Posjetite

Lifestyle

Kako razgovarati sa djecom o seksualnosti?

Kada vas je u kući prepunoj gostiju vaša osmogodišnja kćerka pitala: “ Mama, zašto ti i tata lupate noću u krevetu?” Kada djeca pitaju pitanja šta je to oralni seks, šta je orgazam i slično to su pitanja koja kod roditelja najčešće izazivaju stid i crvenjenje.

Takođe se sjetite perioda kada ste i sami bili djeca, prisjetite se vaše radoznalosti po pitanju navedene teme. Da li se neko od vas sjeća kada je žmirio na jedno oko glumeći da spava, dok su njegovi roditelji vodili jubav?

Razgovor na temu seksualnosti sa djecom za roditelje može biti neprjatan, te ga većina roditelja izbjegava. Ako i razgovaraju o seksu, najčešće pribjegavaju zamagljenom rječniku, koristeći se neprikladnom i nejasnom terminologijom, opravdavajući sebe riječima poput: “Pričao sam mu o tome, ali on je mali, nije me razumio”.

Roditelji postavljaju sebi sljedeća pitanja: Šta da kažem, na koji način i kada je pravo vrijeme.

Osmogodišnja djeca koriste mišljenje na drugačiji način nego što to čine trinaestogodišnjaci, te je ragovor na temu seksa neophodno prilagoditi uzrastu. No, zapravo nije dovoljan jedan razgovor, već je potrebno niz razgovora koji će pratiti dječiji razvoj i biti prikladni njegovom uzrastu.

Pitanje kada je razumno posvetiti se toj temi zavisi isključivo od vas. Vi najbolje poznajete svoje dijete, a i sebe. Prije nego što se upustite u proces razgovora o seksu sa djetetom, korisno je da i sebi postavite par pitanja, a tiču se odnosa prema seksualnom činu, da li je za vas ta tema tabu, kako je vi doživljavate. Važno je da shvatite da je sam seksualni odnos jedna od ključnih stvari u čovjekovom životu, zahvaljujući njemu produžava se ljudska vrsta, dodiri među partnerima su pokazatelji bliskosti, manifestacije ljubavi.

Učenje djece o seksualnosti zahtjeva pažljiv i stalan dotok informacija. Bilo bi dobro da djeci takve informacije saopštavate bez priliva uznemirenosti. Pitam se zašto sa takvim učenjem roditelji ne počinju znatno ranije? Nemam odgovor na pitanje. Zašto izbjegavamo da kada učimo dijete od dvije godine gdje mu je glava, uvo, nos da kažemo “to je penis”, tj.” to je vagina”, umjesto toga roditelji se na tom uzrastu ponašaju kao da polni organ nije sastavni dio tijela.

Osobe koje imaju djecu i čitaju ovaj članak vjerujem da će se smiješiti prisjećajući se svoje kćerke koja je sa nepuno pet godina pitala: “ Tata, mama, šta je piša? Što ja nemam pišu kao bata?”.

Nije dobar način da uslijed vaše uznemirenosti zbog postavljenog pitanja dijete prekinete riječima: “Ššššš, to je sramotno, ne pričaj gluposti. Mali si to da znaš”. Taj način reakcije učvršćuje samo put razvoju tabua, a neprijatnost se uvećava.

Ukoliko burno reagujete na ovakav tip dječijih pitanja šaljete im snažnu poruku da je seks zastrašujuć, prljav. Da li je?

Znatiželja o seksu počinje na uzrastu od šest godina, a završava oko devete godine. Tada ćete moći da primijetite kako dijete netremice posmatra i analizira vaše tijelo. Kada to primijetite to je dobar trenutak da započnete razgovor sa njim. Nije rijetkost da djeca na tom uzrastu, a i prije roditeljima verbalizuju razne tipove strahova, od raznih životinja, insistirajući da jedno od roditelja bude uz njega dok ne zaspi. Često ne zaspi ni do 2-3 sata noću. Dragi roditelji, tada, ne tako rijetko, vaše dijete pokušava da iskontroliše ono što njegovi roditelji rade u krevetu.

Budite iskreni sa vašim djetetom. Prilagodite rečnik njegovom uzrastu i otvoreno razgovarajte na temu seksa. Pitajte djecu šta misle, zašto roditelji spavaju zajedno? Kako nastaju bebe?

Mediji sve više vaspitavaju našu djecu. Razgovarajte sa djecom trudeći se da ih naučite da kritički posmatraju slike koje su predstavjene u medijima.

