Ljudi su u prošlosti vjerovali da je kišnica najčišći oblik vode. Ostaje li istina do sada? Ili se sastav kišnice mijenjao kroz godine? 

Kišnica ostaje najčešći oblik sve dok ne dođe na površinu. Onečišćenje u zraku, međutim, može utjecati na ovu čistu i destiliranu kišnicu. Je li još uvijek sigurno koristiti kišnicu za kupanje? Ili kišnica uzrokuje ćelavost?

Odgovor ovisi o nekoliko faktora.

Dakle, čini li kišnica vašu kosu mekom? Odgovor je da! 

Za razliku od kućne vode, kišnica je meka voda. Ne sadrži dodatke poput fluora ili hlora koji utječu na teksturu vaše kose, prenosi Week.ba

Te su hemikalije bitne kako bi voda iz slavine bila sigurna za kuhanje. Ali to nije najbolja voda za pranje kose. Pranje kose bez ovih dodataka za sušenje kose bolje je za naše vlasište. To čini kišnicu boljim izborom za mekšu i glatku kosu.

Za kosu

Kišnica prirodno čisti vašu kosu. Omekšava kosu, potiče zdrav rast kose, a potpuno je besplatan.

Omekšava kosu

Količina soli i magnezijevog sulfata prisutna u vodi određuje tvrdoću vode. Ove hemikalije prisutne su u vodi iz slavine kako bi bila sigurnija za kuhanje. Ali može učiniti vašu kosu lomljivom što ga više koristite.

Kišnica, međutim, nije tvrda voda. To je meka voda. Ne sadrži hemikalije prisutne u vodi iz slavine koju inače koristite kad se tuširate. Stoga je mekša za vašu kosu od vode iz slavine.

Što više koristite kišnicu, to će više usavršiti vašu kosu. Imat ćete meku, sjajnu kosu.

Pospješuje rast kose

Kišnica može izazvati ćelavost, kažu.  Jeste li znali da nije uvijek tako? 

Zapravo, pravilno korištenje kišnice pomaže u poticanju rasta kose.

Tvari koje se nalaze u kišnici zapravo liječe alopeciju. Pa ako imate problema s rastom kose, zahvatite kišnicu i njome operite kosu.

Potpuno je besplatno!

Nepotrebno je reći da vas tuširanje u kišnici neće koštati ništa. Skupite kišnicu za kišnih dana i odmah se istuširajte pod kišom. Ipak, budite oprezni s prvom kišom, jer može oštetiti vaše vlasi. 

Za kožu

Je li kišnica dobra i za kupanje? Brzi odgovor – da!

Neutralna pH vrijednost čiste kišnice održava prirodnu elastičnost i vlažnost vaše kože, čineći je mekšom i glatkom. Sa svojom pH vrijednosti, kišnica savršeno funkcioniše sa sapunom. Nije samo sigurna za kupanje, zapravo je bolja od obične vode iz slavine. 

Za um

Tuširanje u prirodi oslobađa hormone sreće poput endorfina i serotonina. Zbog toga sebi dajte s vremena na vrijeme odmor od svoje stresne rutine. Izađite i osjetite kišu na svojoj koži.

Uzrokuje li kišnica gubitak kose?

Stručnjaci kažu da su neki zagađivači i hemikalije prisutni su u kišnici za neka područja. Može oštetiti žarulju dlake i začepiti folikule. Zbog toga će vam kosa postati lomljiva, a vlasište svrbjeti. Također može dovesti do gubitka kose .

Ali je li uvijek tako? Ne baš!  Uticaj kišnice na vašu kosu ili kožu zavise o nekim faktorima.

Vaša regija

Vaš položaj na kugli zemaljskoj igra ključnu ulogu u faktorima kišnice na vašu kosu. Ako živite u zagađenom gradu, nemojte se usuditi zaboraviti kišobran za taj dan.

Ali ako živite mirnim životom na selu ili uživate u Sabbaticalu na švicarskim Alpama, oslobodite dijete u sebi i otuširajte se pod kišom bez brige, piše Curlingdiva.com

Nakon kuhanja emajlirane lonce su znale izribati sodom, pijeskom ili drvenim pepelom. Ukoliko je na njima bilo zagorjelih naslaga, to su rješavale tako da su ih namočile u mješavinu sode bikarbone i vode, piše 24sata.

