Posjetite

Majčinstvo

Jedinstven odnos majke i kćerke poboljšajte uz ovih 5 savjeta

Snažna veza mama-kćerka se ne daje! Baš kao i svaki odnos, veza između majke i kćeri je ranjiva. Toliko stvari može doći između mame i njezine kćeri, od čega najmanje, hormoni!

Kako bi vaša odnos postao bolji sa vašom kćerkom, poslušajte 5 savjeta koji vam mogu pomoći.

Dopustite vašoj kćerci da govori, dovoljno sluša

Svi smo čuli statistiku o tome koliko više riječi dnevno govore žene nego muškarci. Žene su prirodni verbalni komunikatori. Nađite vremena koje ćete provesti sa svojom kćeri kada nema ometanja. Noćenje je sjajan trenutak za to s mlađim djevojkama, jer one stvarno ne žele ići u krevet i rado će razgovarati. Svojim starijim djevojčicama postavite neka otvorena pitanja, a zatim slušajte. Oduprite se nagonu da požurite i date savjet. Samo uživajte kad čuješ njezino mišljenje.

Naučite šta voli i naučite da volite i to

Da li je to ples? Sport? Muzika? Kakva god da je njena strast, uložite u to zajedno s njom. Potrudite se dati maksimalnu podršku i uživati u onome što ona voli.

 Ne reagirajte ni na jednu “dramu”

Ne bismo se trebali čuditi statistici da žene uglavnom govore više nego muškarci. Dok slušate kako ona izlijeva svoje emocije vama, kontrolirajte svoje reakcije na ono što ona kaže. Ona će reći nešto što je dramatično ili napuhano, a vaši majčinski instinkti pokrenut će je da je isprave ili zaštite. Ali taj odgovor ima potencijal da je onemogući da se opet otvori – možda se plaši da kaže nešto pogrešno ili uvredljivo. Postavite pitanja, prenosi week.ba

 Naučite je šta znate

Vaš život može izgledati upravo onako kako vaša kćer želi odrasti, ili je možda daleko od toga. Ne trebate da perete posuđe ili sklapate rublje da biste je naučili (mada, to su korisne stvari koje treba da zna dok je još kod kuće!). Već morate da je naučite stvarima koje joj pričaju karakter. Stvari poput upornosti, vjere i integriteta ključne su osobine koje će joj trebati da uđe u svijet. Opremite je koliko god znate, i ona će poželjeti vaše mišljenje kad izađe iz kuće.

Razgovarajte s njom o njenim vezama

Zašto su djevojke toliko teške u prijateljskim odnosima kako odrastaju? Nije tajna da devojke mogu biti ljupke, ljubomorne i iskreno konkurentne jedna drugoj – i to bez ikakvog valjanog razloga. Trebate joj da joj pokažete kako izgleda dobar odnos žene i žene. Kako komunicirate sa svojim prijateljima? Da li se vaša kćer osjeća ugodno oko svojih prijatelja? Ili ona mijenja svoju osobnost kako bi se uklopila sa onim za što misli da oni to žele? Šta je najvažnije, napravite zdrav bračni odnos sa suprugom kako biste joj pokazali kako izgleda stvarni životni brak. (hriveglobal.com)

Majčinstvo

Kako hormoni štitnjače mogu utjecati na težinu porođaja?

Buduće majke s niskom količinom hormona koji proizvodi štitnjača imat će teži porod od ostalih žena, tvrde znanstvenici

Već je poznato da premalo hormona tiroksina može zakomplicirati trudnoću, povećati rizik od pobačaja ili preranog poroda. Sada nizozemski istraživači tvrde da čak i normalne količine tiroksina mogu uzrokovati probleme poput krivo okrenute bebe što posebno otežava porod. Često se događa da su bebe okrenute prema majčinim leđima umjesto prema trbuhu, zbog čega je porod ne samo duži nego i teži i najčešće završava carskim rezom.

Istraživački tim sa Sveučilišta u Tilburgu vjeruje kako se s ovim hormonalnim problemom suočava čak jedna od deset trudnica, tako da očekuje kako bi uskoro krvna pretraga kojom se utvrđuje količina ovog hormona trebala postati dio rutine.

