Posjetite

Život

Ono što se događa u nama, odašilje se na našu okolinu. Kako da to promijenimo?

“Bila sam u lošim odnosima s drugima. Sa svojom obitelji, prijateljima, kolegama. Mislila sam kako su svi protiv mene”, piše Maja Pernar za Atma.hr.

“Svi me samo iskorištavaju. Danas razumijem da je normalno da sam imala takav odnos s drugima, kada sam imala takav odnos sa sobom. Život mi je samo izvana pokazivao ono što se događalo u meni. Prije bi me lovila ljutnja kada bih pročitala ovakve riječi. Kako je moj odnos s drugima zapravo odraz mog vlastitog odnosa sa samom sobom? Kako to neko može reći?

Normalno da se ovako osjećam kada su drugi takvi! Normalno da se ovako osjećam kada me svi samo iskorištavaju i ružno se ponašaju prema meni iz dana u dan.

Priznajem da mi je najteže bilo shvatiti odnose. Dolazim iz velike obitelji koja je bila u teškim odnosima. Shvatiti da je moja obitelj prema meni takva upravo zbog mene, meni je predstavljao veliki izazov. Sve te godine svađe, neprijateljstva, trauma i ružnih riječi osvijetliti i shvatiti da nisu oni krivi, dugo je vremena predstavljao prevelik zalogaj za mene.

A onda shvatiti da ni ja nisam kriva. To je bio još veći zalogaj.

Kako je moguće da nakon što sam sebe čitav dan kritizirala i govorila si stvari tipa “Ovo ništa ne valja. Kako ovo radiš? To nije dobro.” očekujem da mi neko dođe i kaže “Ovo je odlično.”?

Naljutila bih se na osobu koja bi samo naglas ponovila ono što bih prije toga sama sebi ponovila hiljadu puta. Umjesto da joj se zahvalim jer mi je pokazala što nosim iznutra.

Voljela sam kriviti sebe za sve. Kriviti ili sebe ili druge, nije bitno, važno da sam nekoga ili nešto krivila. Iza krivnje obožavala sam spomenuto kritiziranje. Nije ni čudo da sam stalno imala osjećaj grča u želucu. Po čitave sam dane mogla ništa ne pojesti od nervoze. Nisam mogla spavati. Stalno sam imala ružne misli. A potom noćne more.

Često sam znala na slobodne dane imati svađe sa svima u svojoj glavi. Velike rasprave smo znali voditi. Duge dijaloge s provalama bijesa. I onda neko kaže da misli ne mogu manifestirati bolesti? Da misli ne znače ništa? Misli nisu toliko moćne kao što se misli? I te kako su moćne!

Ni sama ne znam koliko puta sam imala glavobolje i lagane napadaje panike. Samo zbog svojih misli!

Sama u stanu čitav dan. S nikim se nisam vidjela niti čula, a ipak sam u tome istom danu uspjela posvađati se s nekoliko ljudi. Prvo što sam učinila u tom stanju s takvim napadajima nervoze i bijesa, čisto iz razloga da otpustim taj bijes je bilo to da smislila jednu igru. Nazovimo ju igrom, da se ublaži ovo što ću reći. Zamislila bih npr. svoju sestru. I recimo da me nedavno ona nešto uvrijedila. Uglavnom, ljuta sam na nju. Svađam se s njom.

Ono što sam namjerno znala raditi je to da bih zamislila da stoji ispred mene i plače. Tužna je, plače, nesretna je našom situacijom. Zamišljala sam kako se trese od plača, kako širi ruke da ju utješim. Govori da joj je žao i da želi da se pomirimo. Gleda me s tugom i traži zagrljaj.

I nikada to nisam mogla dugo zamišljati. Odmah bi i mene srce zaboljelo i odmah sam imala nagon da ju zagrlim i utješim. Jednostavno se nisam više mogla ljutiti. Moja duša nije mogla podnijeti da se ljutim na nju. Javljalo bi mi se da je ona moja sestra i da ju jako volim.

Tako sam radila sa svima koji bi me ljutili. Zamišljala bih sličan scenarij i odmah bi me bijes napuštao. Kako bi me bijes napustio, tako bi mi se javljala čista ljubav. Bez bijesa i ljutnje, ljubav je mogla učiniti svoje. Počela sam nalaziti opravdanja za tuđe postupke.

Razmišljala bih o tome kako znam da me moja sestra voli. Ona je isto sigurno povrijeđena. Ona radi to što radi jer ne zna kako da mi priđe. Priznavala bih sebi kako je moguće da mi je možda i teško prići kada se u zadnje vrijeme stalno lako naljutim. Priznavala bih sebi kako i ja uvrijedim nju i kako mi je i samoj najlakše planuti na one najbliže i one koje najviše volim, pa je lako moguće da je i obrnuto.

Samom maštom bijes me puštao. Nije ni čudo kada bih ga samom maštom i prizvala.

