Posjetite

Majčinstvo

Ekranizam je sličan autizmu: Dijete razvija unutrašnje svjetove

Često viđamo djecu, pa čak i bebe, kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone, tablete i druge ekrane, a ono o čemu mnogi roditelji ne razmišljaju je, da vrijeme provedeno ispred njih, može ostaviti velike posljedice po dječje zdravlje.

U stručnoj terminologiji psihoterapeuti koriste novi izraz “ekranizam”, koji označava negativne uticaje ekrana na mozak, a psiholozi tokom rada sa djecom najčešće primjenjuju neurofeedback terapiju.

Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale uslijed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.

Prema riječima psihološkinja i psihoterapeutkinje Ankice Baković, pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete “daje od sebe”.

“To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga – sanjarenje. Pokazalo se da postoje određena odstupanja od djece koja po rođenju nisu neurorizična, a u prvim godinama života, do treće, vide se podbacivanja. Pored svih dosadašnjih dijagnoza kojima se bavimo, a ciljano se misli na dijagnoze iz spektra pervazivnog razvojnog poremećaja, takvo dijete ne spada u tu kliničku sliku, a na ponašajnom planu jako je slično poteškoćama iz spektra autizma”, kazala je Baković.

Negativni uticaji ekrana

Objasnila je da tokom razgovora sa roditeljima dođe do informacija kako dijete u svojim prvim godinama života ispred ekrana dnevno provede četiri do pet sati, a neka djeca i više.

“Poteškoće koje vidimo u funkcionisanju djeteta u njegovim prvim godinama života često su izazvane dugotrajnim boravkom ispred ekrana. Dugotrajno se smatra sve što je duže od pola sata, s tim da neuropedijatri kažu da do djetetove treće godine to ne bi trebalo biti ni pola sata. Djeca sa kojom se ja bavim, ispred ekrana bila su četiri, pet ili više sati ukupno tokom dana. Dijete gleda u mobilni ili tablet ujutro dok jede, dok mama napravi ručak, nakon što malo odspava opet je ispred ekrana, pa ponovo dok jede… “, dodala je.

Prema njemim riječima, tako provedeno vrijeme može imati dva negativna uticaja.

“Prvi je to da dijete uvježbava ono čemu je izloženo. Ako je dijete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvježbava komunicirati sa ekranima. U prvim kontaktima djeteta sa ekranom, ono pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počne zatvarati u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji. Kasnije tu imamo kliničku sliku koja izgleda kao “orjentisanost prema sebi”, što mi često čujemo kao pojam sanjarenja”, objasnila je.

Psihološkinja je dodala da dijete tada razvija “unutrašnje svjetove”, koji su nezavisni od onog u kome žive.

“U ranoj životnoj dobi je naučeno da u ekranu postoji jedan svijet, a dijete za sebe razvija drugi svijet i ta dva svijeta između sebe ne komuniciraju. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran, jer ekran se ne usklađuje sa djetetom i ne prati njegovu komunikaciju, pa je onda dječiji mozak uvježban u isključivanje. Kada vidimo da se to otelo kontroli, da dijete ne vidi drugu djecu, povlači se u svoje svjetove i kutke, ili kada mi nešto pričamo a ono nas ignoriše, ne obraća pažnju na braću i sestre, nove goste i slično, onda je sitacija alarmantna”, naglasila je.

Ono što je veoma važno znati, smatra ona, je da “ono što uvježbava, dijete na kraju i uvježba”.

“Djeca se rađaju zdrava, a zdrav mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen, uvježbava. Ako ga stavite ispred ekrana, on se uvježbava u svojim isključivanjima”, rekla je.

Druga negativnost koja proizilazi iz ekranizma, navodi Baković, je to što je dijete zbog vremena koje je provelo ispred ekrana propustilo mnogo toga, zbog čega mu je pričinjena ogromna šteta.

