Posjetite

Majčinstvo

Ekranizam je sličan autizmu: Dijete razvija unutrašnje svjetove

Često viđamo djecu, pa čak i bebe, kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone, tablete i druge ekrane, a ono o čemu mnogi roditelji ne razmišljaju je, da vrijeme provedeno ispred njih, može ostaviti velike posljedice po dječje zdravlje.

U stručnoj terminologiji psihoterapeuti koriste novi izraz “ekranizam”, koji označava negativne uticaje ekrana na mozak, a psiholozi tokom rada sa djecom najčešće primjenjuju neurofeedback terapiju.

Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale uslijed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.

Prema riječima psihološkinja i psihoterapeutkinje Ankice Baković, pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete “daje od sebe”.

“To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga – sanjarenje. Pokazalo se da postoje određena odstupanja od djece koja po rođenju nisu neurorizična, a u prvim godinama života, do treće, vide se podbacivanja. Pored svih dosadašnjih dijagnoza kojima se bavimo, a ciljano se misli na dijagnoze iz spektra pervazivnog razvojnog poremećaja, takvo dijete ne spada u tu kliničku sliku, a na ponašajnom planu jako je slično poteškoćama iz spektra autizma”, kazala je Baković.

Negativni uticaji ekrana

Objasnila je da tokom razgovora sa roditeljima dođe do informacija kako dijete u svojim prvim godinama života ispred ekrana dnevno provede četiri do pet sati, a neka djeca i više.

“Poteškoće koje vidimo u funkcionisanju djeteta u njegovim prvim godinama života često su izazvane dugotrajnim boravkom ispred ekrana. Dugotrajno se smatra sve što je duže od pola sata, s tim da neuropedijatri kažu da do djetetove treće godine to ne bi trebalo biti ni pola sata. Djeca sa kojom se ja bavim, ispred ekrana bila su četiri, pet ili više sati ukupno tokom dana. Dijete gleda u mobilni ili tablet ujutro dok jede, dok mama napravi ručak, nakon što malo odspava opet je ispred ekrana, pa ponovo dok jede… “, dodala je.

Prema njemim riječima, tako provedeno vrijeme može imati dva negativna uticaja.

“Prvi je to da dijete uvježbava ono čemu je izloženo. Ako je dijete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvježbava komunicirati sa ekranima. U prvim kontaktima djeteta sa ekranom, ono pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počne zatvarati u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji. Kasnije tu imamo kliničku sliku koja izgleda kao “orjentisanost prema sebi”, što mi često čujemo kao pojam sanjarenja”, objasnila je.

Psihološkinja je dodala da dijete tada razvija “unutrašnje svjetove”, koji su nezavisni od onog u kome žive.

“U ranoj životnoj dobi je naučeno da u ekranu postoji jedan svijet, a dijete za sebe razvija drugi svijet i ta dva svijeta između sebe ne komuniciraju. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran, jer ekran se ne usklađuje sa djetetom i ne prati njegovu komunikaciju, pa je onda dječiji mozak uvježban u isključivanje. Kada vidimo da se to otelo kontroli, da dijete ne vidi drugu djecu, povlači se u svoje svjetove i kutke, ili kada mi nešto pričamo a ono nas ignoriše, ne obraća pažnju na braću i sestre, nove goste i slično, onda je sitacija alarmantna”, naglasila je.

Ono što je veoma važno znati, smatra ona, je da “ono što uvježbava, dijete na kraju i uvježba”.

“Djeca se rađaju zdrava, a zdrav mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen, uvježbava. Ako ga stavite ispred ekrana, on se uvježbava u svojim isključivanjima”, rekla je.

Druga negativnost koja proizilazi iz ekranizma, navodi Baković, je to što je dijete zbog vremena koje je provelo ispred ekrana propustilo mnogo toga, zbog čega mu je pričinjena ogromna šteta.

“Pored toga što je mozak djeteta bio jednosmjerno stimulisan u ranom životnom periodu, druga je šteta da svi ostali centri nisu bili stimulisani. Roditelji nama prsiholozima često dođu nakon neuropedijatra koji im je rekao da je magnet mozga uredan, ali njima nije jasno zašto dijete ne govori. Zdrave ćelije u mozgu, zdravi neuroni su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan kognitivni razvoj. Ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama sagraditi. Materijal može propasti. Iako ste imali sve, nemate kuću. Tako je i za zdrave ćelije u mozgu, jer one ne znače uredan kognitivni razvoj. Nužan je podražaj iz okoline”, naglasila je.

Mozak funkcioniše po zakonima prirode

U ranoj životnoj dobi djeteta postoje optimalne faze razvoja i periodi kada se treba uspostaviti, sposobnost fokusa, koordinacije govora, mišićne ekspresije, uspostavljanja kontakta vidom i slično.

