je suluda. Raspravljali su se 10 minuta, ali nije popustio. Pala je ispit bez da je uopće vozila. Bila je žalosna i u suzama, a nije uspjela dobiti ni povrat novca koji je tražila jer priliku za ispit praktički nije ni dobila.”

Osim što je vozački ispit u Engleskoj trenutno 64 funte, odnosno 80 KM, Paul kaže kako se na isti čeka mjesecima što otežava samo polaganje jer prolazi puno vremena bez vožnje.

“Moja kći je toliko štedjela za ovo, baš je nepravedno.” Iz agencije za vožnju i sigurnost vozila (DVSA UK) dali su izjavu za medije:

“Izdane su smjernice da se automobili koji se koriste na vozačkim ispitima moraju očistiti prije testa kako bi se smanjila mogućnost zaraze koronavirusom. To se mora poštivati.” (Vecernji list)

Nastavite čitati

Život

Sve veći broj osoba žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe? Jeste li među njima?

Posljednjih nekoliko nedjelja sve veći broj građana žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe.

Iako je povremeno “peckanje” nešto na šta smo navikli, čini se da su postali sve češći i jači. Zašto je to tako baš sada?

Iako se niko nije povrijedio od mini-šokova, mnogo građana se zabrinulo i pitalo da li su samo oni problem.

Tako je jedna djevojka na svom Twitter nalogu podijelila problem koji ima, a vrlo obrzo joj je spao kamen sa srca.

Nevjerovatnom brzinom su se redali komentari na stotine ljudi koje muči isti problem. Ne mogu da se uhvate za kvaku automobila, vrata, gelender, pa čak i kada dodirnu drugu osobu prođu sa malim strujnim udarom. Ali tu problem ne prestaje. Ljudi su se žalili i da osjećaju elektricitet kada dodirnu mačke.

– Prije nekoliko mjeseci ja pipnem mačku, a mačka odleti pola metra, bježala je sve vrijeme od mene. Zamalo da je ubije visoki napon – ispričao je jedan korisnik.

Pošto niko ne može ni da pretpostavi zašto se ova pojava toliko intenzivirala, fizičar sa Elektrotehničkog fakulteta Jovan Cvetić je objasnio šta se tačno dešava.

Zimi baš izraženo – Sintetička odjeća izaziva trenje koje dovodi do razmjene elektriciteta.

Na primjer, kada sjednete na stolicu koja je sintetička, ili nosite sintetičku odjeću, i zatim se uhvatite za neki metal, može doći do elektriciteta – objašnjava Cvetić za 24sedam.

Takođe, u poslednjih nekoliko mjeseci “šokovi strujom” bili su prisutniji zbog zime, jer je upravo ovo godišnje doba drugi faktor povećanog naelektrisanja. – Suh vazduh i suho vrijeme pogoduju stvaranju statičkog elektriciteta, jer kada pada kiša ili je vazduh vlažan nećete osjetiti ove šokove – dodaje profesor.

Šta možemo da učinimo?

Za početak, tokom zime treba da se trudite da izbjegavate sintetičku, a nažalost i vunenu garderobu, koliko god to bilo kontradiktorno dubokom mrazu. Takođe, jedan od najvećih izvora statičkog elektriciteta su tepisi. Prilikom hodanja preko njih naša koža se naelektriše.

Kako stvaranju elektriciteta pogoduje suh vazduh, poželjno je da koristite ovlaživače prostorija. Kao i sa vazduhom, i suha koža pogoduje povećanju rizika od statičkog šoka. Isto tako, koliko god bilo teško, poželjno je izbjegavati sve metalne stvari jer su one najčešće mjesto “šokova”.

Ova peckanja jesu iritantna, ali opasna po zdravlje nisu. Jedino što ćete pod stresom otvarati prozore, vrata… Najbolje da u toj situaciji to radite preko dijela garderobe ili ubrusa.

Nastavite čitati

Život

Stanovnici japanskog ostrva otkrivaju tajnu dugog života: Mali tanjiri, aktivan život i prijateljstva

Na japanskom ostrvu Okinawa, koje zovu “ostrvo dugovječnosti”, lokalni stanovnici odbijaju da umru. Mještani rijetko pate od srčanih oboljenja, karcinoma ili demencije, a njihov aktivni društveni život i snažan osjećaj svrhe u životu ikigai često ih održava u životu i u dobrom zdravlju i duže od 100 godina, prenosi Reuters.

Jedna od pet “Plavih zona” dugovječnosti na svijetu, Okinawa je jedinstveno i zbog bliskosti među njegovim stanovnicima. Većina ih je uključena u jednu ili više neformalnih grupa prijatelja ili vršnjaka koji se redovno sastaju, povezuju ih zajednički interesi i prikupljaju mjesečne priloge za pomoć članovima u nevolji ili da bi podržali javne radove.

Stanovnici Okinawe u ishrani koriste mnogo povrća i hrane bogate antioksidantima, konzumiraju samo trećinu od prosječnog unosa šećera u Japanu i služe obroke na malim tanjirima. Redovno praktikuju laganije vježbe i jedu samo do 80% sitosti, što je u skladu sa drevnom mudrošću koja ne savjetuje prejedanje.

U jednom selu na ostrvu imaju čak i izbor za ljepotu za žene preko 80 godina. Ključ njihove sreće i dobrog zdravlja je ikigai, suština nečije prirode koja se ne fokusira na visoke ciljeve, ciljeve vezane za materijalno bogatstvo ili moć. Otkrivanje sopstvenog ikigai i svakodnevno vođenje njime, okupiraće vas stvarima koje daju smisao vašem životu. Ali je takođe važno, kažu, da se povežete sa prirodom, okružite ljudima koje volite i da ostanete aktivni.

Tajna dugog života, čini se, počinje tamo gdje se vaša znatiželja, intuicija i prijateljstva susreću.

Nastavite čitati

Top pet