Posjetite

Majčinstvo

Postavljanje granica djetetu: Kad postajemo prestrogi, a kad smo preblagi?

Svako roditeljsko “ne”, bilo verbalno ili neverbalno, izraz je postavljene granice. Vjerujem da ćemo se svi složiti da su granice nužno potrebne; ipak, mnogi roditelji muče se s odlučivanjem gdje ih zaista postaviti.

Djeca odgojena s dobrim granicama uče da su sama odgovorna za svoj život te da to donosi slobodu da žive život kako god žele, sve dok su spremni preuzeti odgovornost za posljedice svog ponašanja. A za odgovornu odraslu osobu, samo je nebo granica. – Henry Cloud.

To što djeca vole i trebaju granice ne znači da im se povremeno neće opirati – sigurno je da hoće i to je dio njihovih razvojnih zadaća.

Za većinu roditelja postavljanje granica je svakodnevnica.

Ne diraj to.
Ne guraj sestru.
Ostavi to.
To nije tvoje.
Ne viči.
Ne trči.

Kad postajemo prestrogi, a kad smo preblagi? Hoće li nam djeca biti pretjerano razmažena? Hoće li nas se bojati?

Zbog toga  smo u ovom članku odlučili progovoriti o najčešćim pitanjima vezanim za postavljanje granica djeci.

1. Vole li djeca granice?
Koliko god vam čudno zvučalo, djeca jako vole i trebaju granice. Kad su mali, vi kao roditelji izvor ste im informacija o vanjskom svijetu koji djeci često zna djelovati zastrašujuće i zbunjujuće. Da bi se ta zbunjenost smanjila te da bi djeca naučila ispravno prihvatati informacije iz vanjskog svijeta, važno je da imaju čvrst set pravila na koja se mogu osloniti. I mi odrasli osjećamo se sigurno kad znamo koja su pravila određene situacije; za djecu je to još važnije.

To što djeca vole i trebaju granice ne znači da im se povremeno neće opirati – sigurno je da hoće i to je dio njihovih razvojnih zadaća. Ipak, držanje do granica pomaže im da osvijeste odgovornost za svoje ponašanje te da se osjete sigurno i zaštićeno.

Ako vam djeca mogu vjerovati da se držite onoga što kažete, onda vam mogu vjerovati i da ćete njh zaštititi kad za tim bude potrebe.

2. Gdje postaviti granice?
Vjerujem da postavljanje granica iscrpljuje većinu roditelja – kad su djeca mala, svaka situacija može djelovati opasno i za većinu stvari imamo potrebu viknuti NE. Ipak, što više vičemo NE, djeca ga manje poštuju; naše NE postaje samo buka u pozadini.

Važno je, prije nego što postavimo granicu djetetu, razmisliti koliko je nama ta granica zaista važna i što bi se dogodilo da je ne postavimo. Svom djetetu određujemo sve – kad će jesti, šta će jesti, šta će obući, kad se može igrati, kad smije ići kod bake, kad će ići u park, kad će ići kući, kad mora nositi jaknu itd. Odgoj jako često može izgledati kao tamničarstvo. Zbog toga je važno da popustimo gdje možemo i da umjesto jednostavnog NE pokušamo usmjeriti dijete u neko prihvatljivije ponašanje.

Zamislite sljedeću situaciju.

Vaše petogodišnje dijete želi slagati toranj od staklenih čaša. Vjerujem da je prva reakcija koju imate instantno NE i NE. Zbog čega?
Vjerujem da je odgovor na to sigurnost – čaše se mogu razbiti i dijete se može ozlijediti.
Postoji li mogućnost da osigurate da se to ne dogodi? Npr. postavite neku spužvu kao podlogu?
Vjerojatno se dio vas i dalje boji – je li dijete dovoljno spretno?
Postoji li mogućnost da ga poučite kako da bude spretniji i slaže čvršći toranj?
Ako vam se ni to ne čini dovoljno sigurno, bi li vam bilo u redu da slaže plastične čaše?