Žena je domaćica, majka, vaspitačica, čuvarica zdravlja i njegovateljica bolesnih ukućana. Ona brine o prehrani, a o pravilnoj prehrani ovisi pola zdravlja, piše u ‘Knjizi za svaku ženu’ koja je izdana davne 1952. godine u Zagrebu. Osim trikova za čišćenje, u njoj se nalazi još savjeta za domaćinstvo, od toga kako namjestiti i urediti dom, pravilno kuhati, krojiti i šiti do brige o djeci, bolesnicima, o vrtu, domaćim životinjama…

Drvene podove su u to doba ribali mješavinom sapuna, vode i pepela. Prozori su se prali krompirom, a okviri etilnim alkoholom i novinskim papirom, prenosi Week.ba

Ženama su savjetovali da svako jutro kuću dobro provjetre i ‘osunčaju posteljinu jer sunčeve zrake ubijaju svojim djelovanjem sve zarazne klice’. Nakon toga, dom je valjalo pomesti, ali ne bilo kako. ‘Prije metenja treba oko metle namotati vlažnu krpu i otvoriti prozore. Nos i usta treba vezati tankom maramom, da se ne udiše prašina’.

Preporuka domaćicama bila je pomesti kuću svaki dan, a izribati podove od dasaka jednom sedmicno sapunicom i čvrstom četkom. Sodu bikarbonu nije bilo pametno koristiti jer ‘od nje daska vremenom posivi’. Daske su se ribale u smjeru linija koje su na njima. Sapunicu za pranje podova radile su tako da su sapun izrezale na tanke listiće, stavile ih u vodu i ostavile na šporetu da provrije.

‘Za pranje podova dobro je u to dodati i lug od pepela’.

Ukoliko su željele olakšati posao, preporuka je bila ofarbati drveni pod, ‘tako je lakše čistiti’.

Sa parketima se postupalo pažljivije pa je savjet bio ribati ih benzinom.

‘Time se uklone sve mrlje i nečistoće, parketi dobiju svjetložutu boju i nakon toga postaju kao novi’. Upozorili su domaćice da budu oprezne jer je benzin lako zapaljiv.

Prije pranja prozora roletne su se očistile od prašine. Stakla su se prala mješavinom vode i octa jer ‘ocat daje staklu ljepši sjaj i brže se suši. Za brisanje i sjajenje stakla služi novinski papir umjesto krpa’.

Prozori su se prali krompirom

U to doba za pranje prozora služio je i krompir, a koristio se ovako:

‘Razreže se oguljeni i čisto oprani krumpir i time se obriše staklo, zatim ispire čistom krpom i konačno osuši novinskim papirom’.

Nisu objasnili zašto baš krumpir. Preporuka je bila obrisati prozore svaki dan.  Za nečistoću koja ostaje nakon muha bila je dovoljna topla voda.

Uz savjete o pranju prozora stajalo je i upozorenje: ‘Prozori se ne smiju prati nikada ako u njih upire sunce, jer od sunčanih zraka staklo poprima plavkastu boju’.

Kako su i slike na zidovima djelomično od stakla, i njih je trebalo redovno prati – mješavinom vode i octa te na kraju prebrisati novinskim papirom. Isto su postupali i sa ogledalima. Nečistoće od muha na okvirima slika i ogledala uklanjali su etilnim alkoholom.

Politirani namještaj čistili su masnim pepelom od cigareta, a tepihe kiselim kupusom. Na ovakvim komadima, piše, znaju ostati mrlje od vlažnih ruku i vlage, a na stolovima mogu nastati mrlje od vrućih posuda.

Trik kako to očistiti u to doba, glasio je ovako:

‘Na mrlje se nasipa uljem ovlaženi pepeo od cigarete ili cigare, koji se ostavi da se na mrljama osuši. Onda se uzme čep (nije spomenuto kakav) i drži sat, dva nad plamenom da pougljeni, pa se njime oštećeno mjesto, prevučeno pepelom, čvrsto tare. Nakon toga se to mjesto ispere čistom vodom i tare mekanom krpom dok se sasvim ne osuši.

