Ne propustim priliku ni da to prokomentarišem svaki put kad neko od djece uzme čašu.

Htjela sam malo osvježiti prednji dio kuće, pa sam odlučila da promijenim rasvjetu, ofarbam vrata i naručim neki fin otirač. Moj bivši muž bi prevrnuo očima da je vidio cijene, ali ja sam se osjećala vrlo oslobođeno i zadovoljno dok sam to sve postavljala na svoje mjesto.

Kada moja djeca imaju problem sa nekim od svojih drugara ja im se u potpunosti posvetim i budem prilično zadovoljna načinom na koji to riješavam. Kada ih treba podsjetiti da se uozbilje i ponašaju kako treba, vladam i tim. Redovno razgovaram s njima o seksu. Smirujem ih kada se svađaju i prijetim da ću iskopati stare porodične fotke na kojima se grle i ljube.

Ja sam ta koja plaća račune i zna koliko para ide na fond za fakultet i štednu knjižicu djece. Mogu izvući i najgore mrlje iz njihove omiljene odjeće i oprati svoj delikatni veš za seksi vrijeme.

Svako veče postavim večeru na sto (iako to ponekad bude i brza hrana) i nije mi nikakav problem javiti se majstoru ako ima nešto što ne mogu da sredim sama.

Ono što želim da kažem je da samohrane majke znaju kako da vode domaćinstvo u pola dana i u pola noći. Ne kažem da je to uvijek savršeno i da ponekad nešto i ne zeznemo, ali učimo iz svojih grešaka. Ponekad izaberemo neku prečicu kako bismo zadržale svoj zdrav razum, kao onda kad sam odlučila da preskočim orijentaciju za početak škole za svoju kćerku jer me hvatala gripa i trebalo mi je da malo odspavam.

Zapravo, mislim da većina nas shvati koliko su malo naši (bivši) partneri konkretno i radili dok su živjeli sa nama. Definitivno postoje dani kada mi se čini da je prosto jednostavnije da sve sama riješim nego što mi je bilo dok mi je i bivši živio tu.
Iskreno rečeno, ne nedostaju mi stvari koje sam mislila da će mi nedostajati dok smo razgovarali o tome da se rastavimo. Mislila sam da će mi biti strašno ako negdje bude curila voda ili budem morala sama reprogramirati finansije kuće. Nisam mislila da ću biti sposobna da kupim auto bez pomoći svog bivšeg. Ali uradila sam i to i još mnogo više i to zaista nije bilo toliko teško.

Ali nešto drugo mi pada teže nego što sam očekivala: emocionalni rad u vezi sa razvodom nije uvijek želja da neko bude tu da podijelite troškove, da vam pomogne da otvorite štedni račun ili da vam disciplinuje djecu kad ste vi preumorni nakon vrlo dugog dana.

Mislim, jeste to sve dio toga, ali momentima u kojima vas slomljenost razvodom naročito pogodi su kao onda kad vidite da vam je nestalo toalet papira, a već ste se spremili za noć i skinuli grudnjak i onda shvatite da ne možete nikog nazvati da pokupi papir kad krene kući. U sekundi od toga da ste sasvim okej pređete na plakanje nad sudoperom.

Možda je divno što sad možete spavaću sobu urediti kako god želite i počastiti se rozim leopardastim štiklama i raširiti se po krevetu koliko god želite, ali doći će i momenat kad čitate i toliko poželite da vas neko zagrli da se umotate u plahtu što jače možete samo da osjetite NEŠTO.

Možete imati genijalan seks sa novim ljubavnikom i osjećati toliko strasti, ali u sekundi se nešto desi i samo želite da vas ostave na miru i odu jer imate osjećaj da ne možete disati i čeznete za tim da se dodirnete stopalima kao što ste radili sa bivšim prije nego što se svako prevrne na svoju stranu i zaspi.

One stvari za koje mislite da će vam nedostajati vjerovatno i hoće.

Ali one sitnice za koje ste mislili da se radujete da ih napokon radite sami će vam pasti najteže.
Vidite, moćno je kad prokljuvite zašto vam ne radi sušilica ili kad sami očistite snijeg. Izvučete nešto iz toga. Odličan je osjećaj kad nešto sami uspijete i osjećate se sposobno.

A onda se zateknete na neočekivanim mjestima i niotkuda se zaželite partnera. To je ono što je teško.

Lupi vas kad se vraćate kući autom nakon što ste pokupili djecu sa treninga i razmišljate o tome šta da spremite za večeru i odjednom postanete svjesni da više nema ruke koja vam je obično bila na koljenu kad god se vas dvoje nađete zajedno u autu. Ili kad imate neke vrlo uzbudljive vijesti o poslu i želite da ih podijelite sa nekim ko će biti jednako uzbuđen kao i vi, ali ta osoba više nije tu.

Da, samohrane majke mogu sve uraditi i same. Možemo. Ali to ne znači da to nužno i želimo ili da treba i da osjećamo da moramo. Mogu uredno reći da imam sve pod kontrolom i da mi ne treba niko i to bi bilo savršeno tačno. Ali to nikako ne znači da neću napraviti mjesta za nekoga ko mi dođe u život i ponovo uradi ono sa stopalom prije nego što zaspimo ili da ih neću s vremena na vrijeme pitati da donesu toalet papir.

Zbog toga, za sve samohrane majke koje pokoravaju sve pred sobom same: samo zato što to sve možete uraditi same ne znači da morate i ostati u toj ulozi do kraja života. Ostanite otvoreni i upamtite da je sasvim normalno i prirodno da želite partnera koji će vam pomagati sa svakodnevnim stvarima i biti tu uz vas. Osjećaj praznine zbog određenih stvari nakon razvoda vas ne čini slabim ili nesposobnim. Čini vas čovjekom. (lolamagazin.com)