Ako je moguće da samim svojim mislima imam čitave dijaloge u glavi u kojima se svađam s nekom osobom, zašto ne bih imala i dijaloge u kojima opraštamo jedno drugome? Dijaloge u kojima ta osoba meni govori da joj je žao, pa i ja njoj govorim da mi je žao?

Ne mora biti istina. Ne moram se nikada pomiriti s tom osobom. No, meni je lakše. Ja sam mirna. To je najbitnije. Da živim u miru.

Šta imam od toga da se svađam i vičem kako je neko grozan? Zar nije bolje da si opraštamo i da vičem “Ne, ti oprosti?” pogotovo ako je već odlučeno da se zbog svađe više nikada ne vidimo?

Zanimljivo je to kako mnogi vjeruju da je sve energija. I ako imam te dijaloge u glavi pune oprosta, kakvu energiju odašiljem? Energiju oprosta. I šta mislite, šta se onda dogodi kada dugo vremena vježbate u glavi dijalog oprosta, a ne dijalog svađe?

Razmislite o tome. Meni je pomoglo, svi dijalozi puni oprosta su se na kraju ostvarili”, zaključuje Maja Pernar.

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Knjige koje će vam pomoći da se opustite i poboljšate svoj život

Fosforesencija

Sofisticirana i slojevita knjiga Julije Baird, proglašena knjigom godine 2021. (Australian Book Industry Awards), odličan je spoj istraživačkog novinarstva, psihologije i autobiografije. Nagrađivana australska historičarka, spisateljica i novinarka u Fosforescenciji, među ostalim, opisuje mračno razdoblje života, kad su joj dijagnosticirali karcinom, te otkriva kako snije potonula u depresiju te pronašla novu životnu radost.

Ovo nije još jedna u nizu knjiga za samopomoć jer širinom tema i njihovom izvrsnom obradom čitateljima nudi znatno više. Fosforescencija nas vodi kroz većinu stanja koja život zna pružiti ili podmetnuti te nudi nit vodilju prenesenu iz bogatog životnog i profesionalnog iskustva hvaljene aktivistice.

Kako postići da ti se događaju dobre stvari 

Hit-knjiga španske psihijatrice i psihoterapeutkinje “Kako postići da ti se događaju dobre stvari” donosi praktične savjete za osviješten pristup životu temeljene na otkrićima iz neuroznanosti. Ova knjiga nudi obilje praktičnih savjeta o tome kako ostvariti ispunjenu egzistenciju. To, među ostalim, uključuje poznavanje i razumijevanje određenih dijelova našeg mozga, postavljanje zdravih ciljeva, vježbanje volje i samokontrole, njegovanje emocionalne inteligencije, razvijanje asertivnosti…

Sve što nismo preboljeli 

Sve što nismo preboljeli odmah po objavljivanju otisnuo se u književnu senzaciju, zavladavši Amazonovom top-listom najprodavanijih knjiga i TikTokom. Naomi Witt je u bijegu od svog vjenčanja i života, a na putu ostaje sama s kćeri svoje problematične sestre Tine. Knox Morgan s razlogom se ne petlja sa “zahtjevnim, romantičnim ženama”, ali pomoći će Naomi da se izvuče iz nevolje.

Zbogom, Izabel

U poslijeratnom Zagrebu porodica Rudija Vulasa, bivšeg münchenskog inovatora i sadašnjeg poduzetnika, živi svoj san: velika  kuća na Gornjem Prekrižju, zavidan vozni park i bogatstvo koje svakim danom raste. No upravo to mladu Izabel, Vulasovu kćer, čini metom zagrebačkog podzemlja. Igor Crneković, s druge strane, dijete je prosvjetnih radnika. Priključuje se zaštitarskoj firmi Mustela gdje je angažovan u neobičnu svrhu: bit će tjelohranitelj dobro štićene djevojke, prelijepe i fatalne Izabel. Novi roman Gorana Tribusona priča je o poslijeratnoj promjeni  i zagrebačkom Humphreyu Bogartu, naoružanom Smith & Wessonom i prijezirom prema društvenim konvencijama.

Vodeni ples

Zapadna Virginia sredinom 19. stoljeća. Dvanaestogodišnji rob Hiram Walker od rođenja živi na plantaži duhana Lockless, zajedno s majkom. Onoga dana kad vlasnik plantaže proda njegovu majku, nestaju i sva Hiramova sjećanja na nju. No ona mu u nasljeđe ostavlja rijedak dar – čudesnu moć koja ga je godinama poslije spasila od utapanja u rijeci. Nakon što se suočio sa smrtnom opasnošću, Hiram odlučuje pobjeći s plantaže, što dalje od jedinog svijeta koji poznaje.

I tako započinje njegovo neizvjesno putovanje od dekadentnog sjaja virdžinijske plantaže do tajnih gerilskih stanica u divljini američkog juga, od grobnice porobljenih do idealističkog pokreta za ukidanje ropstva na sjeveru, u Philadelphiji.

