Posjetite

Život

Ono što se događa u nama, odašilje se na našu okolinu. Kako da to promijenimo?

“Bila sam u lošim odnosima s drugima. Sa svojom obitelji, prijateljima, kolegama. Mislila sam kako su svi protiv mene”, piše Maja Pernar za Atma.hr.

“Svi me samo iskorištavaju. Danas razumijem da je normalno da sam imala takav odnos s drugima, kada sam imala takav odnos sa sobom. Život mi je samo izvana pokazivao ono što se događalo u meni. Prije bi me lovila ljutnja kada bih pročitala ovakve riječi. Kako je moj odnos s drugima zapravo odraz mog vlastitog odnosa sa samom sobom? Kako to neko može reći?

Normalno da se ovako osjećam kada su drugi takvi! Normalno da se ovako osjećam kada me svi samo iskorištavaju i ružno se ponašaju prema meni iz dana u dan.

Priznajem da mi je najteže bilo shvatiti odnose. Dolazim iz velike obitelji koja je bila u teškim odnosima. Shvatiti da je moja obitelj prema meni takva upravo zbog mene, meni je predstavljao veliki izazov. Sve te godine svađe, neprijateljstva, trauma i ružnih riječi osvijetliti i shvatiti da nisu oni krivi, dugo je vremena predstavljao prevelik zalogaj za mene.

A onda shvatiti da ni ja nisam kriva. To je bio još veći zalogaj.

Kako je moguće da nakon što sam sebe čitav dan kritizirala i govorila si stvari tipa “Ovo ništa ne valja. Kako ovo radiš? To nije dobro.” očekujem da mi neko dođe i kaže “Ovo je odlično.”?

Naljutila bih se na osobu koja bi samo naglas ponovila ono što bih prije toga sama sebi ponovila hiljadu puta. Umjesto da joj se zahvalim jer mi je pokazala što nosim iznutra.

Voljela sam kriviti sebe za sve. Kriviti ili sebe ili druge, nije bitno, važno da sam nekoga ili nešto krivila. Iza krivnje obožavala sam spomenuto kritiziranje. Nije ni čudo da sam stalno imala osjećaj grča u želucu. Po čitave sam dane mogla ništa ne pojesti od nervoze. Nisam mogla spavati. Stalno sam imala ružne misli. A potom noćne more.

Često sam znala na slobodne dane imati svađe sa svima u svojoj glavi. Velike rasprave smo znali voditi. Duge dijaloge s provalama bijesa. I onda neko kaže da misli ne mogu manifestirati bolesti? Da misli ne znače ništa? Misli nisu toliko moćne kao što se misli? I te kako su moćne!

Ni sama ne znam koliko puta sam imala glavobolje i lagane napadaje panike. Samo zbog svojih misli!

Sama u stanu čitav dan. S nikim se nisam vidjela niti čula, a ipak sam u tome istom danu uspjela posvađati se s nekoliko ljudi. Prvo što sam učinila u tom stanju s takvim napadajima nervoze i bijesa, čisto iz razloga da otpustim taj bijes je bilo to da smislila jednu igru. Nazovimo ju igrom, da se ublaži ovo što ću reći. Zamislila bih npr. svoju sestru. I recimo da me nedavno ona nešto uvrijedila. Uglavnom, ljuta sam na nju. Svađam se s njom.

Ono što sam namjerno znala raditi je to da bih zamislila da stoji ispred mene i plače. Tužna je, plače, nesretna je našom situacijom. Zamišljala sam kako se trese od plača, kako širi ruke da ju utješim. Govori da joj je žao i da želi da se pomirimo. Gleda me s tugom i traži zagrljaj.

I nikada to nisam mogla dugo zamišljati. Odmah bi i mene srce zaboljelo i odmah sam imala nagon da ju zagrlim i utješim. Jednostavno se nisam više mogla ljutiti. Moja duša nije mogla podnijeti da se ljutim na nju. Javljalo bi mi se da je ona moja sestra i da ju jako volim.

Tako sam radila sa svima koji bi me ljutili. Zamišljala bih sličan scenarij i odmah bi me bijes napuštao. Kako bi me bijes napustio, tako bi mi se javljala čista ljubav. Bez bijesa i ljutnje, ljubav je mogla učiniti svoje. Počela sam nalaziti opravdanja za tuđe postupke.