Piše Helena Rosandić, psihoterapeut – dr psiholoških nauka

Majčinstvo

Neukusne šale: 17 rečenica koje ljudi govore trudnicama bez ustručavanja

Postoji jedan znak koji nosite na čelu dok ste trudni: Ovaj znak kaže “Čak i ako te ne poznajem, ne ustručavaj mi se reći kako izgledam, što misliš o tome kako izgledam, kako ja izgledam u usporedbi sa tvojim očekivanjima ili drugim trudnicama koje znaš, dokle misliš da se moj cerviks proširio il bilo što drugo. Samo naprijed!”

U nastavku navodimo 17 stvari koje ljudi govore trudnicama.

Velika si kao kuća.

Ne izgledaš trudno s leđa. (U redu ako vam je komentator najbolji prijatelj. Inače NE!)

Bolje je da uskoro rodiš tu bebu ili ćeš eksplodirati.

Ajme kako si slatka. Podsjećaš me na Teletubbyse.

Sjećaš se onog koktela s rumom koji smo pili zajedno kad još nisi shvatila da si trudna? Da li se ikad brineš zbog toga?

Ne shvaćaj ovo pogrešno, ali u toj haljini izgledaš ogromno.

Jesi li sigurna da je unutra samo jedna beba?

Kako će izvući to iz tebe?

Imam prijateljicu koja treba roditi otprilike u isto vrijeme kad i ti i njen trbuh je dvostruko veći / upola manji od tvojeg.

Cipele su ti odvezane. Hahahahahahaha! Samo se šalim.

Postaju li kukovi svake žene toliko široki tokom trudnoće?

Zar te ne izluđuje kad razmišljaš o tome kako će se dijete smjestiti u vaginu?

Ako ti ovdje pukne vodenjak, plaćaš račun za pranje tepiha

Planiraš li dojiti?

Hoćeš li se roditi prirodnim putem ili dobiti epiduralnu?

Opa, čak se i tvoje lice udebljalo.

Kako uspijevaš voziti auto?

(Izvor: Miss.7mama)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Ekranizam je sličan autizmu: Dijete razvija unutrašnje svjetove

Često viđamo djecu, pa čak i bebe, kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone, tablete i druge ekrane, a ono o čemu mnogi roditelji ne razmišljaju je, da vrijeme provedeno ispred njih, može ostaviti velike posljedice po dječje zdravlje.

U stručnoj terminologiji psihoterapeuti koriste novi izraz “ekranizam”, koji označava negativne uticaje ekrana na mozak, a psiholozi tokom rada sa djecom najčešće primjenjuju neurofeedback terapiju.

Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale uslijed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.

Prema riječima psihološkinja i psihoterapeutkinje Ankice Baković, pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete “daje od sebe”.

“To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga – sanjarenje. Pokazalo se da postoje određena odstupanja od djece koja po rođenju nisu neurorizična, a u prvim godinama života, do treće, vide se podbacivanja. Pored svih dosadašnjih dijagnoza kojima se bavimo, a ciljano se misli na dijagnoze iz spektra pervazivnog razvojnog poremećaja, takvo dijete ne spada u tu kliničku sliku, a na ponašajnom planu jako je slično poteškoćama iz spektra autizma”, kazala je Baković.

Negativni uticaji ekrana

Objasnila je da tokom razgovora sa roditeljima dođe do informacija kako dijete u svojim prvim godinama života ispred ekrana dnevno provede četiri do pet sati, a neka djeca i više.

“Poteškoće koje vidimo u funkcionisanju djeteta u njegovim prvim godinama života često su izazvane dugotrajnim boravkom ispred ekrana. Dugotrajno se smatra sve što je duže od pola sata, s tim da neuropedijatri kažu da do djetetove treće godine to ne bi trebalo biti ni pola sata. Djeca sa kojom se ja bavim, ispred ekrana bila su četiri, pet ili više sati ukupno tokom dana. Dijete gleda u mobilni ili tablet ujutro dok jede, dok mama napravi ručak, nakon što malo odspava opet je ispred ekrana, pa ponovo dok jede… “, dodala je.

Prema njemim riječima, tako provedeno vrijeme može imati dva negativna uticaja.

“Prvi je to da dijete uvježbava ono čemu je izloženo. Ako je dijete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvježbava komunicirati sa ekranima. U prvim kontaktima djeteta sa ekranom, ono pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počne zatvarati u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji. Kasnije tu imamo kliničku sliku koja izgleda kao “orjentisanost prema sebi”, što mi često čujemo kao pojam sanjarenja”, objasnila je.

