Azra Akšamija je umjetnica i historičarka  arhitekture, direktorica laboratorija MIT Future Heritage i izvanredna profesorica na MIT-ovom odjelu za arhitekturu, umjetnost, kulturu i tehnologiju.

Ukorijenjena u historiji , teoriji umjetnosti i arhitekturi, Akšamijina umjetnička praksa i akademsko istraživanje istražuju kako na društveni život utiču kulturne pristranosti te propadanje i uništavanje kulturne infrastrukture u kontekstu sukoba, migracija i prisilnog raseljavanja.

U proljeće 2016. godine, ispred MIT-ove zgrade E15 izgrađena je upečatljiva umjetnička instalacija. Rad se sastojao od 20.000 malih zelenih kvadrata od pleksiglasa, sa rupama urezanim u svaki kvadrat, koji prikazuju nestale ili ugrožene dijelove globalne kulturne baštine, uključujući zgrade, spomenike i skulpture. Kvadrati pričvršćeni na ogradama  visokim oko 40 stopa, zajedno su stvorili sliku Trijumfskog luka iz Palmire u Siriji, drevnog blaga koje su uništili fundamentalisti 2015. godine.

Osvijetljena noću a svjetluca danju, ova instalacija – “Memory Matrix” – bila je snažan podsjetnik na krhkost naših kulturnih stvaralaštva u svjetlu sukoba ali to je također predstavljalo ljudsku otpornost i snagu saradnje: Oko 700 ljudi pomoglo je u konstruiranju, uključujući članove MIT zajednice iz 11 različitih odjela i programa, te sudionike iz Egipta i Jordana.

”Taj je projekat bio nevjerojatan zbog izgradnje solidarnosti koju je stvorio širom kampusa i širom svijeta”, kazala je za scitechdaily.com docentica MIT-a Azra Akšamija, koja je i kreirala ideju za instalaciju.

Akšamija je neuobičajeno svestran umjetnik, arhitekt i znanstvenik čija djela istražuju kulturni identitet i sukobe. Njena  karijera pokazuje otpor. Akšamija je sa porodicom odselila iz Bosne kao bosanski musliman. BiH je napustila ranih 1990-ih kako bi izbjegla rat. Provodeći veći dio svog života u Austriji, Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj, njen rad često istražuje susrete između islama i zapada.

“Kao dijete bilo sam potpuno opsednuta crtanjem i skulpturom.”

U to je vrijeme Sarajevo bilo dio republike Jugoslavije. No 1992. godine, nakon što je izbio rat na Balkanu, Akšamija i njena obitelj preselili su se u  Austriju. Akšamija je studirala arhitekturu na Tehničkom univerzitetu  u Grazu. Ipak, kaže, univerzitet je imao fantastične časove umjetnosti, te je željela umetnost uključiti u svoju karijeru.

Postdiplomski studij završila je na Univerzitetu  Princeton, 2004. godine,. Istovremeno bila je umjetnički aktivna te do 2004. godine njeni su radovi bili izloženi na brojnim izložbama u Beču, Valenciji, Leipzigu i Liverpoolu.

Pored ostalih odlikovanja, Akšamija je 2013. dobila nagradu Aga Khan  za dizajn simboličkih elemenata molitvenog prostora na prvom austrijsko-muslimanskom groblju u Altachu (groblje dizajnirao je Bernardo Bader). Neki od njenih najpoznatijih djela koriste se kao odjevni predmeti, uključujući njen “Frontier Vest” iz 2006. godine, odjevni predmet koji djeluje kao jakna za izbjeglice i može se pretvoriti u židovski molitveni šal ili islamsku molitvenu prostirku. Akšamija je mnoge svoje ideje opisala u knjizi iz 2015., „Mosque  Manifest – Propositions for Spaces of Coexistence“.

Sa devet drugih umjetnika i arhitekata, Akšamija je 2006. godine koproducirala ”Lost Highway Expedition”, putovanje u kojem je 300 ljudi šetalo autoputem bratstva i jedinstva koji povezuje prijestolnice bivše Jugoslavije.

„Nakon rata sam mislila:„Nikad u životu više neću ići u Srbiju“, kaže Akšamija. No, kroz to putovanje, imali smo zakazane događaje u gradovima i morali smo se družiti. Tom prilikom sam prvi put otišla na područja sa kojima je moja zemlja imala rat. ” Iako je projekat bio izazovan, kaže: „Bilo je važno započeti raspravu o teškim temama. To ne znači da su u potpunosti riješene. Nažalost, još uvijek mnogi ljudi negiraju da se genocid dogodio u Bosni. ”

Na MIT-u Akšamiju je posebno činilo srećnom vidjevši  studente koji prisustvuju njenim predavanjima da rade na  projektima poput “Matrica sjećanja” i laboratorija Future Heritage.

“Studenti MIT-a brinu”, kaže Akšamija. „Oni stvarno žele učiniti nešto da doprinesu ovom svijetu. Ovo je mjesto nadahnjujuće. ”

” Volim stvarati pozitivno okruženje  u svom radu a  posebno u nastavi. Zbog toga je ovdje nevjerovatno predavati, jer su studenti  puni entuzijazma i radosti. Ali isto tako ponekad su puni anksioznosti i mislim da svi ovdje imamo odgovornost kao učitelji da se o tome brinemo jer oni trebaju postati najbolja verzija sebe.”

Akšamija trenutni smjer svog istraživanja naziva „Performative Preservation.“ Ovo je pristup očuvanju kulture koji koristi “metode savremene umjetnosti i participativnu umjetnost.” Naglašava da su sudjelovanje i stvaranje stvaralački važni za kulturnu obnovu; fizičke strukture mogu se obnoviti, ali će im nedostajati značenja bez sudjelovanja zajednice.

Njen je rad prikazan u Galeriji savremene umjetnosti u Leipzigu u Njemačkoj i u muzeju Aga Khan u Torontu, a novi rad predviđen je za 17. međunarodnu izložbu arhitekture za Venecijanski bijenale, u maju 2021.  Akšamijin projekt “Silk Road Works”, simbolično gradilište pluralističkog društva, bit će dio sekcije u Arsenaleu, pod nazivom, “Among Diverse Beings.”

“Kada radite u javnom prostoru, ne radi se o postizanju konsenzusa, kako  svi imamo isto mišljenje i sretno živimo zajedno”, kaže Akšamija. “Radi se o prihvaćanju i suočavanju sa stavovima i idejama i stvaranju prostora za njih.” (week.ba)