Gledam prije neki dan “Sex&City” po milioniti put i ne mogu čudom da se načudim, kad prije nagurah ovolike godine da mi čak i sjećanje na prvo prikazivanje ovog serijala blijedi lagano.

A tada, prije 10-ak godina, glavne glumice su mi se činile uveliko kao prezrele baba-djevojke koje hvataju zadnji voz za udaju.

Srećom u nesreći, ja sam taj zadnji voz (po riječima mog bivšeg muža) uhvatila i (hvala njemu i nebesima) udala se. Ili što bi on rekao nakon razvoda “A jesam ti valjao, a?”. Iako sam nebrojeno puta na ovu izjavu poželjela da mu izvadim džigerice na suvo, kad pogledam sa aspekta ovog trulog, zaostalog, balkanskog društva i njega kao njegove reprezentativne muške jedinke – pa donekle i jeste u pravu. Nažalost.

No, mnoge moje prijateljice nisu imale takvu (ne)sreću. Naravno da svoje prekrasno dijete i presrećan život zasigurno ne dugujem bivšem, ali ćemo za potrebe ovog istraživanja to nazvati – od go.ana sam napravila prekrasnu pitu.

Elem, one što nisu imale takvu sreću, sada se u tridesetim suočavaju sa dva ozbiljna problema – kako naći iole podesnu mušku osobu za izabranika, kako odrediti je li kvalitetan genetski materijal i kako postići da ti dijete ne krene u osnovnu školu, a ti u penziju istovremeno.

Prije nego što počnem taksativno nabrajati razloge za to što se mogućnost pronalaženja podesnog partnera poslije 30-te rapidno smanjuje iz godine u godinu, a poslije 40-te je taj podvig ravan pronalasku 5000 eura na ulici, da se osvrnem na osnovne karakteristike mojih divnih prijateljica, poznanica i ostalih žena koje imaju preko trideset a nisu udate. Bez imalo šovinizma, samo na osnovu suvih nepobitnih činjenica.

Pa da krenemo od fizičkog izgleda. Riječ je najčešće o vrlo dopadljivom ženskom biću sa očuvanom karoserijom. Nisu je satrala djeca, muž, svekrva, spremanje slava, preslava, kuvanje, čišćenje, pranje, nerviranje oko prljavih čarapa, bačenih igračaka i pokušaji da od ničega napravi ručak. Njegovanih ruku, kose i tijela, izgleda često mlađa nego što jeste. Nosi se, što bi babe rekle, po posljednjoj modi, ako ne po posljednjoj onda po onoj na sniženju ali pažljivo probranoj, sve sa svim upareno i sa stilom.

Veselog je duha. Pozitivna i nasmijana i pored svih pritisaka rodbine i roditelja, vješto izbjegavajući porodična okupljanja (osim kad se mora za vjerske praznike) i pitanja „kad ćeš se udati“, „ima li šta novo“, „bogme ti je vrijeme“ i slično, svoj život organizuje tako da u njemu nema ni viška ni manjka. Izlazi i zabavlja se, priušti sebi ljetovanje, ponekad i dva, zimovanje, odlazak u spa na tretmane sa prijateljicama, odlaske u šoping ture. Ima stalan posao, auto i stan – na kredit ili bez njega ali njen je. Mentalno osviještena, upoznata sa svim tehnikama moći pozitivnog mišljenja, pozitivnog vibriranja i zakona privlačenja. Dakle, ništa joj, generalno, ne fali, možda ima i viška.

Ali.

Kao svako normalno i psihički zdravo biće, ona teži ka tome da sve to što ima i što planira sa nekim podijeli. Da se sa nekim budi, da se sa nekim smije. Da sa nekim putuje u aranžmanima za dvoje, da bar ponekad govori u množini kad priča o planovima. Da je neko voli, da dobije potomstvo. Da zajedno sjede na tremu dok gledaju zalaske sunca negdje u ovoj našoj vukojebini.

Ali.

Dok je završila fakultete, našla posao, kupila stan, kupila auto, shvatila u životu ko je, šta voli i šta ne voli, eto ti je trideseta. Neumoljiva istina kuca na vrata, a oko nje se roje nesrećno oženjeni koji traže djevojku, raspon njihovih godina od 20 do 85, a raspon djevojaka koje traže od 15 do 25. Da se čovjek pošteno ispovraća. Drugim riječima, ono što je ostalo od mogućih kandidata za brak krajnje je diskutabilno i teško prihvatljivo ženi koja je od dvadesete radila na tome da postane najbolja verzija sebe.

Dakle, šta ona to zatiče na tržištu, a da nije oženjeno, u dugoj vezi ili u zatvoru na izdržavanju kazne.

1. Nezrele šalabajzere – ovo može i da se oženi nekad ali samo zato što su mu se svi drugovi oženili, pa više nema s kim zore da dočekuje. To ne znači da će promijeniti stil i način života, već da će se oženiti samo da i to obavi pa će nastaviti po starom. Ako vam ne smeta da pod brakom podrazumijevate jednu osobu, tj. da prihvatite samački život udvoje, a posle rođenja djeteta titulu samohrane majke u braku, evo mušterije za poželjeti.

