Posjetite

Život

Rodi mi dijete i samo da je muško!

Prošli su praznici, obilasci rodbine, porodična okupljanja i uvijek ista pitanja. Kada ćeš naći partnera, kako je u vezi, kako je u braku, a kad će djeca? Ili komentarisanje drugih porodica, jao kako su oni divni šteta što nemaju djecu. Ili ne znam šta čekaju sa djecom. I uvek uslijedi za mene najbolnije, ne mogu ni da nazovem to šalom – ha, ha, ha kad budeš zatrudnila, rodićeš djevojčicu. 

Pokušala sam par puta da skrenem pažnju tim osobama, da mi takvi komentari smetaju i da ni malo nije lijepo tako nešto govoriti ali bilo je bezuspješno. Imala sam priliku da vidim koliko se ljudi muče da dobiju dijete, da izliječe bolesno i koliko sreće se pojavi u njihovim životima kad u tome uspiju. I takvi ljudi nikada ne mare za pol djeteta. Sve što im je važno je da prošire svoju porodicu i imaju svoje potomke. Susretala sam se sa raznim porodicama ili od jednih slušala o drugima. U jednom restoranu gdje sam radila, gazda je svojoj ženi kupovao zlato svaki put kada mu rodi dijete. Za sina joj je kupio debeli zlatni lančić. Bila sam šokirana tim činom. I ne želim ni da razumijem takav gest, jer mi je apsurdan. Za drugi posao dadilje koji sam takođe radila, nametale su mi se porodice koje su teško dobijale djecu, godine pokušavanja, insiminacije, vještačke oplodnje… I onda gledam kako mi teške volje i sa velikim strahom ostavljaju svoje dijete na čuvanje jer im je ono sve i znaju koliko ljubavi i truda je uloženo u to biće. I taj njihov strah sam jako dobro razumjela i jednim djelom je bilo lijepo vidjeti njihovu i zabrinutost i sreću zbog sopstvenog djeteta. Mnogo mi je bilo sipmatično kada mi je jedna mama rekla koja ima djevojčicu od 8 godina i koja je već samostalna kako se ona sama zaigra ponekad i kako se zabrinula da li joj je dosadno sa njima pa je pitala da li joj je lijepo sa njom i tatom i da li je sretna što su joj baš oni roditelji. I još je dodala da ne može da dočeka da muž i ona završe sa poslom da provode vrijeme zajedno sa svojom djevojčicom igrajući društvene igre i da su jedni drugima dovoljni da joj nije jasno kada drugi mogu da stignu da ispijaju kafe po kafićima i varaju svoje supružnike pored porodice koju imaju kod kuće. Evo, to se i ja pitam?

Kada sam pokušala da istražim zašto je ljudima važan pol, umjesto odgovora na to dobila sam recepte kako da se dobije muško dijete. Kako da se hraniš, u koje doba da imate odnos, pun mjesec ili podne, koje poze, kineska karta pola itd…

Takođe, porazila me je činjenica da su žene spremne da trpe bolan i skup test za rano otkrivanje pola koji je inače zabranjen, da bi mogle da abortiraju ako je djevojčica. Gde je tad Božija pravda? I ti si nečija kćerka, kako te samo nije sram? Ili kako nije sram tvog izabranika da zavoli tebe ženu, a ne prihvati najljepši dar na svijetu već ga tako surovo odbaci? I kako može da zaboravi da je i njega jedna žena rodila. Jedna majka odgojila. I koliko god jedan muškarac insistirao na tome da mu žena rodi sina, ne mogu da razumijem tu ženu koja trpi takav pritisak i pristaje na bolne preglede i onda po vjestima i novinama slijede naslovi: ’’Da sam nosila djevojčicu umjesto sina, ne znam šta bih.’’ Ne, ne mogu da saosjećam sa takvim ženama. Ne mogu ni da ih žalim. Ako ne znaju kakav blagoslov im je život pružio nisu zaslužile ništa bolje od života koji imaju. I ako bi pokušale da objasne da je to zato što vole svoje muževe ja onda ne znam šta je ljubav. Ili je neko ozbiljno pobrkao lončiće. Ne mogu ni da razumijem one besmislene izjave muškaraca kada kažu kako je otac taj koji je stub kuće i kako on sve izdržava i doprinosi, a ne shvataju da zahvaljujući ženi (majci)  svaka marka  je bila dobro raspoređena. Pa onda žele sinove koji će biti nasljednici njihovog dosadašnjeg prestola (veujem da se i dalje igraju kraljevstva iz 15. stoljeća), samo što oni u tom svom ne znaju ništa dok im žena ne pokaže gdje je šta. I onda će sinovi hvaliti majke i govoriti da su kraljice jer rađaju mušku djecu i isto zahtjevati od svoje žene. I igra prestola dobija smisao. Bolestan smisao.