Razmišljala bih o tome kako znam da me moja sestra voli. Ona je isto sigurno povrijeđena. Ona radi to što radi jer ne zna kako da mi priđe. Priznavala bih sebi kako je moguće da mi je možda i teško prići kada se u zadnje vrijeme stalno lako naljutim. Priznavala bih sebi kako i ja uvrijedim nju i kako mi je i samoj najlakše planuti na one najbliže i one koje najviše volim, pa je lako moguće da je i obrnuto.

Samom maštom bijes me puštao. Nije ni čudo kada bih ga samom maštom i prizvala.

Ako je moguće da samim svojim mislima imam čitave dijaloge u glavi u kojima se svađam s nekom osobom, zašto ne bih imala i dijaloge u kojima opraštamo jedno drugome? Dijaloge u kojima ta osoba meni govori da joj je žao, pa i ja njoj govorim da mi je žao?

Ne mora biti istina. Ne moram se nikada pomiriti s tom osobom. No, meni je lakše. Ja sam mirna. To je najbitnije. Da živim u miru.

Šta imam od toga da se svađam i vičem kako je neko grozan? Zar nije bolje da si opraštamo i da vičem “Ne, ti oprosti?” pogotovo ako je već odlučeno da se zbog svađe više nikada ne vidimo?

Zanimljivo je to kako mnogi vjeruju da je sve energija. I ako imam te dijaloge u glavi pune oprosta, kakvu energiju odašiljem? Energiju oprosta. I šta mislite, šta se onda dogodi kada dugo vremena vježbate u glavi dijalog oprosta, a ne dijalog svađe?

Razmislite o tome. Meni je pomoglo, svi dijalozi puni oprosta su se na kraju ostvarili”, zaključuje Maja Pernar.

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Djevojka pala vozački ispit bez da je upalila automobil, a razlog je nevjerovatan…

Djevojka (17) iz Lancashirea u Engleskoj pala je vozački ispit, a da nije stigla ni upaliti automobil i krenuti s vožnjom, prenosi LADbible.

Razlog pada je nevjerovatan i mnogi su, s kojima je podijelila ovu vijest, ostali šokirani.

Naime, kada je ispitivač sjeo u automobil primijetio je komadiće gumice za brisanje ispod svojih nogu i srušio djevojku jer je “automobil bio prljav i nespreman za vožnju”. Djevojka briznula u plač nakon što su je roditelji iznenadili novim psićem: ‘Drago nam je da smo se odvažili na ovaj potez’.

Najgore je, priča njezin otac Paul Turner, što automobil uopće nije njezin već od ispitivača kojima su ostali tragovi gumice jer su brisali nešto u svom zapisniku prije njezinog ispita.

“Nije kao da su bile prazne konzerve ili smeće posvuda… Cijela situacija je suluda. Raspravljali su se 10 minuta, ali nije popustio. Pala je ispit bez da je uopće vozila. Bila je žalosna i u suzama, a nije uspjela dobiti ni povrat novca koji je tražila jer priliku za ispit praktički nije ni dobila.”

Osim što je vozački ispit u Engleskoj trenutno 64 funte, odnosno 80 KM, Paul kaže kako se na isti čeka mjesecima što otežava samo polaganje jer prolazi puno vremena bez vožnje.

“Moja kći je toliko štedjela za ovo, baš je nepravedno.” Iz agencije za vožnju i sigurnost vozila (DVSA UK) dali su izjavu za medije:

“Izdane su smjernice da se automobili koji se koriste na vozačkim ispitima moraju očistiti prije testa kako bi se smanjila mogućnost zaraze koronavirusom. To se mora poštivati.” (Vecernji list)

Nastavite čitati

Život

Sve veći broj osoba žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe? Jeste li među njima?

Posljednjih nekoliko nedjelja sve veći broj građana žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe.

Iako je povremeno “peckanje” nešto na šta smo navikli, čini se da su postali sve češći i jači. Zašto je to tako baš sada?

Iako se niko nije povrijedio od mini-šokova, mnogo građana se zabrinulo i pitalo da li su samo oni problem.

Tako je jedna djevojka na svom Twitter nalogu podijelila problem koji ima, a vrlo obrzo joj je spao kamen sa srca.