“Pored toga što je mozak djeteta bio jednosmjerno stimulisan u ranom životnom periodu, druga je šteta da svi ostali centri nisu bili stimulisani. Roditelji nama prsiholozima često dođu nakon neuropedijatra koji im je rekao da je magnet mozga uredan, ali njima nije jasno zašto dijete ne govori. Zdrave ćelije u mozgu, zdravi neuroni su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan kognitivni razvoj. Ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama sagraditi. Materijal može propasti. Iako ste imali sve, nemate kuću. Tako je i za zdrave ćelije u mozgu, jer one ne znače uredan kognitivni razvoj. Nužan je podražaj iz okoline”, naglasila je.

Mozak funkcioniše po zakonima prirode

U ranoj životnoj dobi djeteta postoje optimalne faze razvoja i periodi kada se treba uspostaviti, sposobnost fokusa, koordinacije govora, mišićne ekspresije, uspostavljanja kontakta vidom i slično.

“Naš mozak je dio prirode i on funkcioniše po zakonima prirode. Postoje tačno određeni periodi u razvoju djeteta šta se u kognitivno-mentalnom planu razvija svaki mjesec. Zna se koje sposobnosti djeteta se u kojem mjesecu života razvijaju, ali neće same od sebe, već uz podražaj iz okoline. Ako dijete ostane pod staklenim zvonom, izolovano od tog podražaja i “vegetira” ispred ekrana, neuroni se međusobno ne povezuju sami od sebe. Da bi se te ćelije u mozgu povezale, nastaju sinapse, mreža neurona, a mreža neurona je sposobnost. Prvi korak u tome nedostaje zbog ekranizma, a to je stimulacija iz okoline, plus jednosmjerna stimulacija koja dijete okreće prema njemu i zatvara ga, gdje imamo autističnu sliku i usporen jezičko-govorni razvoj”, objasnila je Baković.

Nerijetko joj se kroz rad dešavalo da dođe majka sa djetetom koje ne govori jezik kojim pričaju njegovi roditelji, već naprimjer engleski.

“To se dešava kada je dijete u toj jednosmjernoj komunikaciji bilo toliko uporno za preživljavanjem, pa čak i sa ekranom koji s njim nije pričao, da je počelo ponavljati za njim. Ekran s djetetom ne uspostavlja komunikaciju, ali iz očaja da komunicira s nekim, dijete počinje komunicirati u smislu klipova koje kupi iz sadržaja kojima je izloženo. Pustite djecu u baru, blato, drvo, kamen, da se suživi i stimuliše mozak”, istakla je.

Ovom problemu pristupa se u sklopu neurofeedback terapije. Psihološkinja navodi kako najprije napravi kliničku sliku djeteta, koja je ista u autizmu i pseudo-autizmu.

“Slika je ista, ali je tempo napredovanja djeteta različit. Kod prve kliničke slike – autizma, napredovanje je mnogo, mnogo sporije. Neurofeedback služi da smanji intenzitet poteškoća, ali mi je cilj raditi i prevenciju. Meni je sada na terapijama dominantno 2018. godište. Trudim pričati o tome, promovisati… Roditelji, koji dođu kod mene i spoznaju istinu da su učesnici štete koja je napravljena kod djeteta, su očajni. Ja im kažem “nemate koristi od tog očaja, hajde da sada dijete iščupamo, a vi promovišite okolo i pričajte. Ekrani za djecu ne dolaze u obzir”, zaključila je. (cdm.me)

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Majčinstvo

Šta napraviti ako saznate da je vaše dijete “bully”?

Bullying se odnosi na kontinuirano, namjerno poduzimanje radnji kojima se drugoj osobi nanosi fizička ili emocionalna bol. 

Bullying u školi najčešće se pojavljuje u dva oblika – u obliku fizičkog i/ili verbalnog nasilja. Nasilje u školi ostavlja duboke i bolne psihološke posljedice za zlostavljano dijete. Nisko samopouzdanje, sklonost anksioznosti, depresiji i suicidalnim mislima samo su neke od posljedica koje zlostavljanje u školi može ostaviti na žrtvi.

Međutim, često se zapostavlja pitanje zašto određena djeca vrše nasilje nad drugom djecom. Za smanjenje nasilja u školi jako je bitno razumjeti izvore ovakvog antisocijalnog ponašanja i znati kako postupiti u situaciji ako saznate da je upravo vaše dijete bully.

Zašto neka djeca vrše bullying nad drugom djecom?

