Posjetite

Brak i veze

Parovi koji su preko 50 godina u braku otkrili ključne tajne uspješnog zajedničkog života

Kad kažete DA matičaru, možete se samo nadati da vaša ljubav i zajednički život traje zauvijek.

Ali garancije nema.

Nevjerojatan je uspjeh  pronaći onu posebnu osobu s kojom ćete provesti ostatak života. A kad to jednom učinite, nikad je više nećete pustiti.

Autorica Laura Fleishman objavila je knjigu pod nazivom Ljubavnici , koja sadrži niz ljubavnih pisama između njene bake i djeda tokom Drugog svjetskog rata.

Takođe je intervjuisala druge starije parove – svi koji su bili u braku 50 godina + – i saznala šta imaju da kažu o ljubavi. Evo tri prekrasne tajne o braku koje su podijelili.

1. Podržavajte interesovanja svog partnera 

„David je uvijek podržavao sve moje interese. Podržavao me u svemu što sam radila i bio mi je vjetar u leđa. Muziku sam zavoljela jer je on često slušao i pratila sam ga. Promijenili smo se mnogo ali ostali smo zadovoljni i svoji a obogatili život jedno drugom, kazala je Sheila Newman, udata 1957 godine.

2. Očekujte da se vaša ljubav promijeni

“U junu smo proslavili 74 godine braka ali nikad ne razmišljamo o godinama, nego o zajedničkim momentima i ostvarenjima. Strast i zaljubljenost ne traje vječno, da ljubav se mijenja ali postaje samo jača ”  —Dorothy Bolotin, udata 1938. godine

3. Ponekad ljubav nađete s nekim koga najmanje očekujete

“Bila sam zaljubljive prirode i kada bih nekoga ugledala ko mi se dopao, sutra bih prijateljici rekla da sam se zaljubila. Ali nakon prvog sastanka sa Solom, nisam se tako osjećala. Rekla sam svojoj prijateljici: ‘Ne, bio je jako fin. Dobro smo se proveli, ali to je bilo to. ‘ Ona se vratila s izjavom: ‘Kladim se da je ovo tip za kojeg ćeš se na kraju vjenčati!’  i bio je-  Gloria Holtzman, udata 1954. godine

Brak i veze

Usamljenost u braku gora nego biti sam

Često smo u prilici da čujemo da je usamljenost udvoje gora nego biti sam. Istina je da živimo u doba otuđenosti u kome sve manje imamo vremena za bliske osobe, ali zar brak ne bi trebalo da bude jedino sigurno skrovište od usamljenosti? Neprobojna brana i čuvar našeg intimnog svijeta.

U kojem trenutku su “presušile” riječi i emocije, nestala bliskost, radovanje zajedničkim planovima, putovanjima, uspjesima? Da li nas je ljubav previše uljuljkala, pa smo nesmotreno upali u klopku iz koje se teško izlazi. Kako smo se udaljili od voljene osobe i zašto se čovjek ponekad osjeća kao samac u braku?

“Nemogućnost da dijelimo sadržaje iz najintimnijeg života vremenom može da stvori emocionalnu distancu i da dovede do fizičkog, intelektualnog ili emocionalnog udaljavanja”, kaže psiholog i psihoterapeut Maja Pavlov.

Osjećanje usamljenosti može da podsjeti osobu da je do toga i došlo. Ali takvo osjećanje treba razlikovati od univerzalnog obrasca u kome smo svi na momente usamljeni u nekom aspektu života. Ipak, ukoliko zajedničke teme presahnu, kao i interesovanje jednog partnera za drugog, tad možemo da govorimo o ovoj vrsti problema.

Da li na emotivni jaz među supružnicima utiče rutina u odnosu i uvjerenje da nema potrebe da se previše trudimo oko partnera jer je on već naš? Kao da smo ulaskom u brak dobili doživotnu tapiju na ljubav.

“Mnogo toga je iskrivljeno kada je ljubav u pitanju, a jedna od bitnih stvari je da ne smije da bude ravnodušnosti. Problem je što se to opservira kao neadekvatna ravnodušnost ili indiferentnost, što nije uvijek slučaj. Kada se osoba ponaša smireno i staloženo, neki partneri ovu vrstu manifestacije, gdje ljubav preraste u takozvani odnos ljubav – navika, doživljavaju kao ugrožavanje, tačnije odsustvo emocija. Radi se o nedovoljnom intenzitetu zadovoljstva usljed doživljaja uskraćenosti u osjećanju ljubavi.