Profesor Viktor Popp i njegov tim vjeruju da pomanjkanje tiroksina sprječava bebu da se kreće kako bi trebala. Zbog toga umjesto u optimalnom položaju za porod ostaje zaglavljena u nezgodnijem položaju.

 “Nedavna istraživanja su pokazala da je razvoj motorike kod dvogodišnjeg djeteta povezan s količinom tiroksina u trudnoći”, objasnio je profesor Popp dodavši da dijete do 20. sedmce ne može proizvoditi hormone štitnjače i u potpunosti ovisi od majčinih zaliha. (Miss7.hr)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Možemo li razmaziti djecu? Ili se ipak radi o nečemu drugom?

Zbog osjećaja nelagode ili krivnje koji roditelji mogu imati, nesvjesno i dobronamjerno mogu posezati za brzim rješenjima i kompenzacijama dok djeca i dalje samo traže pažnju roditelja.

Malu djecu, odnosno dojenčad nemoguće je razmaziti. Djeca se rađaju s različitim potrebama koje sama ne mogu zadovoljiti. Odgovarajući na njihove potrebe za hranom, tekućinom, higijenom i dodirom stvaramo osjećaj sigurnosti, povjerenja i privrženosti kod djece. U tom periodu života ne možemo ‘prebrzo’ ili ‘predobro’ reagirati na njihove zahtjeve i potrebe, pa tako niti pretjerati u tome, naravno, ukoliko je način na koji to radimo za njihovo dobro.

Granice djeci pružaju osjećaj sigurnosti

Sigurnost stvaramo i postavljanjem jasnih granica djeci, što postaje sve važnije kako rastu. Pritom djeci treba jasno dati do znanja šta je prihvatljivo, a šta prelazi u ponašanje koje šteti i djetetu i okolini. Djeca vole granice, iako nam se može činiti da ih često testiraju i pokušavaju ukinuti. Granice im pružaju osjećaj da su odrasle osobe odgovorne i da vladaju situacijom. Kad ih roditelji ne definiraju ili (često) sami ruše granice koje su postavili, djeca mogu postati dezorijentirana i nezadovoljna.

Neke granice tu mogu biti postavljane radi sigurnosnih razloga (ne diraj utičnice ili trebaš mi dati ruku kada prelazimo cestu) ili nekih osobnih (ne želim da uzimaš moju odjeću), ali ako u njima nismo dosljedni, ne možemo ni očekivati da će ih djeca poštivati. Danas, kad roditelji imaju sve manje vremena koje mogu kvalitetno provesti sa svojom djecom, postoji i niz novih razloga zašto su skloni djeci pružati i više nego što ona trebaju i traže, te prelaziti vlastite granice.

Zbog osjećaja nelagode ili krivnje koji roditelji mogu imati, nesvjesno i dobronamjerno mogu posezati za brzim rješenjima i kompenzacijama. Ako djetetu uvijek kupite sitnicu koju baš jako želi u tom trenutku, kasnije to može prerasti u ponašanja koje je teško ‘obuzdati’.  Djeca trebaju pažnju i razumijevanje, a ne igračke.

Djeca, koliko god bila mala ili velika, prije svega trebaju roditelje da provedu vrijeme s njima i to tako da budu zaista posvećeni onome što rade s djecom. Djeca ne trebaju osmu, dvadeset i treću ili četrdesetu svjetleću igračku, autić ili haljinicu. Niti trebaju niz aktivnosti na koje ih roditelji umorni razvoze nakon posla. Trebaju puno pažnje, razumijevanja i prihvaćanja, nježnih zagrljaja i ispričanih priča. 

Možda razmaženu djecu ne treba gledati kao razmaženu, kako ih volimo etiketirati u parkićima. Ovdje se radi o prezaštićenoj, dezorijentiranoj i nesigurnoj djeci koja i dalje traže pažnju roditelja na načine kojima su je ranije uspjeli privući. Takva ponašanja često ne priliče njihovoj dobi nego su karakteristična za ponašanja ranijih razvojnih faza. Možda je vrijeme da svojoj djeci počnemo davati pažnju koju zaista trebaju i to kada je trebaju, da ozbiljno doživimo ono što je njima zaista važno, vodeći računa o djetetovim, ali i svojim granicama. Da ih doživimo kao ravnopravne osobe (koliko god bili mali i ovisni) koje znaju šta je dobro za njih.