Mrlje od muha sa namještaja uklanjali su petrolejem. Stavili su malu količinu petroleja na suhu mekanu krpu i time protrljali namještaj na kojemu su bile mrlje od muha. Spomenuli su i kako očistiti namještaj od plijesni:

‘ Mrlje od plijesni odstranjuju se tako da se se namještaj oprezno navlaži špiritom, a soba dobro ugrije. Vrata na ormarima se širom otvore, da bi toplina doprla i unutra. Češćim ponavljanjem ovog postupka, plijesan će pomalo nestati’. Također, savjetovali su i kako izvući vlagu iz ormara – tako da se u njega objese platnene vrećice napunjene kamforom, i to tako da se stave što bliže mjestima na kojima se pojavila plijesan. Drvo kamfora ili kamforovac je zimzeleno drvo iz porodice lovora poznato po vrlo specifičnom mirisu.

Tepihe su čistili tako da su ih najprije dobro isklofali kako bi prašina izašla iz njih, a potom su ih prebrisali octom i lanenom krpom. Pojasnili su da se ‘ova odstranjuje zaostala prašina.  Isto tako djeluje i kiseli kupus. Po zimi su tepihe iznosili na snijeg, posipali ga njime i iščetkali metlicom.

Umivaonik se čistio svaki dan vodom i sapunom

Povremeno su ga izribali bijelim pijeskom, ali to je vrijedilo samo za umivaonike bez odvoda. Kod onih spojenih na odvod to nije bila dobra ideja jer bi se pijesak nataložio u cijevima. Inače, odvode su povremeno čistili sa malo soda bikarbone koju bi zalili vrućom vodom.

‘Soda će rastvoriti masnoću i cijev se neće začepiti’. Zahod su prali hlornim vapnom jer ono ‘raskužuje i odstranjuje širenje smrada’.

Sa solnom kiselinom su bili vrlo oprezni

‘ Solna kiselina smije se upotrijebiti samo u slučaju ako se sloj kamenca i prljavštine ne može nikako odstraniti ribanjem. U posudu, koju valja očistiti nalije se mala količina solne kiseline i razrijedi se s vodom, te pusti nekoliko minuta stajati.

U međuvremenu priredi se krpica za pranje tako da se namota na dršku stare kuhače ili drveni štapić. Ovako namotanom krpicom čisti se posuda. Os solne kiseline talog polagano nestaje. Očišćena posuda opere se vodom i sapunom’.

Emajlirane površine postaju mutne ako se čiste samo vodom i sapunom, stoji u ovoj knjizi. Preporuka je bila napraviti mješavinu:

‘Na dva dijela vode uzme se jedan dio octa i jedan dio petroleuma i ta mješavina se stavi u bocu. Čisti se tako da se kod upotrebe dobro promućka te mekanom krpom prenosi na predmet i laganim trljanjem odstranjuje prljavština. Sjaj se postiže mekanom suhom krpom’.

Nakon svakodnevnog kuhanja emajlirane lonce su znali izribati sodom, pijeskom ili drvenim pepelom. Ukoliko je na njima bilo zagorjelih naslaga, to su rješavali tako da ih namoče vodom i soda bikarbonom.

‘Nikako ne valja strugati nožem ili kojim drugim sredstvom’.

Aluminijske posude prali su samo vodom i sapunom, jer sve ostalo, poput soda bikarbone, može oštetiti površinu, napisali su u ovoj knjizi. Kod bakrenog posuđa su posezali za mješavinom soli i octa, i time bi ga izribali.

Željezne lonce i tave povremeno su iskuhavali u octenoj vodi i nakon toga izribali pijeskom. Preporuka je bila raditi to barem jednom mjesečno. Tave su znali izribati i solju i to na način da se najprije dobro ugrije pa se u nju stave dvije do tri kašičice kuhinjske soli i riba se papirom. Na kraju se ‘premaže kožicom od slanine i istare papirom’.

Porculansko posuđe odlično je, kažu, čistila vruća voda sa sapunom u koju se dodalo malo soda bikarbone. Drvene predmete poput kuhača i dasaka prali su samo u toploj vodi te ih eventualno izribali četkom ili bijelim pijeskom. Potom su ih isprali hladnom vodom i stavili sušiti van na svježi zrak. Preporuka je bila izbjegavati jako sunce jer od njega drvo puca i savija se.