Neispunjena očekivanja su jedan od razloga zašto dolazi do emotivnog zahlađenja u braku”, tvrdi Pavlova.

“Dok u odnosu postoji ravnodušnost, partneru je sasvim svejedno da li je druga polovina prisutna ili ne. Kod ljubavi iz navike izostaju prijatna osjećanja, ali postoje veoma neprijatna u slučaju da je objekat ljubavi odsutan. Takođe, očekivanja su najrazličitija i trebalo bi napraviti mjeru između nerealnih i realnih očekivanja. Partneri ponekad razmjenjuju i uvažavaju stilove života, kao što su brz tempo življenja, često odsustvovanje, neuključenost u pojedine porodične i partnerske uloge, ali ponekad se pobune protiv toga, pa dolazi do paradoksalne reakcije. Kada im smeta partnerovo odsustvo i zbog toga se ljute, to vide kao iznevjerena očekivanja. Ovo zna da iscrpi i stvori dodatnu tenziju u odnosu. Važno je da naučite da razgovarate s partnerom i usklađujete očekivanja, odnosno, iznesete svoja, ali čujete i njegovo. Nije dobro prilagođavati se samo jednoj strani.

“Ako se bojiš usamljenosti, ne ženi se”, riječi su slavnog ruskog pisca Antona Pavloviča Čehova. Da li je moguće izbjeći emotivnu udaljenost u braku ili do toga neminovno dolazi kad-tad, bez obzira na to koliko se partneri trude da njeguju odnos?

“To se dešava ukoliko ne razgovaramo ili nas partner ne čuje i ne shvata ozbiljno. Ako naučimo da budemo otvoreni po pitanju sopstvenih želja i zamisli, veća je vjerovatnoća da ćemo dobiti to što nam je potrebno. Poznajem parove koji imaju različite manifestacije posvećenosti odnosu, a drugi to ‘učitavaju’ kao nedovoljo angažovanje. Naše potrebe su razuđene i individualne. Stvar je prioriteta. Rizično je krenuti samo od ličnog kriterijuma. Ženama je bitna emotivna podrška i razumijevanje, muškarcima takođe, s tim da oni traže fleksibilnost i da im se ne prebacuje ukoliko imaju različite obaveze i angažovanja. Ali i jedni i drugi umiju da pretjeraju i tada nastaje kriza u sistemu koja traži preispitivanje. “Nije problem da suprug radi duže, već što je nakon dolaska kući i poslije odmora i dalje neuključen”, kaže jedna klijentkinja.

Kada je brak najkritičniji?

Psiholog i psihoterapeut Maja Pavlov naglašava da su to obično periodične tranzicije u hronološkom razvoju para ili porodice. To su značajni događaji, selidbe, rođenje djece i njihov polazak u školu, bolest ili smrt člana porodice… Sve to može biti svojevrstan test provjere nosivosti zajedništva.

“U novim situacijama i mi smo često “novi”, pa se nekad čini da jedan partner ne prepoznaje drugog”, tvrdi sagovornica.

“Recimo, niko nije očekivao da će nečija tuga toliko potrajati, da će gubitak posla ostaviti veliki trag na osobu ili da će se nezadovoljstvo partnera projektovati unutar porodice. Ovo je neka vrsta ‘iskušenja’, koja nas poziva na novu adaptaciju i uspostavljanje drugačijih zajedničkih kriterijuma koji bi nam olakšali i zadovoljili kvalitet zajedničkog života.”

Šta činiti kada do toga, ipak, dođe i kako prevazići kriznu situaciju? Da li je moguće podgrijati “uspavane” emocije ili to neminovno vodi ka razvodu?

“Moguće je vratiti energiju u emotivni život ukoliko obje strane imaju volju i želju za tim. Važno je biti svjestan onoga što je prethodilo udaljavanju. Kada se sruši idealizacija, dobro je krenuti dalje. Često je pitanje da li vjerujemo da je promjena moguća u konkretnom odnosu? Ukoliko želimo da se kasnije ne kajemo dobro je dati rok i sebi i drugom i vidjeti šta se dešava.”