Bullying se može pojaviti u različitim oblicima, od fizičkog zlostavljanja do verbalnog nasilja. S razvojem tehnologije razvila se i virtualna verzija bullyinga – cyberbullying. Bullying u školi može uključivati:

– zadirkivanje i vrijeđanje
– uništavanje tuđih stvari
– udaranje i guranje
– namjerno izostavljanje osobe iz aktivnosti

Razlozi zašto neka djeca zlostavljaju drugu djecu mogu biti razni.

I sami su žrtve zlostavljanja – kada su i sami žrtve zlostavljanja, bilo u školi ili kod kuće, djeca se znaju okrenuti zlostavljanju druge djece. Osim toga, djeca ponekad zlostavljaju kako bi sami izbjegli zlostavljanje u školi.
Nisko samopouzdanje – zlostavljanje je ponekad reakcija djeteta na nisko samopouzdanje iz razloga što time dobiva na važnosti te mu to daje osjećaj kontrole i moći. U ovom slučaju važno je istražiti zašto dijete ima nisko samopouzdanje i pomoći mu izgraditi samopouzdanje na drugačije, zdravije načine.
Očekivanja drugih – percipirana očekivanja vršnjaka, roditelja ili učitelja itekako utječu na ponašanje djeteta. Djeca stoga ponekad vrše bullying jer misle da drugi to od njih očekuju ili kako bi se uklopili u društvo. Važno je pomoći djetetu da stekne prijatelje na način koji ne povrjeđuje druge osobe.
Svjedoče zlostavljanju kod kuće – kada je zlostavljanje (fizičko ili verbalno) “normalan” oblik odnosa kod kuće, djeca će vjerovatnije takav oblik odnosa prenijeti i izvan kuće, tj. u školu.

Neovisno o tome zašto dijete vrši agresiju nad drugim djetetom važno je poduzeti određene korake kako bi se zlostavljanje zaustavilo i kako bi se moglo pomoći i žrtvi i zlostavljaču.

Nekoliko je bitnih stavki i koraka koje morate poduzeti ukoliko saznate da je vaše dijete bully.

Komunikacija – ključna je u svakom odnosu, pa tako i u odnosu roditelja prema djetetu. Prije svega, važno je djetetu dati do znanja da ga volite, ali da se njegovo ponašanje mora promijeniti te da mu u tome možete pomoći. Nadalje, vrlo je važno razgovarati s djetetom kako biste dokučili korijen problema, tj. razloge vršenja nasilja. Način na koji reagujete na činjenicu da dijete vrši nasilje nad drugim djetetom uvelike ovisi o razlozima zbog kojih to radi.
Učenje empatije – razvijanje i poticanje empatije je izrazito važno za socijalni i emocionalni razvoj djeteta, ali i za cjelokupno funkcionisanje društva. Razgovarajte s djetetom o sagledavanju situacije iz perspektive drugog, zlostavljanog djeteta, o tome kako se to dijete osjeća zbog postupaka vašeg djeteta. Ponekad djeca nisu svjesna kakav uticaj njihove radnje imaju na druge osobe, stoga je potrebno osvijestiti činjenicu da nanose bol drugoj osobi. Vrlo je važno da dijete spozna zašto zlostavljanje druge osobe nikada nije prihvatljivo te kako postupati prema drugima na način koji uzima njihove osjećaje u obzir.
Učenje vještina regulacije emocija – zlostavljanje je često posljedica manjka vještina povezanih s regulacijom emocija. Nasilje može biti način na koji se dijete neprikladno nosi s emocijama. Učenje kontrole impulsa i nošenja s emocijama kao što su strah i ljutnja izrazito je korisno za djecu koja ih na neadekvatan način izražavaju.
Preuzimanje odgovornosti – spoznaja da je njihovo ponašanje bilo krivo i preuzimanje odgovornosti za to ponašanje iznimno su važne stavke za zaustavljanje maltretiranja. U razgovoru s djetetom smislite načine na koje se može ispričati drugom djetetu – usmenim izvinjenjem, pismom, kolačima koje zajedno ispečete ili pozivnicom na dječju zabavu. Vrlo je važno nastaviti nadzirati djetetovo ponašanje nakon toga i razgovarati o njegovim odnosima s vršnjacima. (krenizdravo.hr)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Emily Ratajkowski objavila sliku sa tromjesečnim sinom, koja je zgrozila korisnike društvenih mreža, pa zabranila komentarisanje…

