Posjetite

Život

Vožnja u suprotnom smjeru: šta kada se ponašate suprotno od onoga što okolina očekuje?

Da li ste ikad imali osjećaj da vozite u “krivom“ smjeru? I pri tome ne mislim na promet. Mislim na trenutak u kojem ste pogledali oko sebe i vidjeli da svi idu u jednom pravcu, a jedino vi u potpuno suprotnom.

Svi pogledi puni čuđenja i nerazumijevanja su uprti u vas, a u vama raste osjećaj nepripadnosti, panike i potrebe za bijegom. I koliko god da želite biti prilagođeni i ne tako drastično odskakati od drugih, sve u vašem biću buni se protiv toga da promijenite traku i vratite se u pravcu u kojem ide većina. Možda se to dogodilo u trenutku kad je većina vaših vršnjaka počela uplovljavati u bračne luke i dobivati djecu, a vi ste odlučili prekinuti dugogodišnju vezu naprosto jer niste bili sretni.

Možda u trenutku kad ste dali otkaz na odlično plaćenom poslu i odlučili se na neizvjesni status nezaposlene osobe „samo“ zato što niste željeli trošiti svoj život na posao koji vas ne ispunjava. Možda se to dogodilo u trenutku kad ste odlučili da ne želite imati djecu iako su svi oko vas već odavno postali roditelji. Moglo se to dogoditi u hiljadu drugih situacija u kojem je bilo potrebno iskočiti iz okvira, izaći iz sigurnosti i zone očekivanoga i pri tome istovremeno doživjeti nerazumijevanje i odbacivanje ljudi oko sebe.

U svakom slučaju, iskakanje iz ustaljenih i predvidljivih normi zahtijeva hrabrost, ali i osviještenost o vlastitim potrebama, o vlastitoj individualnosti i unikatnosti koja se ne želi žrtvovati pod svaku cijenu. Zapravo mislim da se „iskakanje“ u suprotni smjer najčešće i događa zato što predugo zanemarujemo sebe i svoje potrebe, zato što se u nekom trenu svog života svjesno ili nesvjesno odlučimo prilagoditi onome što našoj stvarnoj prirodi ne odgovara. Jednom kad se probudimo iz življenja tuđih života i snova, vrlo često doživjet ćemo ne samo nerazumijevanje već možda i osudu. Ali cijena osobnog rasta i promjene je da na svom putu neke ljude i odnose izgubimo (ali i dobijemo neke nove).

Iskakanje iz zone komfora
Jedno od mojih iskakanja iz ustaljenog reda vožnje kojeg se često sjetim kad razmišljam o sebi je davanje otkaza na dobro plaćenom i sigurnom poslu pred već podosta godina. Bilo je tih iskakanja još, ali ovo je bilo prvo drastičnije; do tada sam uglavnom bila dobra kćer, prijateljica i kolegica, koja je sve u životu radila prema očekivanjima u stilu prvo faks, pa posao, pa brak. I onda kad se od mene očekivalo da nastavim taj niz s djetetom, ja sam dala otkaz bez ikakve ideje šta i kako dalje. Štaviše na potpunu sablazan bliže rodbine, upisala sam dopisni faks engleske književnosti i čitala Shakespearea po cijele dane iako sam i sama znala da s tom diplomom baš neću moći puno toga.

Sjećam se još sada komentara u stilu „pred tobom je bila karijera“. I nije baš bilo lako tih dana. Osim straha jer nisam imala jasnu predodžbu od čega ću živjeti, dani su prolazili, a ja baš nisam imala osjećaj ispunjenosti koji sam tražila. Jer mislila sam da će se sve drastično promijeniti samim time što ću dati otkaz. Ali činjenica je bila da većina mojih prijatelja je radila i nije imala vremena za ispijanje kave sa mnom, moj fond za izlaske i putovanja se odavno ispraznio, a život mi je bio ograničen uglavnom na provođenje vremena sama sa sobom. Nakon jedne polu-depresivne faze i propitivanja sebe da li su drugi bili zaista u pravu kad se me pitali da što to pobogu radim, odlučila sam razmisliti što zapravo želim raditi i što s obzirom na svoje kvalifikacije mogu raditi.

