Posjetite

Zanimljivosti

Umjetnik ilustrira osjećaje koje izazivaju mentalne bolesti i poremećaji (FOTO)

Bilo da govorimo o Melanholiji (1514) Albrechta Durera ili The Scream (1893) Edvarda Muncha, umjetnici stoljećima prikazuju mentalne poremećaje.

Nedavno je kanadski umjetnik rođen u Koreji, Sillvi također odlučio istražiti ove tmurne uličice. Ono što je ovog umjetnika motivisalo da napravi svoju verziju jeste što se prikazi tih bolesti romantiziraju ili demoniziraju. Umjetnik nije želio ilustrovati čudovišta nego je pokušao ilustrovati osjećaje koje prouzrokuju mentalni poremećaji.

Depresija je poremećaj raspoloženja koji uzrokuje trajni osjećaj tuge i gubitka interesa. Također se naziva i velikim depresivnim poremećajem ili kliničkom depresijom, utiče na to kako se osjećate, mislite i ponašate te može dovesti do različitih emocionalnih i fizičkih problema. imate poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, a ponekad se možete osjećati kao da život ne vrijedi živjeti.

Bipolarni poremećaji su poremećaji u mozgu koji uzrokuju promjene u raspoloženju, energiji i sposobnosti osobe. Bipolarni poremećaj je kategorija koja uključuje tri različita stanja – bipolarni I, bipolarni II i ciklotimski poremećaj.

Osobe s bipolarnim poremećajima imaju ekstremna i intenzivna emocionalna stanja koja se javljaju u različito vrijeme, koja se nazivaju epizodama raspoloženja. Ove epizode raspoloženja kategorizirane su kao manične, hipomanične ili depresivne. Osobe s bipolarnim poremećajima uglavnom imaju i razdoblja normalnog raspoloženja. Bipolarni poremećaji mogu se liječiti, a osobe s tim bolestima mogu voditi pune i produktivne živote.

Alzheimerova bolest je progresivni poremećaj zbog kojeg se moždane stanice troše (degeneriraju) i umiru. Alzheimerova bolest je najčešći uzrok demencije – neprestani pad razmišljanja, ponašanja i socijalnih vještina koji narušavaju sposobnost osobe da samostalno funkcionira.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) je anksiozni poremećaj u kojemu se ljudi neprestano ponavljaju, neželjene misli, ideje ili senzacije (opsesije) zbog kojih se osjećaju kao da se žele nešto ponavljati (prisile). Ponavljajuće se ponašanje, poput pranja ruku, provjere stvari ili čišćenja, može značajno ometati u svakodnevnim aktivnostima i društvenim interakcijama.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može javiti kod ljudi koji su doživjeli ili bili svjedoci traumatičnih događaja poput prirodne katastrofe, ozbiljne nesreće, terorističkog čina, rata / borbe, silovanja ili drugog nasilnog osobnog napada.

PTSP je u prošlosti bilo poznato pod mnogim imenima, poput “granate” tijekom Prvog svjetskog rata i “borbeni umor” nakon Drugog svjetskog rata. Ali PTSP se ne događa samo u borbi protiv veterana. PTSP se može pojaviti kod svih ljudi, kod ljudi bilo koje nacionalnosti, nacionalnosti ili kulture, i bilo koje dobi. PTSP pogađa otprilike 3,5 posto odraslih u SAD-u, a procjenjuje se da će se jednom od 11 osoba dijagnosticirati PTSP tijekom njihovog života. Žene imaju dvostruko veću vjerojatnost od PTSP-a od muškaraca.

Anoreksija – je poremećaj prehrane koji je karakteriziran nenormalno malom tjelesnom težinom, intenzivnim strahom od debljanja i iskrivljenom percepcijom težine. Osobe s anoreksijom pridaju veliku vrijednost kontroliranju svoje težine i oblika, koristeći ekstremne napore koji imaju tendenciju da značajno ometaju njihov život.

Poremećaj manjka pažnje / hiperaktivnost (ADHD) jedan je od najčešćih mentalnih poremećaja koji pogađa djecu. ADHD utječe i na mnoge odrasle osobe. Simptomi ADHD-a uključuju nepažnju (nije u stanju zadržati fokus), hiperaktivnost (višak pokreta koji ne odgovara postavka) i impulsivnost (ishitrena djela koja se događaju u trenutku bez razmišljanja).