Ovakav proces razmišljanja zahtijeva značajno više vremena i energije nego jednostavno odbacivanje djetetove ideje, ali pomaže i vama da shvatite gdje su tačno vaše granice i zbog čega vam je zapravo važno da ih se držite, a samim time povećava šanse da ćete ih se dosljedno držati.

Nemojte se čuditi ako uz ovakvo analiziranje odbacite većinu granica koje su vam se dosad činile važne. To je u redu. Pet jako važnih pravila koja se poštuju 100 posto vremena mnogo je bolje nego 30 pravila koja nemamo snage konzistentno održavati.

3. Kako formulisati granice?
Granice je važno formulisati što je jasnije i jednostavnije moguće. U vrlo ranoj dobi djeteta granice ćete najviše postavljati fizički – odmičući dijete od stvari koje ne želite da dira, postavljanjem ogradica i slično. Što su djeca starija, granice ćete češće postavljati verbalno. U verbalnom postavljanju granica vrlo je važno biti svjestan činjenice da ono što govorite ne mora nužno značiti isto vama i vašem djetetu.

Kad kažemo djetetu da “bude dobar”, znamo da pod time podrazumijevamo da ne trči, ne viče, ne razbija, ne grize i ne vuče drugu djecu za kosu i to očekujemo od njega. Ipak, dijete nije čulo ništa od tih poruka koje smo mi podrazumijevali i jako će se iznenaditi kad ga kaznimo za takvo ponašanje.

Važno je djetetu objasniti konkretna ponašanja koja su prihvatljiva i koja nisu te provjeriti s njim je li vas čulo i razumilo. Također, možete im uz to objasniti i posljedice kršenja postavljenih granica kako bi imali cjelovitu sliku o tome šta se od njih očekuje i šta se može dogoditi.

4. Šta kad se granice prekrše?
Kad govorimo o granicama, nužno moramo razmišljati i o situacijama kad se te granice pređu. Djeca će prelaziti granice – ponekad iz inata, a ponekad iz želje da nas testiraju i provjere držimo li se stvarno te granice i što će se dogoditi ako se ona pređe. Zbog neizbježnosti takvih situacija važno je unaprijed razmišljati o tom scenariju. Ako smo dobro postavili granice, njihovo kršenje trebalo bi dovoditi do logičnih i prirodnih posljedica. Da bi poruka bila jasna, važno je da se nakon kršenja granica događaju posljedice, a ne izvana nametnute i nepovezane kazne.

Na primjer, ako ste od djeteta tražili da pospremi sobu prije odlaska u park, a ono to nije napravilo, logična posljedica bila bi neodlazak u park sve dok ne pospremi sobu. Zadavanje neke druge kazne bi moglo djelovati zbunjujuće i nelogično. Također, kad nemamo jasno postavljene posljedice određenog ponašanja, povećava se vjerojatnost da reagiramo iz bijesa te da napravimo nešto što ćemo požaliti. (zadovoljna.dnevnik.hr)

Majčinstvo

Šta napraviti ako saznate da je vaše dijete “bully”?

Bullying se odnosi na kontinuirano, namjerno poduzimanje radnji kojima se drugoj osobi nanosi fizička ili emocionalna bol. 

Bullying u školi najčešće se pojavljuje u dva oblika – u obliku fizičkog i/ili verbalnog nasilja. Nasilje u školi ostavlja duboke i bolne psihološke posljedice za zlostavljano dijete. Nisko samopouzdanje, sklonost anksioznosti, depresiji i suicidalnim mislima samo su neke od posljedica koje zlostavljanje u školi može ostaviti na žrtvi.

Međutim, često se zapostavlja pitanje zašto određena djeca vrše nasilje nad drugom djecom. Za smanjenje nasilja u školi jako je bitno razumjeti izvore ovakvog antisocijalnog ponašanja i znati kako postupiti u situaciji ako saznate da je upravo vaše dijete bully.

Zašto neka djeca vrše bullying nad drugom djecom?