Psihološkinja je dodala da dijete tada razvija “unutrašnje svjetove”, koji su nezavisni od onog u kome žive.

“U ranoj životnoj dobi je naučeno da u ekranu postoji jedan svijet, a dijete za sebe razvija drugi svijet i ta dva svijeta između sebe ne komuniciraju. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran, jer ekran se ne usklađuje sa djetetom i ne prati njegovu komunikaciju, pa je onda dječiji mozak uvježban u isključivanje. Kada vidimo da se to otelo kontroli, da dijete ne vidi drugu djecu, povlači se u svoje svjetove i kutke, ili kada mi nešto pričamo a ono nas ignoriše, ne obraća pažnju na braću i sestre, nove goste i slično, onda je sitacija alarmantna”, naglasila je.

Ono što je veoma važno znati, smatra ona, je da “ono što uvježbava, dijete na kraju i uvježba”.

“Djeca se rađaju zdrava, a zdrav mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen, uvježbava. Ako ga stavite ispred ekrana, on se uvježbava u svojim isključivanjima”, rekla je.

Druga negativnost koja proizilazi iz ekranizma, navodi Baković, je to što je dijete zbog vremena koje je provelo ispred ekrana propustilo mnogo toga, zbog čega mu je pričinjena ogromna šteta.

“Pored toga što je mozak djeteta bio jednosmjerno stimulisan u ranom životnom periodu, druga je šteta da svi ostali centri nisu bili stimulisani. Roditelji nama prsiholozima često dođu nakon neuropedijatra koji im je rekao da je magnet mozga uredan, ali njima nije jasno zašto dijete ne govori. Zdrave ćelije u mozgu, zdravi neuroni su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan kognitivni razvoj. Ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama sagraditi. Materijal može propasti. Iako ste imali sve, nemate kuću. Tako je i za zdrave ćelije u mozgu, jer one ne znače uredan kognitivni razvoj. Nužan je podražaj iz okoline”, naglasila je.

Mozak funkcioniše po zakonima prirode

U ranoj životnoj dobi djeteta postoje optimalne faze razvoja i periodi kada se treba uspostaviti, sposobnost fokusa, koordinacije govora, mišićne ekspresije, uspostavljanja kontakta vidom i slično.

“Naš mozak je dio prirode i on funkcioniše po zakonima prirode. Postoje tačno određeni periodi u razvoju djeteta šta se u kognitivno-mentalnom planu razvija svaki mjesec. Zna se koje sposobnosti djeteta se u kojem mjesecu života razvijaju, ali neće same od sebe, već uz podražaj iz okoline. Ako dijete ostane pod staklenim zvonom, izolovano od tog podražaja i “vegetira” ispred ekrana, neuroni se međusobno ne povezuju sami od sebe. Da bi se te ćelije u mozgu povezale, nastaju sinapse, mreža neurona, a mreža neurona je sposobnost. Prvi korak u tome nedostaje zbog ekranizma, a to je stimulacija iz okoline, plus jednosmjerna stimulacija koja dijete okreće prema njemu i zatvara ga, gdje imamo autističnu sliku i usporen jezičko-govorni razvoj”, objasnila je Baković.

Nerijetko joj se kroz rad dešavalo da dođe majka sa djetetom koje ne govori jezik kojim pričaju njegovi roditelji, već naprimjer engleski.

“To se dešava kada je dijete u toj jednosmjernoj komunikaciji bilo toliko uporno za preživljavanjem, pa čak i sa ekranom koji s njim nije pričao, da je počelo ponavljati za njim. Ekran s djetetom ne uspostavlja komunikaciju, ali iz očaja da komunicira s nekim, dijete počinje komunicirati u smislu klipova koje kupi iz sadržaja kojima je izloženo. Pustite djecu u baru, blato, drvo, kamen, da se suživi i stimuliše mozak”, istakla je.

Ovom problemu pristupa se u sklopu neurofeedback terapije. Psihološkinja navodi kako najprije napravi kliničku sliku djeteta, koja je ista u autizmu i pseudo-autizmu.