Počela sam pregledavati oglase za posao i jednog dana ugledala jedan koji se činio kao savršen. Otišla sam na razgovor za posao i za razliku od prijašnjih unaprijed dobro pripremljenih odgovora na intervjue, došla sam na razgovor i rekla da sam sigurna da ima kandidata s puno više iskustva, ali da ja zaista želim taj posao i ispričala svoju priču o otkazu i željom za promjenom u životu. Izgleda da ih se to dojmilo jer sam posao i dobila. I nije taj posao bio savršen, ali bio je prvi korak na novom putu. Danas kad pogledam unazad ne žalim niti malo za ovom odlukom, ponosna sam što je to bio jedan od mojih prvih odraslih koraka u traženju svog osobnog puta, ne toliko u suprotnom ili „ispravnom“ smjeru koliko vlastitom.

Ipak za razliku od mene kojoj je uvijek bilo teško iskočiti iz okvira, znam dosta ljudi kojima je vožnja u suprotnom smjeru način života. Jednoj svojoj dragoj prijateljici se često divim zbog toga, jer je cijeli svoj život bila buntovnik, teško se privikavala normama, očekivanjima, pravilima i okvirima. Štaviše, iako se i ona s godinama i zrelošću promijenila, čak i dan danas je zabavlja ta vlastita slika sebe kao odmetnice od mainstreama. Zato i nije čudo da smo se našle; čini se da smo jedna u drugoj vidjele neke potisnute i davno izgubljene dijelove sebe. Bez obzira na sve, ako bunt nije utemeljen na stvarnim potrebama već se hrani strahom od pretjerane ovisnosti o drugima ili lažnoj slici sebe koju gradimo u javnosti, tada on nije odraz niti hrabrosti ni slobode. Riječ je zapravo o jako sličnoj vrsti prisile koju radimo nad sobom kad se pokušavamo pokoriti pravilima i normama drugih. Jedina je razlika što se kod vječnih buntovnika pod svaku cijenu bježi od prilagođavanja čak i pod cijenu gubitka sebe i svojih vlastitih potreba za bliskošću, pomoći, povezanosti s drugima, pripadanja…

Pojam polariteta
U gestaltu se često spominje pojam polariteta. Postoje različiti polariteti poput polariteta ovisnost-autonomija, ponos-sram, ljutnja-tuga, visoka očekivanja – nisko samopouzdanje, heroj-gladno dijete. Zapravo popis je neiscrpan, jer su i ljudi jedinstveni i različiti i nemoguće ih je svrstati u kategorije. Polariteti su dvije strane naše osobnosti kod kojih vrlo često izaberemo jednu stranu koja nam je prihvatljiva i s kojom se identificiramo, a drugu odbacimo i potisnemo. U primjeru vožnje u suprotnom ili „pravom“ smjeru, radi se zapravo o polaritetu ovisnost-autonomija.

U mom primjeru, ja sam se očito jako dugo u životu identificirala sa svojom ovisnošću o drugima pri tome odbacujući autonomiju da donosim odluke na osnovi svojih potreba. S druge strane, neki će ljudi potpuno samouvjereno reći „ja ne trebam nikoga, sve mogu sam/a“. I jedno i drugo je zapravo samo iluzija. U svijetu u kojem živimo svi smo povezani i ovisni jedni o drugima. Sjetite se toga samo ujutro kad kupujete hljeb u pekari da se je neko trebao dići u 4 ujutro kako bi ga pripremio i ispekao (da ne odemo još dalje u poljoprivredu i sadnju žitarica ).

Iskakanje iz ustaljenih i predvidljivih normi zahtijeva hrabrost.
Život kakav poznajemo bio bi nemoguć da svi živimo samo za sebe. Ipak, odluke s kime i kako ćemo živjeti, šta ćemo raditi i hoćemo se ili se nećemo prilagoditi nekom okruženju donosimo sami. I koliko god se ponekad osjećali pod pritiskom medija, porodice, tradicije, religije, posla ili nečeg drugoga, kao odrasla osoba imamo tu slobodu da donesemo vlastitu odluku, da imamo vlastiti stav i da se na koncu, zrelo i nosimo s rezultatima tih odluka.

