Piše Natalija Laketić, a atma.hr prenosi ovaj divni tekst:
– Ovdje je red za žrtvoprinošenje?
– Da, ovdje. Bit ćete iza mene. Ja sam 852., vi – 853. po redu.
– Jooj, baš je veliki red.
– Ne brinite se, brzo to ide. U ime čega žrtvujete?
– Ja – u ime ljubavi. Vi?
– A ja – u ime djece. Djeca su moje sve na ovom svijetu!
– A što ste donijeli kao žrtvu?
– Svoj privatni život. Samo da su djeca zdrava i sretna. Za njih ću sve dati. Jedan dobar čovjek me htio oženiti – nisam pristala. Kako da im dovedem oćuha u kuću? Voljeni posao sam napustila, daleko je od kuće. Zaposlila se kao spremačica u vrtiću – da budem pored njih, da pazim da su siti i zadovoljni. Sve za djecu! Za sebe – ništa.
– Joj, kako vas razumijem. A ja želim žrtvovati odnose … Razumijete, između mene i supruga nema više ništa. Pored njega je druga žena .. Ma, i kod mene se pojavio drugi muškarac, ali … Kada bi muž otišao prvi! Ali on ne ide kod ljubavnice! Neće! Plače .. kaže da je navikao na mene … A meni ga je žao! Jer plače .. Tako i živimo.
Otvaraju se vrata, čuje se glas: “Broj 852 uđite!”
– Idem ja. Tako sam uzbuđena! Šta ako neće da prime moju žrtvu?
Broj 853 presavija se i čeka svoj poziv. Vrijeme prolazi sporo. Ali, evo iz ureda izlazi broj 852.
– I? I šta bilo? Što su vam rekli? Prihvatili su vašu žrtvu?
– Ne … Ispostavlja se da ovdje postoji probni rok. Poslali su me da razmislim.
– Ali kako? Zašto? Zašto ne odmah?
– Oj, draga, oni me pitaju: “Jeste li dobro razmislili? Jer je to zauvijek! “A ja njima: “Naravno. Djeca će odrasti, cijenit će ono što je majka žrtvovala za njih “. A oni meni:”Sjednite i gledajte na zaslon.” A tamo- neki čudan film o meni. Kao da su djeca već odrasla. Kći se udala, negdje daleko u inozemstvo. Sin zove jednom mjesečno, više iz obaveze, žena mu kroz zube priča sa mnom … A ja njemu: “Sine, pa što si takav prema majci?”, A on meni: “Mama, ne miješaj se u naš život, zaboga! Zar nemaš drugog posla ?! “A kakav posao? Što da radim? Jer zbog djece sam sve i napustila, i živjela sam samo za njih … Ispada da nisu cijenili moju žrtvu …? Uzalud sam se toliko trudila?
Iza vrata čuje se glas: “Sljedeći! Broj 853. “
– Joj, pa to je za mene .. Skroz ste me sludili svojom pričom. Ne mogu vjerovati … ‘Ajd, dobro, idem sad ja.
– Izvolite, uđite, sjedite. Što ste donijeli kao svoju žrtvu?
– Odnos…
– Jasno .. ‘Ajde da vidimo šta imate.
– Evo, gledajte. Nije velik, ali je simpatičan. I novi. Upoznali smo se prije samo pola godine.
– I zbog čega želite njega kao žrtvu?
– Zbog očuvanja obitelji.
– Čije, vaše? Pa što je ta neophodnost u njenom očuvanju?
– Naravno! Muž ima ljubavnicu, odavno, stalno trči kod nje, laže, nemam više snage.
– A vi?
– Pa, šta ja? Pojavio se u mom životu jedan čovjek, imamo lijepe odnose…
– Pa, znači, želite žrtvovati ove nove odnose?
– Da … Da, sačuvam obitelj.
– Čiju? Sami govorite kod muža je druga žena, kod vas je drugi muškarac. Gdje je tu obitelj?
– Pa šta .. Po dokumentima smo još u braku. Znači – obitelj.
– Znači sve vama to odgovara?
– Ne, ne! Kako može sve to meni da odgovara? Stalno plačem i brinem se.
– Ali promijeniti stare odnose za nove nikako ne želite?