2. Mamine sinove – on će da se ženi tek kad njegovoj majci ponestane snage da pere, čisti, pegla, kuva, mazi, pazi pa ga ona natjera da dovede kući drugo dežurno magare. Moraćete prihvatiti da nikada, ama nikada, nećete ispeglati košulju kao njegova majka, da nikada neće kuvati kao njegova majka, da će sa romantičnog ručka udvoje nositi ostatak hrane majci, da neće moći da se vidi sa vama jer majka ima neke planove. Ako vam ne smeta život utroje gdje ste vi uvijek žrtva, on je odličan pacijent za brak.

3. Narcisoidne egocentrike – oni su se čuvali za pravu, trideset, četrdeset pa i više godina. Pod “čuvali” podrazumijevam – nisu se oženili ali su zato vodili toliko promiskuitetan život da bi im i Hju Hefner pozavidio. Žrtve navlače da lijepe riječi i gestove, na velikodušnost i šarm, nakon čega slijedi faza maltretiranja koja traje od sedam dana do 70 godina (koliko žrtva izdrži), pa onda faza odbacivanja jer niste dovoljno dobri, lijepi, pametni, ne zaslužujete ga… a da ste samo ovo rekli ili ono učinili, da samo znate sa njim, bili biste najvoljenija žena na svijetu. Ovako, prc. Moj savjet vam je bolje se udajte za drvo, kravu ili banderu, više ćete ljubavi dobiti.

4. Prestrašene od vezivanja – oni ne znaju hoće li da piške ili da kake, hoće li vezu ili varijantu, dopuštaju vam da se približite taman toliko da ne odete, ali vas nikad neće zaprositi. Sve dok se vaš odnos ne zove nikako i dok vaši i njegovi prijatelji ne znaju za vas, to može da funkcioniše. Onog momenta kad postavite pitanje ozbiljnosti vašeg odnosa, on je već nagulio na vrata. Ako znate da ćete živjeti 300 godina, možete pokušati da ga vežete za sebe. I nemojte mu zamjeriti, kad je imao 3 godine majka ga je jednom ostavila duže od 2 sata samog u kući. Traume su to.

5. Romantične napaćene duše – kao što im samo ime kaže, napaćeni. Njih niko ne razumije, oni samo traže ljubav, nesnađeni u životu i u svemiru, davno zapuštenog fizičkog izgleda i psihičkog stanja. Čitaju poeziju i skupljaju markice. Date im šansu da ne budete skot od žene, vucarate se s njima po izložbama, muzejima i kulturnim događajima par mjeseci. Ako vam u jednom PMS-u dopizdi njihovo prenemaganje pa dreknete da budu muško i da vam očiste auto od snijega makar jednom u životu, pobjeći će i više vam se nikad neće javiti.

6. Nedeklarisani gejevi – oni su još prije 15-ak godina shvatili da imaju čudne sklonosti, ali ih porodica i okolina nije podržala, pa i dalje vjeruju da će moći da se pomire sa time da ožene neku finu ženu ili hermafrodita. Prepoznaju se po tome što bolje znaju šta vam stoji od vas samih, koje su boje komplementarne, kad imate PMS. Jednog dana će dovesti dečka u kuću i saopštiti vam skandaloznu istinu. Za razliku od drugih kategorija, ovi muževi će vam biti jako dobri drugari. Ako možete da podnesete činjenicu da vas je neko iskoristio, onda je ovo kandidat za vas. Test za provjeru polne orijentacije: prebrojte im followere na Instagramu – među njima je oko 80% muškaraca i 20% žena.

7. Manijaci – iza sebe imaju serijal zlostavljanih bivših žena i djevojaka koje kriju k’o guja noge. Jezivo isprogramirane ljepote i s pogledom koji paralizuje plijen, oni će te obasipati pažnjom na prvih nekoliko sastanaka u toj mjeri da ne znaš šta te je snašlo, a onda će iz čista mira fizički nasrnuti na muškarca za stolom pored vašeg jer vas je „onako gledao“. S takvima su scene nasilja češće nego u filmovima Frensisa Forda Kopole, a o poštovanju nekih vaših prava na odlučivanje gdje ćete sjesti i šta ćete jesti nema ni govora. Možete eventualno da odlučite da dišete, ali ne glasno.

8. Beskrajne kombinacije gorepomenutih kategorija

9. Kategorija normalnih, uslovno rečeno – njih je najmanje, vrlo su šarenoliki i krasi ih samo jedna zajednička osobina – čine vas srećnim. Ako ih pronađete, vjerujte da ste se zasigurno tražili cijelog života. Ili da vam se poklapaju terapije. U svakom slučaju, važno je da ste srećni.

Šta dakle, učiniti? Kako se udati posle tridesete i pritom izbjeći prvih sedam pobrojanih kategorija? Evo jednostavnog odgovora: pustite i otpustite. Živite i uživajte. Nije brak smisao života. Lijepo je biti u lijepom braku, ali biti udata nije beskompromisni i kategorički uslov za sreću. Niti je uslov za rađanje i ostvarivanje u ulozi majke, ako vas to brine.

Ako ste do tridesete živjele srećno i zadovoljno bez toga, možete i narednih 30-40 godina. A ako i kada se pojavi onaj sa kojim nema potrebe da raspravljate o tome da li se vjenčati ili ne, sa kojim se razumijete osjećajima i pogledima, biće dobrodošao u vaš već srećan život.

Ako pak želite muža po svaku cijenu pa ste spremni na sve trule kompromise, onda vam savjetujem da štedite pare od svadbe – trebaće vam poslije razvoda.

Srećno!(lolamagazin.com)