Tako da, kad se sljedeći put nađete usred nekog dosadnog poslovnog sastanka i zapitate sami sebe „šta ja pobogu radim ovdje“ razmislite što zapravo želite. Je li vam plata, ugled, sigurnost, ambicija ili nešto drugo vaša najvažnija potreba i dovoljna kompenzacija za loše strane tog istog posla? Ili ste pak potpuno zalutali i posao vam donosi frustraciju, nezadovoljstvo, narušeno zdravlje i osjećaj da gubite vrijeme? I svaka odluka je dobra ako je vaša. Jer u konačnici ne postoje krivi niti ispravni smjerovi, postoje samo naši vlastiti putevi za koje je ponekad potrebno izaći iz zone komfora, bez obzira je li se ta zona nalazi u slijeđenju tuđih utabanih staza ili kretanju u suprotnom smjeru. Želim vam puno hrabrosti i svjesnosti o sebi na tom putovanju! (centarzdravlja.rs)

Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Super trikovi kako da paradajz daje dobre plodove: Bit će otporan na sve bolesti!

Postoje dva načina na koja se sadi paradajz.  Najbolje vrijeme za sadnju sadnice paradajza je kada ona naraste oko 15 do 30 centimetara, piše Atma.

Kad posadite paradajz morate ga pravilno zalijevati. Ako želite da vam paradajz daje plodove posadite ga pomoću ovih koraka i bit će otporan. Iskusni vrtlari znaju da postoje dva ispravna načina na koja se sadi paradajz.  Samo na taj način biljka može odoljeti svim bolestima i vremenskim neprilikama.

Postoje dva načina na koja se sadi paradajz koja će biti imuna na bolesti, a ona podrazumijevaju sljedeće korake:


Bočno sađenje

Ovo možda zvuči čudno, ali postoji dobar razlog za to. Paradajz se mora saditi duboko, jer kada je riječ o nemu – sve je u korijenu.Paradajz pušta korijenje gdje god joj je stabljika zakopana. Čim stabljika dodirne zemlju, ona pušta bijelo sitno korijenje. Preko korijenja, poput svih biljaka, uzima iz zemlje ono što joj je neophodno za rast i razvoj.

Što dublje zakopate sadnicu paradajza, ona će razviti veći i jači korijen. Što više korijena ima, ona će moć́i apsorbovati više hranljivih tvari i vode. Dodatni korijeni će pomoći biljci da ostane uspravno pod pritiskom vjetra. Ako rano posadite paradajz duboko u zemlju, on će ostati netaknuta, jer će je zemlja zaštititi od hladnog vremena i proljetnog mraza.

Koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza?

Vrtlari kažu da do dvije trećine biljke paradajz treba staviti u zemlju kako biste u potpunosti omogućili biljci da razvije jak korijen. Prvo izmjerite biljku kako biste bili sigurni da ćete napraviti rupu dovoljno veliku prije sadnje.

Najbolje vrijeme za sadnju sadnice paradajza je kada ona naraste na oko 15 do 30 centimetara. Uklanjanje donjih listova i stabljiki nije važno, oni se jednostavno mogu zakopati s ostatkom biljke. Međutim, možete ih ukloniti ako će vam to olakšati sadnju.

Priprema tla

Uvjerite se da tlo nije tvrdo ili zbijeno. Korijen neće moći rasti i prodrijeti kroz zbijeno tlo. Prvo prekopajte zemljište dok ne postane rastresito, a zatim možete dodati i kompost.

Sadnja

Postoje dvije metode pri dubokoj sadnji paradajza – metoda rupe i metoda rovova za sadnju bočno.

Metoda rupa

Metoda dubokih rupa je najčešćáa, ali može biti teška na zbijenom tlu. Rupa treba biti dovoljno duboka da se veći dio stabljike, koji se nalazi do malo ispod gornjeg skupa listova, zakopa.