Na pitanje da li postoji način da se izbjegne scenario upadanja u emotivnu ravnodušnost, Maja Pavlov kaže:

“Biti u nekom odnosu, posebno partnerskom, je kreativan čin, ma kako djelovao kao rutina, čak i kada u nju zapadnemo. Onoliko koliko smo spremni da ulažemo u sebe, drugu osobu, i na polju ‘mi’, stvara se predispozicija za vraćanje emocionalnog i svakog drugog potencijala. Ponekad je ljudima potrebna neka vrsta asistencije u procesu obnavljanja kako lične kondicije, tako i očekivanja i evolucije kada je zajedništvo u pitanju. Ukoliko nisu spremni na to, neki izaberu da idu dalje, nadajući se boljem. Oni koji ostaju moraju da nađu nov način da razviju odnos, kako bi u njemu osjetili zadovoljstvo.”

Nastavite čitati

Brak i veze

Suprotnosti se (ne) privlače?

Vjerovatno ste barem jednom u životu čuli svima dobro poznatu tvrdnju da se suprotnosti privlače, posebno kada su u pitanju partnerski odnosi. No, vjerovatno ste isto tako često čuli i da svaka ptica svome jatu leti. A činjenica je da se kod obje tvrdnje jasno uočava da uloga sličnosti u odnosima nije nimalo jednostavna stvar.

Šta kaže psihologija?

Većina istraživanja iz socijalne psihologije došla je do istog zaključka, a to je onaj koji samo djelimično potvrđuje tvrdnju da se suprotnosti privlače. Drugim riječima, ipak se radije povezujemo s ljudima koji su nam slični, onima koji dijele naše vrijednosti i interese.

Sredinom pedesetih sociolog Robert Francis  tvrdio je da kada je riječ o osobinama ličnosti, potpuno nebitno postoji li sličnost već komplementarnost. Na temelju studija supružnika predložio je da se pojedinci pridruže onima koji posjeduju osobine ličnosti koje im nedostaju. Tako bi vjerovatnije asertivna žena privukla pokornog muškarca, dok bi ekstrovertan muškarac privukao introvertnu ženu.

Na primjer, vjerovatno će nas više zanimati ljudi koji su nam slični po pripadnosti (topli ljudi privlačiće iste takve, a hladniji će se vjerovatno bolje slagati s hladnim ljudima) i suprotni po dominaciji i kontroli.

S obzirom na to da postoje brojna istraživanja u ovom području, a u skladu s tim i brojni nedosljedni rezultati, jasno je samo da zadovoljni romantični parovi u svom odnosu iskazuju više sličnosti nego suprotnosti. No, to i dalje ne treba nužno da znači da su ti parovi od početka bili jako slični već da su s vremenom poprimili obrasce ponašanja jedni od drugih, što je takođe česta pojava (jer, kako kažu, s kim si – takav si).

Međutim, ako se laički promisli o ovoj temi, može se jasno uočiti da je vjerovatnije da ćete nekog upoznati na temelju sličnosti. Na primjer, ako odete na koncert svog omiljenog izvođača i tamo upoznate svog partnera, to bi onda značilo da već u početku dijelite preferencije prema istoj vrsti muzike.

Jedno je istraživanje pokazalo da gotovo 80 odsto ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost vrlo rijetka.

Svaka ptica svome jatu leti – jesu li sličnosti ipak važnije?

Psiholog Don Birne bio je jedan od prvih koji je proučavao uticaj sličnosti na rane faze partnerskih odnosa, a to je učinio pomoću tehnike fantomskog stranca.

Postupak započinje tako da učesnici popunjavaju upitnik o vlastitim stavovima o različitim temama, poput upotrebe nuklearnog oružja. Slijedi faza percepcije osobe u kojoj ocjenjuju (nepostojeću) osobu na temelju odgovora na isti upitnik. Birne je manipulisao nivoom sličnosti između učesnika i fantomskog stranca, a njegovi su rezultati pokazali da su učesnici saopštili da ih više privlače ljudi koji imaju slične stavove kao i oni.

Ljudi koji se slažu s nama potvrđuju naše stavove i tako zadovoljavaju našu potrebu za dosljednim i logičkim svijetom, dok ljudi koji se ne slažu s nama imaju tendenciju podsticanja negativnih osjećaja koji vode prema odbojnosti.

Birneova rana istraživanja bila su ograničena samo na sličnosti stavova, ali druga su istraživanja sugerisala da postoji i veća privlačnost prema onima koji imaju slične sociodemografske dimenzije.

Na primjer, studije su pokazale da je vjerovatnije da će osobe na društvenim mrežama prije kontaktirati i odgovarati na poruke onima koji imaju sličnu obrazovnu i etničku pripadnost kao i oni te su slične dobi. Međutim, Birneova kasnija istraživanja su pokazala da je sličnost stavova možda važnija od sociodemografske sličnosti kada je u pitanju formiranje i održavanje odnosa.