Nevjerovatnom brzinom su se redali komentari na stotine ljudi koje muči isti problem. Ne mogu da se uhvate za kvaku automobila, vrata, gelender, pa čak i kada dodirnu drugu osobu prođu sa malim strujnim udarom. Ali tu problem ne prestaje. Ljudi su se žalili i da osjećaju elektricitet kada dodirnu mačke.

– Prije nekoliko mjeseci ja pipnem mačku, a mačka odleti pola metra, bježala je sve vrijeme od mene. Zamalo da je ubije visoki napon – ispričao je jedan korisnik.

Pošto niko ne može ni da pretpostavi zašto se ova pojava toliko intenzivirala, fizičar sa Elektrotehničkog fakulteta Jovan Cvetić je objasnio šta se tačno dešava.

Zimi baš izraženo – Sintetička odjeća izaziva trenje koje dovodi do razmjene elektriciteta.

Na primjer, kada sjednete na stolicu koja je sintetička, ili nosite sintetičku odjeću, i zatim se uhvatite za neki metal, može doći do elektriciteta – objašnjava Cvetić za 24sedam.

Takođe, u poslednjih nekoliko mjeseci “šokovi strujom” bili su prisutniji zbog zime, jer je upravo ovo godišnje doba drugi faktor povećanog naelektrisanja. – Suh vazduh i suho vrijeme pogoduju stvaranju statičkog elektriciteta, jer kada pada kiša ili je vazduh vlažan nećete osjetiti ove šokove – dodaje profesor.

Šta možemo da učinimo?

Za početak, tokom zime treba da se trudite da izbjegavate sintetičku, a nažalost i vunenu garderobu, koliko god to bilo kontradiktorno dubokom mrazu. Takođe, jedan od najvećih izvora statičkog elektriciteta su tepisi. Prilikom hodanja preko njih naša koža se naelektriše.

Kako stvaranju elektriciteta pogoduje suh vazduh, poželjno je da koristite ovlaživače prostorija. Kao i sa vazduhom, i suha koža pogoduje povećanju rizika od statičkog šoka. Isto tako, koliko god bilo teško, poželjno je izbjegavati sve metalne stvari jer su one najčešće mjesto “šokova”.

Ova peckanja jesu iritantna, ali opasna po zdravlje nisu. Jedino što ćete pod stresom otvarati prozore, vrata… Najbolje da u toj situaciji to radite preko dijela garderobe ili ubrusa.

Nastavite čitati

Život

Stanovnici japanskog ostrva otkrivaju tajnu dugog života: Mali tanjiri, aktivan život i prijateljstva

Na japanskom ostrvu Okinawa, koje zovu “ostrvo dugovječnosti”, lokalni stanovnici odbijaju da umru. Mještani rijetko pate od srčanih oboljenja, karcinoma ili demencije, a njihov aktivni društveni život i snažan osjećaj svrhe u životu ikigai često ih održava u životu i u dobrom zdravlju i duže od 100 godina, prenosi Reuters.

Jedna od pet “Plavih zona” dugovječnosti na svijetu, Okinawa je jedinstveno i zbog bliskosti među njegovim stanovnicima. Većina ih je uključena u jednu ili više neformalnih grupa prijatelja ili vršnjaka koji se redovno sastaju, povezuju ih zajednički interesi i prikupljaju mjesečne priloge za pomoć članovima u nevolji ili da bi podržali javne radove.

Stanovnici Okinawe u ishrani koriste mnogo povrća i hrane bogate antioksidantima, konzumiraju samo trećinu od prosječnog unosa šećera u Japanu i služe obroke na malim tanjirima. Redovno praktikuju laganije vježbe i jedu samo do 80% sitosti, što je u skladu sa drevnom mudrošću koja ne savjetuje prejedanje.

U jednom selu na ostrvu imaju čak i izbor za ljepotu za žene preko 80 godina. Ključ njihove sreće i dobrog zdravlja je ikigai, suština nečije prirode koja se ne fokusira na visoke ciljeve, ciljeve vezane za materijalno bogatstvo ili moć. Otkrivanje sopstvenog ikigai i svakodnevno vođenje njime, okupiraće vas stvarima koje daju smisao vašem životu. Ali je takođe važno, kažu, da se povežete sa prirodom, okružite ljudima koje volite i da ostanete aktivni.

Tajna dugog života, čini se, počinje tamo gdje se vaša znatiželja, intuicija i prijateljstva susreću.

Nastavite čitati

Top pet