– Pa, nisu baš oni toliko duboki, onako, više površni … U principu, nije mi žao!
– Pa dobro, ako vama nije žao… Dajte te vaše odnose.
– A meni su rekli da kod vas prikazuju film. O budućnosti. Zašto ga meni ne biste prikazali?
– Filmovi su različiti. Neki su o budućnosti, neki – o prošlosti. Mi ćemo vama pokazati o sadašnjosti. Evo, uključujemo, gledajte.
– Oj! Pa to sam ja! Bože dragi, pa zašto tako izgledam? Ma lažete! Ja vodim računa o sebi.
– Pa to se vaša duša na ovaj način projicira na vanjštinu.
– A ko je ovaj dječak? Vidi kako je simpatičan … Gledajte, on se pripija uz mene.
– Niste ga prepoznali? To je vaš suprug u projekciji duše.
– Suprug? Koješta! Pa on je odrastao čovjek!
– A u duši – dijete. I pripija se, kao uz majku.
– Pa takav je on i u stvarnom životu!
– Znači ne vi uz njega, nego on uz vas?
– Pa, da. Ja sam od djetinjstva shvatila: žena mora biti jaka, mudra, odlučna. Mora biti i glavna u obitelji, i muža izvesti na put.
– Pa, to je to. Jaka, mudra i odlučna mamica rukovodi svojim suprugom. I lekciju mu održi, i pomiluje, i oprosti. A šta ste vi htjeli?
– Zanimljivo … Ali nisam mu majka, ja sam mu žena! A u ovom filmu … On je tako bespomoćan, i kod ove svoje će ponovno pobjeći, a ja ga svejedno volim!
– Naravno, tako će i biti. Dječak će se malo igrati u pijesku, pa će se vratiti kući. Kod svoje mamice. Malo će kukati na ramenu, plakati … Dosta je! Kraj filma! ‘Ajde da završimo ovaj susret. Želite žrtvovati novu ljubav? Niste se predomislili?
– A budućnost? Zašto mi niste prikazali budućnost?
– Vi nemate budućnost. Kod takve sadašnjosti – pobjeći će od vas odrasli “dječak”, ako ne kod druge žene, onda u neku bolest ili – ni u šta. Sve u svemu, pronaći će način kako da se otkači mamine suknje. Jer i on želi rasti…
– Ali što da radim? Zbog čega ću onda sebe žrtvovati?
– Pa vidite i sami. Možda više volite biti mamica, nego žena!
– Ne! Želim biti voljena žena.
– Ali i mamice, također, bivaju voljenim ženama, vrlo često. I? Želite li se žrtvovati? Zbog očuvanja onoga što sada imate, i da pri tome, vaš muž i dalje ostane dječak?
– Ne … Nisam spremna. Moram razmisliti.
– Naravno, naravno. Mi dajemo vrijeme za razmišljanje.
– A savjete dijelite?
– Sa zadovoljstvom.
– Recite, pa što moram učiniti da moj suprug … odraste, šta li je …?
– Vjerojatno da prestanete biti mamica. Okrenite se prema sebi i naučiti biti žena! Zavodljiva, uzbudljiva, željena … Takva, kojoj muž poželi poklanjati cvijeće i pjevati serenade, a ne plakati na njezinim toplim grudima.
– Mislite da će pomoći?
– Obično pomaže. Ali samo u slučaju ako odlučite biti žena. Ako nešto zatreba, vi slobodno dođite. Odnosi su vaši odlični, uzet ćemo ih sa zadovoljstvom. Znate, koliko ljudi u svijetu mašta o takvim odnosima? Tako, ako ih želite žrtvovati u korist drugih – dobrodošli!
– Razmislit ću…
Broj 853 rasijano izađe iz ureda, panično pritišćući svoje odnose ka grudima.
Broj 854 s uzbuđenjem ulazi u istu kancelariju:
– Spremna sam žrtvovati svoje interese radi majčinskog spokojstva!
Vrata se zatvaraju.
Po hodniku šetaju ljudi sa uz grudi pripijenim željama, sposobnostima, karijerama, talentima, mogućnostima – s onim što su spremni nesebično žrtvovati…