Metoda rova – bočna sadnja

Metoda rova je idealna ako je tlo malo zbijeno ili ako ne možete iskopati dovoljno duboku rupu da primi pune dvije trećine biljke. Rupa treba biti duboka otprilike oko 15 centimetara, ovisno o duljini biljke. Položite biljku na stranu pod blagim kutom tako da su gornji listovi izloženi i ispunite zemlju oko stabljike. Biljka će se vremenom ispraviti rastući prema suncu.

Možete iskoristiti nosače, poput greda ili drške, koje će pomoći paradajzu da raste uspravno. Kada koristite metodu sadnje u rovovima – ili sačekajte da biljka poraste uspravno prije nego što postavite nosače ili postavite kolac pored horizontalne stabljike i sačekajte da se ispravi prije nego što ju vežete za njega.

Zalijevanje

Kad posadite paradajz morate ga pravilno zalijevati. Dobro zalijevanje potaknut će korijenje da raste i širi se, prema dole, a upravo to želite iskoristiti kao prednost dubokog sađenja. Pobrinite se da dobro zalijevate tijekom vegetacije kako biste održali snažan, zdrav korijenov sistem.

Nastavite čitati

Život

Ako imate ovu liniju na dlanu pravi ste sretnik

Ona pokazuje da su pod zaštitom svojih anđela čuvara i prati ih nevjerojatna sreća u životu, iako oni toga ponekad nisu svjesni. Dobrog su zdravlja i materijalno ne oskudijevaju.

Nemaju svi ljudi liniju anđela čuvara, liniju na dlanu koja je paralelna s linijom života. Rijetki su ti sretnici.

Naime, po nekim vjerovanjima, ta linija pokazuje da su pod zaštitom svojih anđela čuvara i prati ih nevjerovatna sreća u životu, iako oni toga ponekad nisu svjesni. Dobrog su zdravlja, materijalno ne oskudijevaju i lakše nego drugi prelaze preko prepreka na koje naiđu u životu.

Navodno su upravo ljudi koji su imali tu liniju na dlanu preživjeli neke strašne katastrofe i nesreće.

Može biti dugačka ili kratka te na desnom ili lijevom dlanu.

Dugačka linija – pokazuje kako će čovjek pod zaštitom anđela biti cijeli život.

Kratka linija – pokazuje kako će u životu biti problema i nevolja, ali to će biti uspješno riješeno.

Na desnom dlanu – anđeo čuvar je dobiven u nekom periodu života zahvaljujući zaslugama, možda dobrim djelima ili osobnim patnjama.

Na lijevom dlanu – ovo je pokazatelj da je neko dobio svog anđela čuvara onog trenutka kada se rodio, ne kasnije kao oni kojima se linija nalazi na desnom dlanu. Anđeo je dodijeljen po rođenju zahvaljujući precima. (24sata)

Nastavite čitati

Život

Nova vrsta insekta pronađena u Neretvi

Nova životinjska vrsta iz porodice insekata otkrivena je na području Neretve.

Naziv je dobila po rijeci Neretvi, objavio je Centar za životnu sredinu u BiH. Tokom prošlogodišnjeg istraživanja gornjeg toka rijeke Neretve otkriven je insekt iz reda dvokrilaca (Diptera) te je nazvan Baeoura neretvaensis.

U istraživanju je sudjelovalo 50 naučnika te je na tom području utvrđena prisutnost preko 1300 životinjskih vrsta. Baeoura neretvaensis je prvi insekt koji je potvrđen. Pronađeno je još osam novih vrsta, ali još nisu službeno potvrđeni.

Profesorica Odsjeka za biologiju Univerziteta u Zagrebu Marija Ivković bila je dio tima naučnika koji su otkrili novu životinjsku vrstu.

“To je vrsta koja dolazi u vrlo čistim i netaknutim područjima rijeke Neretve i na još nekim lokalitetima šireg zapadnog Balkana”, rekla je prof Ivković.

Kazala je da je ova vrsta uglavnom prisutna na području Mediterana.

Koordinator u Centru za životnu sredinu, očekuje da će zbog iznimne čistoće ove rijeke, proglasiti gornji tok rijeke Neretve zaštićenim staništem.

Nastavite čitati

Top pet