Procjenjuje se da 8,4 posto djece i 2,5 posto odraslih ima ADHD. ADHD se često prvi put prepoznaje kod djece školske dobi kada dovodi do poremećaja u učionici ili problema sa školskim radom. Može uticati i na odrasle. Češća je pojava među dječacima nego djevojčicama.

Anksiozni poremećaji uključuju poremećaje koji dijele obilježja pretjeranog straha i anksioznosti i s tim povezane poremećaje u ponašanju. Strah je emocionalni odgovor na stvarnu ili uočenu neposrednu prijetnju, dok je anksioznost iščekivanje buduće prijetnje. Očito se ta dva stanja preklapaju, ali se i razlikuju, pri čemu se strah češće povezuje s naletima autonomnog uzbuđenja potrebnim za borbu ili bijeg, razmišljanjima o neposrednoj opasnosti i ponašanju u bijegu i tjeskobom koja je češće povezana s napetošću mišića i budnošću u pripremi za buduće opasnosti i oprezno ili izbjegavajuće ponašanje. Ponekad se razina straha ili tjeskobe smanjuje prožimajući ponašanja izbjegavanja. Panični napadi istaknuti su unutar anksioznih poremećaja kao posebna vrsta reakcije na strah. Napadi panike nisu ograničeni na anksiozne poremećaje, već se mogu primijetiti i kod drugih mentalnih poremećaja.

Antisocijalni poremećaj ličnosti: obrazac nepoštovanja ili kršenja prava drugih. Osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti možda nije u skladu s društvenim normama, može lagati ili obmanjivati ​​druge ili može djelovati impulsivno.

Antisocijalni poremećaj ličnosti, koji se ponekad naziva i sociopatija, mentalno je stanje u kojem osoba dosljedno ne poštuje ispravno i pogrešno i zanemaruje prava i osjećaje drugih. Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti imaju tendenciju da se suprotstave, manipuliraju ili tretiraju druge oštro ili sa bezobzirnom ravnodušnošću. Ne pokazuju krivnju ili kajanje zbog svog ponašanja.

Pojedinci s antisocijalnim poremećajem ličnosti često krše zakon, postajući kriminalci. Oni mogu lagati, ponašati se nasilno ili impulsivno i imati problema s konzumiranjem droga i alkohola. Zbog ovih karakteristika ljudi s ovim poremećajem obično ne mogu ispunjavati odgovornosti vezane uz obitelj, posao ili školu.(week.ba)

Zanimljivosti

Mačak Harry donosi kući ukradene predmete: Vlasnica ih preko Facebooka vraća njihovim vlasnicima

Mačak Harry, koji već godinama krade odjeću i hranu iz komšiluka, doveo je svoju vlasnicu iz Velike Britanije u neugodnu situaciju pa ona sada preko Facebooka vraća stvari njihovim vlasnicima.

Nestašni Harry redovno je kući u posljednje četiri godine donosio razne ukradene predmete, poput donjeg veša, paketa kobasica, pa čak i skupih dizajnerskih cipela, piše BBC.

Samo prošle sedmice od komšija u opatiji Darley u Derbyju otuđio je šest predmeta. Njegova vlasnica Donna Hibbert vjeruje kako Harry misli da su svi doneseni predmeti zapravo pokloni za nju.

“Mislim da mačke svojim vlasnicima vole donositi poslastice, tako one razmišljaju. Češće je riječ o predmetima, manje je ptica i miševa, na čemu sam mu zahvalna”, rekla je Hibbert, koja kaže kako vjeruje da stvari koje joj je Harry tokom godina donio vrijede oko 300 funta (665 KM)

“Donio mi je i jednu crvenu cipelu, dizajnersku i prilično skupu”,rekla je.

“Ni sportski grudnjaci nisu jeftini, a neki dan je donio nečiji novčanik, no bio je prazan.”