“Naš mozak je dio prirode i on funkcioniše po zakonima prirode. Postoje tačno određeni periodi u razvoju djeteta šta se u kognitivno-mentalnom planu razvija svaki mjesec. Zna se koje sposobnosti djeteta se u kojem mjesecu života razvijaju, ali neće same od sebe, već uz podražaj iz okoline. Ako dijete ostane pod staklenim zvonom, izolovano od tog podražaja i “vegetira” ispred ekrana, neuroni se međusobno ne povezuju sami od sebe. Da bi se te ćelije u mozgu povezale, nastaju sinapse, mreža neurona, a mreža neurona je sposobnost. Prvi korak u tome nedostaje zbog ekranizma, a to je stimulacija iz okoline, plus jednosmjerna stimulacija koja dijete okreće prema njemu i zatvara ga, gdje imamo autističnu sliku i usporen jezičko-govorni razvoj”, objasnila je Baković.

Nerijetko joj se kroz rad dešavalo da dođe majka sa djetetom koje ne govori jezik kojim pričaju njegovi roditelji, već naprimjer engleski.

“To se dešava kada je dijete u toj jednosmjernoj komunikaciji bilo toliko uporno za preživljavanjem, pa čak i sa ekranom koji s njim nije pričao, da je počelo ponavljati za njim. Ekran s djetetom ne uspostavlja komunikaciju, ali iz očaja da komunicira s nekim, dijete počinje komunicirati u smislu klipova koje kupi iz sadržaja kojima je izloženo. Pustite djecu u baru, blato, drvo, kamen, da se suživi i stimuliše mozak”, istakla je.

Ovom problemu pristupa se u sklopu neurofeedback terapije. Psihološkinja navodi kako najprije napravi kliničku sliku djeteta, koja je ista u autizmu i pseudo-autizmu.

“Slika je ista, ali je tempo napredovanja djeteta različit. Kod prve kliničke slike – autizma, napredovanje je mnogo, mnogo sporije. Neurofeedback služi da smanji intenzitet poteškoća, ali mi je cilj raditi i prevenciju. Meni je sada na terapijama dominantno 2018. godište. Trudim pričati o tome, promovisati… Roditelji, koji dođu kod mene i spoznaju istinu da su učesnici štete koja je napravljena kod djeteta, su očajni. Ja im kažem “nemate koristi od tog očaja, hajde da sada dijete iščupamo, a vi promovišite okolo i pričajte. Ekrani za djecu ne dolaze u obzir”, zaključila je. (cdm.me)

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Majčinstvo

Neukusne šale: 17 rečenica koje ljudi govore trudnicama bez ustručavanja

Postoji jedan znak koji nosite na čelu dok ste trudni: Ovaj znak kaže “Čak i ako te ne poznajem, ne ustručavaj mi se reći kako izgledam, što misliš o tome kako izgledam, kako ja izgledam u usporedbi sa tvojim očekivanjima ili drugim trudnicama koje znaš, dokle misliš da se moj cerviks proširio il bilo što drugo. Samo naprijed!”

U nastavku navodimo 17 stvari koje ljudi govore trudnicama.

Velika si kao kuća.

Ne izgledaš trudno s leđa. (U redu ako vam je komentator najbolji prijatelj. Inače NE!)

Bolje je da uskoro rodiš tu bebu ili ćeš eksplodirati.

Ajme kako si slatka. Podsjećaš me na Teletubbyse.

Sjećaš se onog koktela s rumom koji smo pili zajedno kad još nisi shvatila da si trudna? Da li se ikad brineš zbog toga?

Ne shvaćaj ovo pogrešno, ali u toj haljini izgledaš ogromno.

Jesi li sigurna da je unutra samo jedna beba?

Kako će izvući to iz tebe?

Imam prijateljicu koja treba roditi otprilike u isto vrijeme kad i ti i njen trbuh je dvostruko veći / upola manji od tvojeg.

Cipele su ti odvezane. Hahahahahahaha! Samo se šalim.

Postaju li kukovi svake žene toliko široki tokom trudnoće?

Zar te ne izluđuje kad razmišljaš o tome kako će se dijete smjestiti u vaginu?

Ako ti ovdje pukne vodenjak, plaćaš račun za pranje tepiha

Planiraš li dojiti?

Hoćeš li se roditi prirodnim putem ili dobiti epiduralnu?

Opa, čak se i tvoje lice udebljalo.

Kako uspijevaš voziti auto?

(Izvor: Miss.7mama)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Da li godine majke utiču na inteligenciju djeteta?

Žene danas uglavnom rađaju kasnije nego što je to bio slučaj sa ženama prije nekoliko decenija, a razlozi za to su brojni.

Kada će žena roditi zavisi od mnogo čega – kada je pronašla odgovarajućeg partnera, kada se ona osjeća psihički spremno za dijete. A da li godine majke mogu da utiču na inteligenciju djeteta?

Ako je vjerovati istraživanjima, mogu. Sprovedene studije su pokazale da majke u tridesetim rađaju pametniju djecu nego žene u dvadesetim ili četrdesetim.