Jednom naučnom analizom 313 studija s više od 35.000 učesnika utvrđeno je da je sličnost snažan prediktor privlačnosti, posebno u ranim fazama odnosa, te se ne nalaze dokazi koji potvrđuju tvrdnju privlačenja suprotnosti. Toliko je vjerovatno da će nam se svidjeti sličniji pojedinci da su neki psiholozi čak proglasili učinak sličnosti jednom od najboljih generalizacija u socijalnoj psihologiji.

Ravnoteža između sličnosti i suprotnosti

Psiholog Artur Aron vjeruje da, iako su sličnosti važne, možda ipak postoje neke situacije u kojima one mogu smanjiti privlačnost.

Naime, ljudi takođe imaju potrebu za rastom i širenjem vlastitih perspektiva, te je upravo to jedan od razloga zašto uopšte stvaramo odnose s drugima, odnosno kako bismo mogli usvojiti neke kvalitete partnera koje nemamo, a podstiču naš rast i razvoj.

Sugestije idu u smjeru da će nas vjerovatno privući oni ljudi koji nude najveći potencijal za naš vlastiti rast i razvoj, a u praksi bi to značilo da će nas vjerovatno na prvi pogled privući oni koji su drugačiji. Dakle, to bi značilo da različitost ponekad može biti privlačna, pogotovo ako vjerujete da postoji dovoljno mogućnosti da se odnos razvije. No, zanimljiva je i činjenica da većini ljudi kod partnera smetaju upravo one stvari, tj. različitosti, koje su ih u početku privukle zato što je po njima njihov partner bio drugačiji i posebniji.

Naravno, sve to postaje komplikovanije kada parovi otkriju neslaganje o nekim temama, a onda pokušavaju svoje stavove uskladiti sa stavovima partnera. To usklađivanje s vremenom prerasta u sličnost, što znači da s vremenom partneri postaju sličniji te modifikuju vlastita ponašanja i stavove kako bi odnos mogao opstati.

Konačno, suprotnosti se ipak ne privlače

Ako se na početku i privuku, ubrzo postanu prva tačka na spisku problema u odnosima. Iako je gotovo nevjerovatno da ćete pronaći osobu koja vam je u svemu slična, važno je naglasiti i da previše sličnosti može rezultirati manjkom ličnog napretka u odnosu i brzim zasićenjem.

Istinska ravnoteža leži u sličnosti i slaganju u temeljnim vrijednostima, stavovima i razmišljanjima, ali i djelimičnoj različitosti u određenim kvalitetama i vrlinama. Najvažnije od svega je da obje osobe u odnosu žele raditi na sebi i na svojoj vezi, a to podrazumijeva komunikaciju, razumijevanje, brigu i podršku u svim životnim situacijama.

Nastavite čitati

Brak i veze

Da li je ON pravi muškarac za mene?

Deset pitanja koja trebate postaviti samoj sebi
Ovaj jednostavan upitnik najbolje pokazuje je li Vaš partner ili partnerica na duge staze te ima li Vaša veza budućnost. Odgovorite iskreno na ovih deset pitanja i provjerite je li to “to”.

1. Jeste li najbolja verzija sebe uz njega ili nju?

2. Imate li povjerenja jedno u drugo?   Vjerujete li da vas neće varati i ne morate provjeravati gdje je i šta radi?

3. Mislite li oboje da ste pravi sretnik što je/ga imate? To morate oboje misliti.

4. Možete li zamisliti zajedničku budućnost i da ostarite zajedno?

5. Jeste li najbolji prijatelji?

6. Sviđaju li Vam se partnerovi prijatelji i članovi porodice? Iako porodicu ne možemo birati, oni nas opisuju, isto kao i prijatelji. Ako nam se ne sviđaju, ili mi njima, tu nešto ne štima.

7. Podupirete li se međusobno u važnim odlukama?

8. Radite li neke stvari odvojeno, tj. sami?

9. Imate li zajedničkih interesa?

10. Slažete li se u velikim i bitnim stvarima?

Koliko je potrebno za ‘prolaz’?
Ako ste odgovorili na barem osam pitanja potvrdno, Vas dvoje imate budućnost zajedno i vrlo vjerovatno ste pronašli svog idealnog para. Ako ne, treballi biste sjesti i ozbiljno porazgovarati o tome koliko ste zaista sretni u vezi.

Nastavite čitati

Top pet