Neke je predmete skinuo sa štrika, a neke uzeo iz susjednih kuća. Ukaže mu li se prilika, on je iskoristi. I Harryjev brat Luna donosi razne predmete kući, no obično je riječ o smeću, poput vrećica od grickalica ili praznih paketića cigareta.

Hibbert je nedavno počela objavljivati fotografije ukradenih predmeta na lokalnoj Facebook stranici Spotted: Darley Abbey, na kojoj ljudi oglašavaju pronađene i izgubljene stvari.

“Zaista sam se zabrinula zbog nekih, možda siromašnih ljudi u selu koji su mislili da su neke stvari zametnuli ili izgubili, a zapravo su im nestale”, rekla je.

“Naš prvi komšija je na Facebooku vidio moju objavu te je ubrzo napisao: ‘Moji su, mislio sam da ću izludjeti.'”

“Ove smo sedmice objavili fotografije šest različitih predmeta, koji u vrećicama čekaju da budu vraćeni vlasnicima.”

Nastavite čitati

Zanimljivosti

Stručnjaci otkrivaju: Zašto gotovo svi digitalni asistenti imaju ženske glasove i imena?

Zašto gotovo svi digitalni glasovni asistenti imaju ženske glasove i imena? Čini se kao sasvim obično pitanje, jedno od onih za koje bismo pretpostavili da ima odgovor utemeljen na znanstvenim istraživanjima.

Odgovor koji glasi da ljudi bolje prihvaćaju određeni glasovni uzorak ili preferenciju glasa.  Upravo su tim pitanjem Ione Gamble i Halima Jibril pokrenule žustru online raspravu o rodnoj pristranosti i rodnim ulogama. Ione je autorica i osnivačica digitalne publikacije Polyester, a Halima je spisateljica i urednica zajednice. Brojne studije i članci već su pomno ispitali vezu između ženskih AI glasova i održavanja seksističkih stereotipa, budući da su Siri, Alexa, Microsoftova Cortana i Google Assistant svi imali ženske glasove kao zadane, piše RTE.

Vrijednost žene

Od svog postanka do danas svi su digitalni asistenti ažurirani s nizom različitih glasova dostupnih u opcijama postavki, ali za većinu će prvi put kada ga uključite na vaše naredbe odgovarati ženski glas. Kada tražite novosti o vremenskoj prognozi, razne upute ili promjenu radio stanice, ženski glas će se pobrinuti da dobijete što tražite.

Ako su svi glasovni asistenti žene, mnogi se pitaju vodi li to do usporavanja ili čak narušavanja napretka kojeg su postigle. Ako u ovu podređenu ulogu stavimo samo ženu, može li to rezultirati manjkom poštovanja prema ženskom glasu u susretu sa stvarnom ženom za razliku od glasa koji dopire iz zvučnika?

AI jednakost

Prema UNESCO-ovoj studiji o kojoj se mnogo raspravlja, glasovni asistenti sa ženskim glasovima imaju moć produžiti štetne stereotipe o ženama. Izvještaj UNESCO-a objašnjava da su firme u kojima rade pretežno muški inženjerski timovi izgradile AI sisteme u kojima feminizirani digitalni pomoćnici na verbalno zlostavljanje odgovaraju flertom. Naslov studije “Pocrvenila bih da mogu” dobio je ime po odgovoru koji je Appleova Siri običicno dala kada bi je korisnik seksistički zlostavljao.

Siri je proteklih godina ipak dobila malo više samopoštovanja, budući da je zadana reakcija na nazivanje pogrdnim imenima sada “Neću odgovarati na to”. Ipak, mnogi tvrde da tek treba otkriti kako najbolje primijeniti društvene standarde rodne ravnopravnosti na umjetnu inteligenciju.

“Budući da je glas većine glasovnih asistenata ženski, on šalje signal da su žene poslušne pomoćnice, dostupne pritiskom na tipku ili uz pomoć glasovne naredbe poput ‘hej’. Pomoćnica nema moći iznad onoga što zapovjednik od njega traži. Poštuje zapovijedi i odgovara na upite bez obzira na njihov ton ili neprijateljstvo”, stoji u studiji.