Sila je onda kada svoju ženu čuva i poštuje kao malo vode na dlanu pa ona iz zahvalnosti vrati duplo. To je zdrav odnos.

Jedan dječiji psiholog i psihotarapeut koji je bio i školski nastavnik je izjavio veoma zanimljivu i vrlo poučnu rečenicu: ,,Kao iskusan hirurg koji je pažljiv kada sječe, tako roditelji moraju paziti kada koriste riječi. Jer riječi su, za djecu, poput noža. Mogu nanijeti možda ne fizičke, ali teške i bolne emotivne rane.’’

Rađajte, volite  i ne pravite razlike među djecom. Pokažite im sopstvenim primjerom da budu dobri i pošteni ljudi. To je jedino važno, to nam je svima zajedničko, za svakog čovjeka, bila to djevojčica – žena ili dječak- muškarac. (zenasamja.me)

Tagovi:
Priključite se diskusiji

Odgovorite

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Život

Djevojka pala vozački ispit bez da je upalila automobil, a razlog je nevjerovatan…

Djevojka (17) iz Lancashirea u Engleskoj pala je vozački ispit, a da nije stigla ni upaliti automobil i krenuti s vožnjom, prenosi LADbible.

Razlog pada je nevjerovatan i mnogi su, s kojima je podijelila ovu vijest, ostali šokirani.

Naime, kada je ispitivač sjeo u automobil primijetio je komadiće gumice za brisanje ispod svojih nogu i srušio djevojku jer je “automobil bio prljav i nespreman za vožnju”. Djevojka briznula u plač nakon što su je roditelji iznenadili novim psićem: ‘Drago nam je da smo se odvažili na ovaj potez’.

Najgore je, priča njezin otac Paul Turner, što automobil uopće nije njezin već od ispitivača kojima su ostali tragovi gumice jer su brisali nešto u svom zapisniku prije njezinog ispita.

“Nije kao da su bile prazne konzerve ili smeće posvuda… Cijela situacija je suluda. Raspravljali su se 10 minuta, ali nije popustio. Pala je ispit bez da je uopće vozila. Bila je žalosna i u suzama, a nije uspjela dobiti ni povrat novca koji je tražila jer priliku za ispit praktički nije ni dobila.”

Osim što je vozački ispit u Engleskoj trenutno 64 funte, odnosno 80 KM, Paul kaže kako se na isti čeka mjesecima što otežava samo polaganje jer prolazi puno vremena bez vožnje.

“Moja kći je toliko štedjela za ovo, baš je nepravedno.” Iz agencije za vožnju i sigurnost vozila (DVSA UK) dali su izjavu za medije:

“Izdane su smjernice da se automobili koji se koriste na vozačkim ispitima moraju očistiti prije testa kako bi se smanjila mogućnost zaraze koronavirusom. To se mora poštivati.” (Vecernji list)

Nastavite čitati

Život

Sve veći broj osoba žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe? Jeste li među njima?

Posljednjih nekoliko nedjelja sve veći broj građana žali se na povećan elektricitet svuda oko sebe.

Iako je povremeno “peckanje” nešto na šta smo navikli, čini se da su postali sve češći i jači. Zašto je to tako baš sada?

Iako se niko nije povrijedio od mini-šokova, mnogo građana se zabrinulo i pitalo da li su samo oni problem.

Tako je jedna djevojka na svom Twitter nalogu podijelila problem koji ima, a vrlo obrzo joj je spao kamen sa srca.

Nevjerovatnom brzinom su se redali komentari na stotine ljudi koje muči isti problem. Ne mogu da se uhvate za kvaku automobila, vrata, gelender, pa čak i kada dodirnu drugu osobu prođu sa malim strujnim udarom. Ali tu problem ne prestaje. Ljudi su se žalili i da osjećaju elektricitet kada dodirnu mačke.