Na kraju obojica umiru

Roman newyorškog autora Adama Silvere osvojio je sve, od top-lista, relevantnih nagrada, kritike pa do publike. Mateo i Rufus primit će loše vijesti Agencije Death-Cast: danas će umrijeti. Oni su potpuni stranci, ali spletom okolnosti posljednje trenutke svojih života provest će zajedno. Ova potresna, ali i ohrabrujuća priča podsjeća nas kako nema života bez smrti, ali ni ljubavi bez gubitka. (ordinacija.hr)

Nastavite čitati

Život

Šta vrsta muzike koju volite govori o vašoj ličnosti

 Veza između vrste muzike koju volimo i ličnosti još nije dovoljno istražena, ali postoje neki rezultati koji pokazuju da oni ipak jesu povezani bar do neke mjere.

Naime, jedno istraživanje obuhvatilo je više od 36 hiljada ispitanika širom svijeta i oni su dobili zadatak da ocijene 104 muzička stila, a takođe su popunjavali i pitanja u vezi sa velikih pet crta ličnosti i svojom omiljenom muzikom.

Rezultati su pokazali da su ličnosti i muzički ukusi povezani, ali da tu postoje i drugi faktori.

Ovo su neki od zaključaka ko voli kakvu muziku:

Pop muziku vole ekstrovertni, iskreni i konvencionalni ljudi. Iako su oni vrijedni i imaju visoko samopouzdanje, pokazalo se da nisu toliko kreativni i opušteni kao ljubitelji drugih žanrova.

Rap i hip hop muziku slušaju ljudi koji takođe imaju visoko samopouzdanje, a koji su prilično otvoreni, uprkos stereotipu da su ljubitelji ove muzike agresivni, takva veza nije pronađena.

Ljudi koji slušaju country muziku uglavnom su vrijedni, druželjubivi i konzervativni. Iako su teme često povezane sa slomljenim srcem, ljudi koji slušaju country su uglavnom emotivno stabilni.

Iako rock i heavy metal muzika imaju veze sa bijesom i agresijom, fanovi ovih žanrova su nježni, kreativni i introvertni, pokazalo je istraživanje. Takođe imaju nisko samopouzdanje.

Fanovi indi žanra su introvertni, pametni i kreativni, ali manje vrijedni i nježniji od fanova drugih žanrova. Karakterišu ih i pasivnost, anksioznost i nisko samopouzdanje.

Dance muziku vole oni koji su uglavnom druželjubivi, asertivni i otvoreni za nova iskustva, ali manje nježni od ostalih.

Ljubitelji klasične muzike pokazali su se kao donekle introvertni, ali zadovoljni sami sobom. Pokazalo se da u sebi imaju kreativnosti i puno samopouzdanja.

Jazz, blues i soul muziku slušaju ekstroverti sa puno samopouzdanja, a oni su takođe i veoma kreativni, inteligentni i zadovoljni svojim životom.

Ovo istraživanje otkrilo je i da ljudi sebe često definišu kroz svoj muzički ukus i da ga koriste kao način da se nekom približe, zbog čega kritika njihovog muzičkog ukusa može djelovati kao kritika njih.

Nastavite čitati

Život

Djevojka pala vozački ispit bez da je upalila automobil, a razlog je nevjerovatan…

Djevojka (17) iz Lancashirea u Engleskoj pala je vozački ispit, a da nije stigla ni upaliti automobil i krenuti s vožnjom, prenosi LADbible.

Razlog pada je nevjerovatan i mnogi su, s kojima je podijelila ovu vijest, ostali šokirani.

Naime, kada je ispitivač sjeo u automobil primijetio je komadiće gumice za brisanje ispod svojih nogu i srušio djevojku jer je “automobil bio prljav i nespreman za vožnju”. Djevojka briznula u plač nakon što su je roditelji iznenadili novim psićem: ‘Drago nam je da smo se odvažili na ovaj potez’.

Najgore je, priča njezin otac Paul Turner, što automobil uopće nije njezin već od ispitivača kojima su ostali tragovi gumice jer su brisali nešto u svom zapisniku prije njezinog ispita.

“Nije kao da su bile prazne konzerve ili smeće posvuda… Cijela situacija je suluda. Raspravljali su se 10 minuta, ali nije popustio. Pala je ispit bez da je uopće vozila. Bila je žalosna i u suzama, a nije uspjela dobiti ni povrat novca koji je tražila jer priliku za ispit praktički nije ni dobila.”

Osim što je vozački ispit u Engleskoj trenutno 64 funte, odnosno 80 KM, Paul kaže kako se na isti čeka mjesecima što otežava samo polaganje jer prolazi puno vremena bez vožnje.

“Moja kći je toliko štedjela za ovo, baš je nepravedno.” Iz agencije za vožnju i sigurnost vozila (DVSA UK) dali su izjavu za medije:

“Izdane su smjernice da se automobili koji se koriste na vozačkim ispitima moraju očistiti prije testa kako bi se smanjila mogućnost zaraze koronavirusom. To se mora poštivati.” (Vecernji list)

Nastavite čitati

Top pet