Bullying se može pojaviti u različitim oblicima, od fizičkog zlostavljanja do verbalnog nasilja. S razvojem tehnologije razvila se i virtualna verzija bullyinga – cyberbullying. Bullying u školi može uključivati:

– zadirkivanje i vrijeđanje
– uništavanje tuđih stvari
– udaranje i guranje
– namjerno izostavljanje osobe iz aktivnosti

Razlozi zašto neka djeca zlostavljaju drugu djecu mogu biti razni.

I sami su žrtve zlostavljanja – kada su i sami žrtve zlostavljanja, bilo u školi ili kod kuće, djeca se znaju okrenuti zlostavljanju druge djece. Osim toga, djeca ponekad zlostavljaju kako bi sami izbjegli zlostavljanje u školi.
Nisko samopouzdanje – zlostavljanje je ponekad reakcija djeteta na nisko samopouzdanje iz razloga što time dobiva na važnosti te mu to daje osjećaj kontrole i moći. U ovom slučaju važno je istražiti zašto dijete ima nisko samopouzdanje i pomoći mu izgraditi samopouzdanje na drugačije, zdravije načine.
Očekivanja drugih – percipirana očekivanja vršnjaka, roditelja ili učitelja itekako utječu na ponašanje djeteta. Djeca stoga ponekad vrše bullying jer misle da drugi to od njih očekuju ili kako bi se uklopili u društvo. Važno je pomoći djetetu da stekne prijatelje na način koji ne povrjeđuje druge osobe.
Svjedoče zlostavljanju kod kuće – kada je zlostavljanje (fizičko ili verbalno) “normalan” oblik odnosa kod kuće, djeca će vjerovatnije takav oblik odnosa prenijeti i izvan kuće, tj. u školu.

Neovisno o tome zašto dijete vrši agresiju nad drugim djetetom važno je poduzeti određene korake kako bi se zlostavljanje zaustavilo i kako bi se moglo pomoći i žrtvi i zlostavljaču.

Nekoliko je bitnih stavki i koraka koje morate poduzeti ukoliko saznate da je vaše dijete bully.

Komunikacija – ključna je u svakom odnosu, pa tako i u odnosu roditelja prema djetetu. Prije svega, važno je djetetu dati do znanja da ga volite, ali da se njegovo ponašanje mora promijeniti te da mu u tome možete pomoći. Nadalje, vrlo je važno razgovarati s djetetom kako biste dokučili korijen problema, tj. razloge vršenja nasilja. Način na koji reagujete na činjenicu da dijete vrši nasilje nad drugim djetetom uvelike ovisi o razlozima zbog kojih to radi.
Učenje empatije – razvijanje i poticanje empatije je izrazito važno za socijalni i emocionalni razvoj djeteta, ali i za cjelokupno funkcionisanje društva. Razgovarajte s djetetom o sagledavanju situacije iz perspektive drugog, zlostavljanog djeteta, o tome kako se to dijete osjeća zbog postupaka vašeg djeteta. Ponekad djeca nisu svjesna kakav uticaj njihove radnje imaju na druge osobe, stoga je potrebno osvijestiti činjenicu da nanose bol drugoj osobi. Vrlo je važno da dijete spozna zašto zlostavljanje druge osobe nikada nije prihvatljivo te kako postupati prema drugima na način koji uzima njihove osjećaje u obzir.
Učenje vještina regulacije emocija – zlostavljanje je često posljedica manjka vještina povezanih s regulacijom emocija. Nasilje može biti način na koji se dijete neprikladno nosi s emocijama. Učenje kontrole impulsa i nošenja s emocijama kao što su strah i ljutnja izrazito je korisno za djecu koja ih na neadekvatan način izražavaju.
Preuzimanje odgovornosti – spoznaja da je njihovo ponašanje bilo krivo i preuzimanje odgovornosti za to ponašanje iznimno su važne stavke za zaustavljanje maltretiranja. U razgovoru s djetetom smislite načine na koje se može ispričati drugom djetetu – usmenim izvinjenjem, pismom, kolačima koje zajedno ispečete ili pozivnicom na dječju zabavu. Vrlo je važno nastaviti nadzirati djetetovo ponašanje nakon toga i razgovarati o njegovim odnosima s vršnjacima. (krenizdravo.hr)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Emily Ratajkowski objavila sliku sa tromjesečnim sinom, koja je zgrozila korisnike društvenih mreža, pa zabranila komentarisanje…