– Prije nekoliko mjeseci ja pipnem mačku, a mačka odleti pola metra, bježala je sve vrijeme od mene. Zamalo da je ubije visoki napon – ispričao je jedan korisnik.

Pošto niko ne može ni da pretpostavi zašto se ova pojava toliko intenzivirala, fizičar sa Elektrotehničkog fakulteta Jovan Cvetić je objasnio šta se tačno dešava.

Zimi baš izraženo – Sintetička odjeća izaziva trenje koje dovodi do razmjene elektriciteta.

Na primjer, kada sjednete na stolicu koja je sintetička, ili nosite sintetičku odjeću, i zatim se uhvatite za neki metal, može doći do elektriciteta – objašnjava Cvetić za 24sedam.

Takođe, u poslednjih nekoliko mjeseci “šokovi strujom” bili su prisutniji zbog zime, jer je upravo ovo godišnje doba drugi faktor povećanog naelektrisanja. – Suh vazduh i suho vrijeme pogoduju stvaranju statičkog elektriciteta, jer kada pada kiša ili je vazduh vlažan nećete osjetiti ove šokove – dodaje profesor.

Šta možemo da učinimo?

Za početak, tokom zime treba da se trudite da izbjegavate sintetičku, a nažalost i vunenu garderobu, koliko god to bilo kontradiktorno dubokom mrazu. Takođe, jedan od najvećih izvora statičkog elektriciteta su tepisi. Prilikom hodanja preko njih naša koža se naelektriše.

Kako stvaranju elektriciteta pogoduje suh vazduh, poželjno je da koristite ovlaživače prostorija. Kao i sa vazduhom, i suha koža pogoduje povećanju rizika od statičkog šoka. Isto tako, koliko god bilo teško, poželjno je izbjegavati sve metalne stvari jer su one najčešće mjesto “šokova”.

Ova peckanja jesu iritantna, ali opasna po zdravlje nisu. Jedino što ćete pod stresom otvarati prozore, vrata… Najbolje da u toj situaciji to radite preko dijela garderobe ili ubrusa.

Nastavite čitati

Život

Stanovnici japanskog ostrva otkrivaju tajnu dugog života: Mali tanjiri, aktivan život i prijateljstva

Na japanskom ostrvu Okinawa, koje zovu “ostrvo dugovječnosti”, lokalni stanovnici odbijaju da umru. Mještani rijetko pate od srčanih oboljenja, karcinoma ili demencije, a njihov aktivni društveni život i snažan osjećaj svrhe u životu ikigai često ih održava u životu i u dobrom zdravlju i duže od 100 godina, prenosi Reuters.

Jedna od pet “Plavih zona” dugovječnosti na svijetu, Okinawa je jedinstveno i zbog bliskosti među njegovim stanovnicima. Većina ih je uključena u jednu ili više neformalnih grupa prijatelja ili vršnjaka koji se redovno sastaju, povezuju ih zajednički interesi i prikupljaju mjesečne priloge za pomoć članovima u nevolji ili da bi podržali javne radove.

Stanovnici Okinawe u ishrani koriste mnogo povrća i hrane bogate antioksidantima, konzumiraju samo trećinu od prosječnog unosa šećera u Japanu i služe obroke na malim tanjirima. Redovno praktikuju laganije vježbe i jedu samo do 80% sitosti, što je u skladu sa drevnom mudrošću koja ne savjetuje prejedanje.

U jednom selu na ostrvu imaju čak i izbor za ljepotu za žene preko 80 godina. Ključ njihove sreće i dobrog zdravlja je ikigai, suština nečije prirode koja se ne fokusira na visoke ciljeve, ciljeve vezane za materijalno bogatstvo ili moć. Otkrivanje sopstvenog ikigai i svakodnevno vođenje njime, okupiraće vas stvarima koje daju smisao vašem životu. Ali je takođe važno, kažu, da se povežete sa prirodom, okružite ljudima koje volite i da ostanete aktivni.

Tajna dugog života, čini se, počinje tamo gdje se vaša znatiželja, intuicija i prijateljstva susreću.

Nastavite čitati

Top pet