To ćemo moći tek kada ih vidimo i osluhnemo sve znakove i poruke koje nam šalju od prvog dana.

Šta je posebno važno?

Proučiti šta je za određenu dob očekivano ponašanje, što djeca neke dobi mogu shvatiti, prihvatiti i napraviti istražiti i osvijestiti svoje granice,

Granice koje postavljate u porodici te granice koje želite postaviti djetetu

Ostati mirni i pribrani koliko god vas dijete ‘izbaci iz takta’ (to je ponekad jako teško, ali može se postići vježbom)

Štedjeti riječi NE, NE SMIJEŠ, NE DAM TI i druge inačice za onih par stvari i situacija koje su zaista važne (pitajte se za svako NE postoji li način na koji djetetu ipak možete dopustiti ono što želi i koji je pravi razlog zbog kojeg kažete to NE?! Npr. umjesto Ne igraj se tu s vodom možete pokazati djetetu gdje i kako se može igrati s vodom)

Uvijek ostati dosljedan (zato je dobro unaprijed razmisliti o pravilima i granicama)

Poticati i pohvaliti poželjna ponašanja, i raditi to često prepoznati djetetove osjećaje u pozadini ponašanja, imenovati ih i objasniti djetetu da može razumjeti šta mu se događa i zašto.(miss24sata.hr)

Nastavite čitati

Majčinstvo

Je li uspavljivanje bebe u naručju dobra ili loša navika?

Iako većina stručnjaka upozorava roditelje da ne uspavljuju bebu u naručju jer se kasnije neće moći riješiti te navike, kad se radi o bebama mlađima od 4 mjeseca, nema ništa loše u tome.

Jedno upozorenje koje većina roditelja čuje iznova i iznova je da se bebu ne uspavljuje u naručju jer ćete je tako naviknuti i više je nećete moći uspavati na drugačiji način. Ali, kad se radi o malim bebama, nema ništa loše u tome.

“Bebe mlađe od četiri mjeseca treba držati na način koji im je potreban, kako bismo ih uspavali”, kaže Satya Narisety, profesorica na odjelu pedijatrije na Sveučilištu Rutgers. Ipak, uvijek stavite bebu na njezina leđa u krevetić nakon što zaspi. To je najsigurniji način.

Ne zamračujte sobu kada uspavljujete bebu

Beba nakon tri ili četiri mjeseca, kada beba razvije redovitije navike spavanja i sposobna je spavati veći dio noći, procjenite je li uspavljivanje u vašem naručju još uvijek pravi odabir. Svako dijete i svaka obitelj drugačiji su. Ali, vjerovatno biste se htjeli riješiti ove navike prije nego što beba počne hodati.

Kad se dijete probudi tokom noći i samo ponovno zaspi bez plača i vaše pomoći, vještina je koja će kasnije biti i više no praktična, i bez brige, i to će se dogoditi.

Treniranje spavanja, odnosno poticanje djeteta kako bi imalo redovitije navike spavanja uključuje stavljanje djeteta u krevetić dok je još budno i puštanje da se samo uspava. Profesorica Narisety, koja je i sama majka, obožavateljica je Ferberove metode, u kojoj roditelji tješe bebu usred noći, ali je zadržavaju u krevetiću, razvijajući na taj način samoumirivanje. Uspostavljanje rutine u spavanju, primjerice, kupka, pa knjiga, pa krevet, također potiče dobar i kvalitetan san.

Ako želite isprobati treniranje spavanja, najprije se obratite doktoru kako biste bili sigurni da nema nikakvih medicinskih prepreka, poput refluksa (stanje u kojem se želučane kiseline vraćaju u jednjak te uzrokuju bolove i žarenje koje odrasli nazivaju žgaravicom), koji bi mogli ometati bebu. (miss7.hr)

Nastavite čitati

Top pet