Mladu majku, glumicu i manekenku Emily Ratajkowski, mnogi su krenuli ismijavati i napadati nakon što je objavila seriju fotografija s tromjesečnim sinom u rukama. Nakon kritika, više se nije moglo komentarisati na njenoj objavi

Američka glumica i model, Emily Ratajkowski (30) poznata je po objavljivanju izazovnih fotografija u kupaćim kostimima. U čast svog rođendana objavila je seriju takvih fotografija, na kojima drži tromjesečnog sina Sylvestra Apolla. Dok bi inače pažnju privuklo njeno tijelo, ovaj put svi su se fokusirali na to kako Emily drži dijete, prenosi 24sata.hr. Na fotografijama Emily, još poznata kao Emrata, sina pridržava rukom uz bok, ali je većinu njenih pratilaca uznemirilo što mu ne pridržava vrat i glavu.

Rođendanska večer s partnerom za putovanja iz snova – dodala je kao opis manekenka.

Glumica je uskoro onemogućila komentarisanje ispod objave, ali su se njeni kritičari brzo s Instagrama premjestili na Twitter kako bi jasno i glasno iskazali svoju nevjericu i pritom se narugali Emily. – Emrata dijete drži kao da je peškir za plažu i zatim ugasi komentare – komentarisala je jedna osoba slijed događaja. Drugi su je isto upitali zašto je to napravila, ali se glumica nije oglasila.

– Emrata nosi tu jadnu bebu kao da je je*ena torbica – našalili su se na Twitteru.

– Emrata je pokušala prepraviti način na koji se drže bebe, ali društvo nije bilo spremno – napisao je drugi Twitteraš.

– Znate onu nervozu koju osjećate kad vidite malu djecu koja razvlače svoje ljubimce? Tako se ja osjećam kad vidim kako Emily Ratajkowski drži živa bića – rekao je neko i dodao fotografije Emily sa sinom i s malim psom u rukama.

Nastavite čitati

Majčinstvo

Neukusne šale: 17 rečenica koje ljudi govore trudnicama bez ustručavanja

Postoji jedan znak koji nosite na čelu dok ste trudni: Ovaj znak kaže “Čak i ako te ne poznajem, ne ustručavaj mi se reći kako izgledam, što misliš o tome kako izgledam, kako ja izgledam u usporedbi sa tvojim očekivanjima ili drugim trudnicama koje znaš, dokle misliš da se moj cerviks proširio il bilo što drugo. Samo naprijed!”

U nastavku navodimo 17 stvari koje ljudi govore trudnicama.

Velika si kao kuća.

Ne izgledaš trudno s leđa. (U redu ako vam je komentator najbolji prijatelj. Inače NE!)

Bolje je da uskoro rodiš tu bebu ili ćeš eksplodirati.

Ajme kako si slatka. Podsjećaš me na Teletubbyse.

Sjećaš se onog koktela s rumom koji smo pili zajedno kad još nisi shvatila da si trudna? Da li se ikad brineš zbog toga?

Ne shvaćaj ovo pogrešno, ali u toj haljini izgledaš ogromno.

Jesi li sigurna da je unutra samo jedna beba?

Kako će izvući to iz tebe?

Imam prijateljicu koja treba roditi otprilike u isto vrijeme kad i ti i njen trbuh je dvostruko veći / upola manji od tvojeg.

Cipele su ti odvezane. Hahahahahahaha! Samo se šalim.

Postaju li kukovi svake žene toliko široki tokom trudnoće?

Zar te ne izluđuje kad razmišljaš o tome kako će se dijete smjestiti u vaginu?

Ako ti ovdje pukne vodenjak, plaćaš račun za pranje tepiha

Planiraš li dojiti?

Hoćeš li se roditi prirodnim putem ili dobiti epiduralnu?

Opa, čak se i tvoje lice udebljalo.

Kako uspijevaš voziti auto?

(Izvor: Miss.7mama)

Nastavite čitati

Top pet