Istraživanje u kojem je učestvovalo 18.000 djece u Velikoj Britaniji pratilo je njihov razvoj, kako bi ispitali uticaj majčinih godina na inteligenciju djece.

Utvrđeno je da djeca koju su mame rodile u tridesetim godinama imaju bolje kognitivne sposobnosti u odnosu na mališane čije su majke u dvadesetim ili četrdesetim.  Osim toga, pokazalo se da žene koje su djecu rodile u četrdesetim u igri sa djecom provode manje vremena nego neke mlađe majke, i njihova djeca su sklonija gojaznosti.

“Žene koje prvo dijete dobiju u tridesetim godinama uglavnom su obrazovane, bolje zarađuju, veće su šanse da su u stabilnoj vezi, vode zdraviji život, redovno idu kod ljekara i trudnoće su planirane”, kaže jedna od autorki istraživanja Alis Goazis.

Ona ističe da su, pak, starije majke manje sklone pušenju, one češće doje svoje bebe i češće im čitaju knjige.

Dakle, kada se sve sabere i oduzme, moglo bi se reći da u kojim god godinama rodite bebu, to ima svojih prednosti i mana. Tako da, ipak su najbolje godine za rađanje onda kada se vi osjetite spremnim da budete roditelj. (cdm.me)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Povratak u školu: Kako se nositi sa anksioznošću kod djece

Većina roditelja i učenika vjerojatno bi se složila da prelaz na internetsko školovanje u martu  nije baš dalo najbolje rezultate.

Dakle, mnogi će najvjerojatnije imati neki vid  tjeskobe zbog povratka u školu ove jeseni – bilo da se radi o internetskim ili školskim časovima.

Taj povratak vjerojatno izaziva anksioznost zbog duge odsutnosti iz te rutine i okruženja, kao i mogućih strahova od obolijevanja.

Week.ba vam donosi nekoliko savjeta kako se suočiti sa novonastalim izazovima:

1. Suočite se prvo sa svojom vlastitom anksioznošću

Anksiozni roditelji imaju tendenciju da se i njihova djeca osjećaju anksioznije. Kao roditelji, morate naučiti kako kontrolisati svoje emocije, kako biste mogli pomoći i svojoj djeci.

Naravno, vaša anksioznost je potpuno razumljiva. Ovo je teška situacija i možda niste imali toliko vremena da se suočite sa tim.  Najvažnije je prepoznati da vaša osjećanja  imaju smisla, ali i da kroz to možete proći. Obavezno dijelite svoje anksiozne misli i osjećaje s drugim odraslim osobama. Sa vašom djecom razgovarajte kao sa odraslim osobama i sasvim je ok reći da se mama/tata takođe plaše ali pokažite im vaše tehnike kako to rješavate, tako što  odvojite dodatno vrijeme za dugu šetnju, razgovor s prijateljem ili podsjetite sebe da ste otporni i da će sve biti u redu. Možda mogu i sami primijeniti slične strategije suočavanja.

 

2. Pitajte kako se vaše dijete osjeća

Sasvim je uredu da pitate vaše dijete kako se osjeća, to je čak i poželjno.  Izbjegavajte pretpostavke da su zabrinuti.

Možete pokušati na slijedeći način: “Mnogi ljudi se mogu osjećati anksiozno, uzbuđeno, nervozno ili su neka kombinacija tih osjećaja u vezi s nadolazećom školskom godinom. Kako se ti osjećaš?”

Izbjegavajte sve što sugeriše da se ne bi trebali tako osjećati ili da njihovi osjećaji nisu važni, valjani ili stvarni.

3. Potvrdite njihova osjećanja

Kada govorimo o validaciji, najvažnija stvar koju možete učiniti je da svojoj djeci date do znanja da su njihovi osjećaji potpuno očekivani, prirodni i normalni.

4. Osmislite plan kako pomoći djetetu kroz školsku anksioznost

Bez obzira da  li je vaše dijete ranije osjećalo anksioznost i ima neku ideju kako to riješiti ili ne, važno je smisliti zajednički plan kako ćete se zajedno nositi sa situacijom.

To bi moglo izgledati  poput meditacije, pisanja dnevnika, razgovora ujutro i poslije škole ili postupnog ulaska u školsku rutinu nekoliko dana prije kako bi se osjećali spremno.

5. Budite strpljivi i znajte da se u ovoj situaciji očekuje anksioznost

Prolazimo kroz zaista izazovno vrijeme u našem svijetu. Ima smisla da smo ponekad anksiozni, razdražljivi, osjećamo se usamljeno.

Najbolje je podsjetiti sebe da u nemogućim situacijama radite najbolje što možete i da je najvažniji način na koji se odnosite prema sebi i svojim voljenima.

Pokažite sebi malo suosjećanja, milosti i strpljenja i zaista naporno radite na tome da to prebacite i na svoju djecu.

Nastavite čitati

Top pet