Seksi Sally i Lajavi Bob

Historija ženskih glasova i njihove uloge u tehnološkoj asistenciji seže ipak puno dalje od Amazonovih ili Appleovih početaka. Od 1950. godine razvoj različitih aviona za američku vojsku rezultirao je opremanjem borbenih letjelica glasovnim komandnim sistemima koji su upozoravali pilote na probleme i navodili ih na odluke. Među ostalim, jedan takav sistem kojem je glas posuđivala pjevačica i glumica Joan Elms, dobio je nadimak ‘Sexy Sally’, dok je kasniji sistem neformalno nazvan ‘B*tching Betty’. Muški ekvivalent koji se pojavljuje u kasnijim glasovnim sistemima neki piloti nazivaju ‘Barking Bob’.

Naučnici su vjerovali da je veća vjerovatnost kako će ženski glas privući pozornost pretežno muških pilota u odnosu na buku radijskih frekvencija za izravnu komunikaciju. To su opovrgnula kasnija istraživanja u više studija tokom 2000. godine, ali su tvrtke tokom desetljeća prikupile bazu podataka uzoraka glasova žena za korištenje u takvim sustavima.

Ženki glas

Žene su prije imale određene uloge i zanimanja u društvu, a generacije koje su razbijale rodne predrasude preoblikovale su naš svijet kako bi bio ravnopravniji, iako smo još daleko od cilja. Dok je domaćica valjan oblik posla i zapravo bi se okvir naše industrijski motivirane civilizacije srušio bez rada onih koji rade u kući, taj dio posla su tradicionalno obavljale žene zbog čega nisu imale ni posebnih izgleda za razvoj karijere.

Zbog toga su uloge kao što su, recepcionarke i pomoćne radnice ranije češće bile žene, a ženski glas postao je ono na što su ljudi navikli u uslužnim djelatnostima tog tipa, unatoč činjenici da su ljudi svih rodnih identiteta imali sposobnost dostaviti informacije učinkovito i na neutralan način koji je postao preferencija za digitalni vokalni rad.

“Puno je lakše pronaći ženski glas koji se svima sviđa nego muški glas koji se svima sviđa. Poznato je da ljudski mozak preferira ženske glasove”, rekao je 2011. pokojni profesor komunikacija na Stanfordu Clifford Nass za CNN.

Ali ako u Googleovu tražilicu upišete englesku frazu “women's voices are..” (ženski glasovi su…), automatsko popunjavanje će vam ponuditi opciju da su iritantni. To baš i ne stoji. Radijske voditeljice, podcasterice, pa čak i slavne žene poput Kardashianki, često su poznate po svojim specifičnim lijepim glasovima. To može sugerisati da ljudi samo misle da više vole čuti ženske glasove u određenim ulogama jer su se na njih navikli.

Čovjek i mašina

Iako su glasovi koje čujemo iz uređaja prema zadanim postavkama možda kodirani kao ženski, oni su također duboko tehnološki s čudnom infleksijom, ritmom i užurbanim tonom koji nam daje do znanja da razgovaramo sa mašinom,, a ne živim bićem. Možda se time želi spriječiti mogućnost da ljudi postanu previše frustrirani ako uređaji ne znaju tačno kako odgovoriti na njihova pitanja ili kad nešto pogriješe.

Neprirodan ton odgovora podsjeća nas da se bavimo tehničkim problemom, a ne ličnim. Ali unatoč tome, ljudi prelaze granice i postaju lični sa uređajima i aplikacijama, o čemu svjedoči činjenica da su morali programirati AI asistente tako da odgovaraju na uvredljiva pitanja. Nekad je problem bio u tome što su AI pomoćnici imali problema s prepoznavanjem i osporavanjem neprikladnog ponašanja. Sada to mogu prepoznati, ali još uvijek ne osporavaju.

Zato je riječ o problemu koji je u istoj kategoriji sa svjetskim problemom veličanja nasilja nad ženama, s igricama, filmovima i internetskim incel zajednicama koje uživaju u negativnim prikazima žena. Ako možete degradirati svoju AI asistenticu sa ženskim glasom bez odmazde, ulijeva li to uvjerenje, svjesno ili nesvjesno, da se isti postupci mogu počiniti prema ženama u stvarnosti?