Mladu majku, glumicu i manekenku Emily Ratajkowski, mnogi su krenuli ismijavati i napadati nakon što je objavila seriju fotografija s tromjesečnim sinom u rukama. Nakon kritika, više se nije moglo komentarisati na njenoj objavi

Američka glumica i model, Emily Ratajkowski (30) poznata je po objavljivanju izazovnih fotografija u kupaćim kostimima. U čast svog rođendana objavila je seriju takvih fotografija, na kojima drži tromjesečnog sina Sylvestra Apolla. Dok bi inače pažnju privuklo njeno tijelo, ovaj put svi su se fokusirali na to kako Emily drži dijete, prenosi 24sata.hr. Na fotografijama Emily, još poznata kao Emrata, sina pridržava rukom uz bok, ali je većinu njenih pratilaca uznemirilo što mu ne pridržava vrat i glavu.

Rođendanska večer s partnerom za putovanja iz snova – dodala je kao opis manekenka.

Glumica je uskoro onemogućila komentarisanje ispod objave, ali su se njeni kritičari brzo s Instagrama premjestili na Twitter kako bi jasno i glasno iskazali svoju nevjericu i pritom se narugali Emily. – Emrata dijete drži kao da je peškir za plažu i zatim ugasi komentare – komentarisala je jedna osoba slijed događaja. Drugi su je isto upitali zašto je to napravila, ali se glumica nije oglasila.

– Emrata nosi tu jadnu bebu kao da je je*ena torbica – našalili su se na Twitteru.

– Emrata je pokušala prepraviti način na koji se drže bebe, ali društvo nije bilo spremno – napisao je drugi Twitteraš.

– Znate onu nervozu koju osjećate kad vidite malu djecu koja razvlače svoje ljubimce? Tako se ja osjećam kad vidim kako Emily Ratajkowski drži živa bića – rekao je neko i dodao fotografije Emily sa sinom i s malim psom u rukama.

Nastavite čitati

Majčinstvo

Neukusne šale: 17 rečenica koje ljudi govore trudnicama bez ustručavanja

Postoji jedan znak koji nosite na čelu dok ste trudni: Ovaj znak kaže “Čak i ako te ne poznajem, ne ustručavaj mi se reći kako izgledam, što misliš o tome kako izgledam, kako ja izgledam u usporedbi sa tvojim očekivanjima ili drugim trudnicama koje znaš, dokle misliš da se moj cerviks proširio il bilo što drugo. Samo naprijed!”

U nastavku navodimo 17 stvari koje ljudi govore trudnicama.

Velika si kao kuća.

Ne izgledaš trudno s leđa. (U redu ako vam je komentator najbolji prijatelj. Inače NE!)

Bolje je da uskoro rodiš tu bebu ili ćeš eksplodirati.

Ajme kako si slatka. Podsjećaš me na Teletubbyse.

Sjećaš se onog koktela s rumom koji smo pili zajedno kad još nisi shvatila da si trudna? Da li se ikad brineš zbog toga?

Ne shvaćaj ovo pogrešno, ali u toj haljini izgledaš ogromno.

Jesi li sigurna da je unutra samo jedna beba?

Kako će izvući to iz tebe?

Imam prijateljicu koja treba roditi otprilike u isto vrijeme kad i ti i njen trbuh je dvostruko veći / upola manji od tvojeg.

Cipele su ti odvezane. Hahahahahahaha! Samo se šalim.

Postaju li kukovi svake žene toliko široki tokom trudnoće?

Zar te ne izluđuje kad razmišljaš o tome kako će se dijete smjestiti u vaginu?

Ako ti ovdje pukne vodenjak, plaćaš račun za pranje tepiha

Planiraš li dojiti?

Hoćeš li se roditi prirodnim putem ili dobiti epiduralnu?

Opa, čak se i tvoje lice udebljalo.

Kako uspijevaš voziti auto?

(Izvor: Miss.7mama)

Nastavite čitati

Top pet