“Slika je ista, ali je tempo napredovanja djeteta različit. Kod prve kliničke slike – autizma, napredovanje je mnogo, mnogo sporije. Neurofeedback služi da smanji intenzitet poteškoća, ali mi je cilj raditi i prevenciju. Meni je sada na terapijama dominantno 2018. godište. Trudim pričati o tome, promovisati… Roditelji, koji dođu kod mene i spoznaju istinu da su učesnici štete koja je napravljena kod djeteta, su očajni. Ja im kažem “nemate koristi od tog očaja, hajde da sada dijete iščupamo, a vi promovišite okolo i pričajte. Ekrani za djecu ne dolaze u obzir”, zaključila je. (cdm.me)

Nastavite čitati

Život

Fenomenalnih 20 životnih savjeta čuvenog Rusa: Nikako ne jedite svinjetinu, ona šalje na drugi svijet

1. Naučite da sve “vidite živo” i uživate u svemu – travi, drveću, pticama, životinjama, zemlji, nebu. Gledajte ih ljubazno i sa punim srcem i oni će vam uzvratiti. To je znanje koje nećete pronaći u knjigama.

2. Odvojte neko vrijeme da stojite bosi na zemlji. Dajte svoje tijelo zemlji kako ga ona ne sama ne bi pozvala.

3. Ugrabite svaku priliku da budete pored vode. Oslobodićete se umora i pročistiti misli.

4. Pijite čistu vodu kad od je moguće, ne čekajte da ožednite. To je najbolji lijek. Tamo gdje me sudbina nije vodila, prvo sam tražio izvor. Ne pijte slatke i slane (mineralne) vode iz boca. Prva će izjesti jetru, druga će vezati krvne sudove.

5. Povrće treba da se nađe na vašem stolu svaki dan. Na prvom mjestu cvekla, nema bolje hrane na zemlji. Zatim pasulj, bundeva, bobice, šargarepa, paradajz, paprike, spanać, zelena salata, jabuke, grožđe, šljive.

6. Ako želite možete da jedete meso. Ali rijetko. Nikako ne jedite svinjetinu, ona šalje na drugi svijet.

7. Kobasice, prženi krompir, keks, slatkiši i hrana u konzervama su loša hrana. Moja hrana su žitarice, pasulj i zeleniš. Predatori jedu meso, oni su lijeni, jedva se kreću. Konji koji jedu žitarice aktivni su cio dan. Skakavac se hrani travom i skače i leti cio dan.

8. Kako bih jeo manje, pijem mnogo vode i jedem kompot, jedem prostu hranu i svježe povrće. Od četvrtka uveče do petka uveče ne jedem ništa, samo pijem vodu.

9. Post je najveća milost. Ništa me ne jača i ne podmlađuje kao post. Kosti postaju lakše, poput ptice, srce postaje veselo. Poslije svakog velikog posta ja sam nekoliko godina mlađi.

10. Sunce izlazi i zalazi za vas. Rad prestaje nakon zalaska sunca. Kada se naviknete na ovo tijelo i um će vam postati jači. Mozak će se bolje odmoriti i razbistriti za san. Tako rade kaluđeri i vojnici i zato imaju snagu da služe.

11. Treba da odspavate pola sata u toku dana kako bi se osvježila krv u vašoj glavi. Nemojte da spavate odmah nakon jela, tada se salo mast taloži u krvnim sudovima.

12. Manje sjedite, ali spavajte dovoljno.

13. Pokušajte više da boravite na otvorenom prostoru. Naučite da živite u hladnoj prostoriji. Dovoljno je da vam stopala i ruke budu zagrijani, ali glava hladna. Tijelo stari i propada od toplote.

14. Ojačavajte tijelo biljkama. Pomiješajte šaku ljekovitih biljaka i bobica i prelijte proključalom vodom i to pijte cio dan. Na zimu uvidjećete prave prednosti ovoga.

15. Ne zaboravite orašaste plodove. Orasi izgledaju poput našeg mozda, oni su i moćni za mozak.

16. Sa ljudima budite ljubazni i pažljivi. Od svakog od njih, makar površno, možete da naučite nešto. Od ljudi ne stvarajte ni prijatelje ni neprijatelje tako vam nikada neće stvarati probleme.

17. Ono što vam je suđeno dobićete kad tad, samo treba da strpljivo čekate. Ne opterećujte dušu time.

18. Ne vjerujte u predrasude, astrologe i proricanje sudbine. Neka vam tijelo i srce budu čisti.

19. Kada se osjećate loše, treba da šetate mnogo. Preko polja, kroz šume, pored rijeke. Voda će odnijeti vašu tugu. Bitno je da zapamtite: najbolji lijek za tijelo i dušu su: post, molitva i fizički rad.

20. Krećite se više. Na kamenu koji se kotrlja ne raste mahovina. Nesreće nas drže nepokretnim. Ne bježite od njih ne dozvolite im da dominiraju nad vama. Nikada se ne plašite da naučite i uradite nešto novo.

Nastavite čitati

Top pet