To još ne možemo sa sigurnošću znati budući da je koncept još novi, ali dosadašnji podaci potvrđuju da ovi usklađeni glasovi ženskih robota jačaju rodne stereotipe, a to nije nužno zato što djeluju kao digitalni sluge korisniku, već zato što bez obzira na koji način od njih nešto tražite, oni će uvijek udovoljiti prohtjevima.

Rodno neutralni uređaji

Ovaj oblik tehnologije je isključivo komunikacija, a ljudi ne poštuju mašine kao što poštuju druge ljude. Davanje ženskih glasova tim manje cijenjenim subjektima ima potencijal uticati na kulturu.

Izvještaj UNESCO-a tvrdi da stvaranje rodno neutralnih glasova i njihovo programiranje da pravilno odbijaju i obeshrabruju seksističko zlostavljanje ili zlostavljanje općenito, može pomoći u odvraćanju sve veće popularnosti negativnog utjecaja AI glasovnih pomoćnika.

Ovi su sistemi osmišljeni kako bi nam pomogli, a mi bismo trebali njima upravljati. Uklanjanje rodnog aspekta s uređaja može pomoći u ublažavanju lažnog stereotipa da su žene podređene, dostupne za pomoć pritiskom na gumb i nesposobne uzvratiti na svaki oblik zlostavljanja.

Nastavite čitati

Zanimljivosti

Naučnici otkrivaju: Kretanje miša i kucanje kao indikatori stresa

Švicarski naučnici otkrivaju način na koji ljudi kucaju i koriste kompjuterski miš mogao bi da otkrije nivo stresa bolje od pulsa, prenosi science alert.

„Način na koji kucamo i pomjeramo miš je bolji pokazatelj našeg nivoa stresa od pulsa kada je u pitanju kancelarijsko okruženje“, rekla je matematičarka i autorka studija Mara Nagelin.

Naučnici sa Federalnog politehničkog univerziteta u Cirihu (ETHZ) posmatrali su 90 učesnika u laboratoriji dok su obavljali kancelarijske zadatke slične onima koji se obavljaju u stvarnoj kancelariji, poput planiranja sastanka ili analize podataka. Snimali su kretanje miša i kucanje, i mjerili otkucaje srca i redovno pitali učesnike istraživanja o tome koliko stresa osjećaju. Dio učesnika studije mogao je da radi nesmetano, a polovina grupe je nekoliko puta prekidana porukama za ćaskanje ili je pozvana na razgovor za zaposlenje.

Ljudi pod stresom pomjeraju miš često i manje precizno

Naučnici su otkrili da radnici pod stresom kucaju i pomjeraju miš drugačije nego kada su opušteni. Ljudi pod stresom češće i manje precizno pomjeraju miš i prelaze velike udaljenosti na ekranu“, rekla je Nagelin. Ljudi pod stresom također prave više grešaka kada kucaju i pišu iznenada, praveći mnogo kratkih pauza. Opušteni ljudi, pišu sa manje prekida, ali su im pauze pri kucanju duže. Veza između stresa i rukovanja tastaturom i mišem može se objasniti teorijom ‘neuromotorne buke’.

„Povećanje nivoa stresa negativno utiče na sposobnost našeg mozga da obrađuje informacije. Ovo se odnosi i na naše motoričke vještine“, kaže psiholog i koautor studije Jasmine Ker.

Naučnici su ocjenili da je hitno potrebno pronaći pouzdane načine za otkrivanje povećanog stresa. Oni navode da svaki treći zaposleni u Švicarskoj pati od stresa na radnom mjestu.

Ljudi koji su pod stresom nisu svjesni da im fizički i mentalni resursi opadaju dok ne bude prekasno“, navode autori. Oni su postavili model koji sada testiraju koristeći aplikaciju sa podacima prikupljenim od švicarskih zaposlenih koji su pristali da učestvuju u studiji. Rezultati se očekuju krajem godine.

„Želimo da pomognemo radnicima da brzo identifikuju stres, a ne da kreiramo alat koji će kompanijama omogućiti da nadgledaju zaposlene“, navode autori.

Nastavite čitati

Top pet