Pribor za jelo zablistao je nakon krompirove kupke – stavili bi ga nakratko u vodu u kojoj se kuhao oguljeni krumpir.

‘Biti će čist kao da smo upotrijebili najodličnije hemijsko sredstvo’.

Jedan od najdražih poklona svakoj majci jednostavna je čestitka iz koje će saznati koliko vam je važna i koliko je volite. Sve je još i ljepše ako ste je, s ljubavlju i pažnjom, izradili sami, piše 24sata.

Majka može zauzeti mjesta svih drugih, ali njeno mjesto ne može zauzeti baš niko. Ova i slične mudrosti kojih podsjećaju na nezamjenjivu ulogu majki u životima i odrastanju djece.

Želite li majci pokazati koliko vam je posebna, budite kreativni te je zajedničkim snagama iznenadite najljepšim danom u godini. Zaposlene majke će možda ponajviše cijeniti dan oslobođen od kućanskih obaveza, dan u kojem će se osjećati pomalo kao kraljice.

Pobrinite se za neodgodive kućne poslove poput pranja suđa, čišćenja, a njoj dopustite da uživa u opuštanju. Najljepše nedjeljno iznenađenje bit će isplanirani doručak, koji će dijete veselo donijeti majci u krevet. Iznenadite je omiljenim cvijećem i originalnom čestitkom s posebnom porukom svakog ukućana.

Čestitku mogu ukrasiti i mlađa djeca, koja će na nju ostaviti otiske svojih dlanova u šarenim bojama. Čak i unaprijed osmišljen piknik ili jednodnevni izlet u prirodu izmamit će širok osmijeh na lice svima najdraže ukućanke. Želite li je posebno obradovati, poklonite joj album uspomena.  Svaka majka voli imati podsjetnik na odrastanje svoje djece, a pobrinete li se da taj poklon ne bude običan album fotografija nego unikatna uspomena namijenjena jedino i isključivo njoj, učinit ćete je najsretnijom majkom na svijetu.

Srce čuva najdraža lica

Majka će biti sretna poklonite li joj mali medaljon u obliku srca. Otvori li ga, unutra će pronaći svoja najdraža lica (djecu i supruga). Na taj će ih način uvijek moći nositi uz sebe.

Na mali papir stane puno ljubavi

Jedan od najdražih poklona svakoj majci jednostavna je čestitka iz koje će saznati koliko vam je važna i koliko je volite. Sve je još i ljepše ako ste je, s ljubavlju i pažnjom, izradili sami.

Posebna večera

Ručak ili večera koju su (u saradnji s tatom) za nju pripremila djeca majci će biti veliko veselje. Buket cvijeća, ukrašen stol i hrana pripremljena s ljubavlju njoj će biti idealan završetak posebnog dana. No nemojte joj prepustiti pranje suđa nakon jela.

Mama, opusti se, zaslužila si

Majka (i supruga) uživat će priredite li joj večer opuštanja. Napunite kadu pjenušavom kupkom i okružite je svijećama, a za ugođaj pronađite muziku u kojoj najviše uživa. Kućni spa ambijent omogućit će joj da napuni baterije za novu radnu sedmicu.

Kako je sve počelo?

Često se majkama poklanja cvijeće, a sve je počelo s bijelim karanfilima koji simboliziraju mir i čistoću. Naime, Anne Marie Jervis je 1907. godine pisala brojnim političarima, svećenicima i ženskim udruženjima kako bi upozorila na potrebu Majčina dana.

Dvije godine kasnije Majčin dan slavio se u čak 45 saveznih država SAD-a. Na misi u znak sjećanja na majku je nekoliko godina nakon njene smrti u crkvi ženama dijelila bijeli karanfil. To je bio i omiljeni cvijet njezine majke. Tako se početkom 20. stoljeća, karanfil poklanjao na taj dan.

Sad se majkama poklanja razno cvijeće. Najčešće su to tulipani, u svim bojama. Lijepi su i ljiljani, koje majke obožavaju dobiti. Siguran odabir su i pastelne ruže, a i s klasikom poput orhideje ne možete pogriješiti. Važno je da je to iskreni poklon od srca.